Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Film

Dokukutak: Internet kao elektronički heroin (“Web Junkie”; H.Medalia, S.Shlam)

16.04.2016. Tin BačunFoto: alivemindcinema.tumblr.com

Web Junkie, dokumentarni film redateljica Shoshe Shlam i Hille Medalia, zanimljiva je studija ovisnosti o internetu. Premijerno prikazan na Jeruzalemskom filmskom festivalu, te potom premijerno prikazan u natjecateljskoj kategoriji na Sundanceu, film u početnoj ekspoziciji prikazuje bootcamp za „ovisnike“ – jedan od njih preko 400 diljem Kine, prve zemlje koja je proglasila prekomjerno korištenje interneta kliničkim poremećajem.

Film prati tri mladića – Hopea (16), Nickyja (16) i Hackera (15), te njihovu svakodnevicu u komuni. Iako je od svih pacijenata upravo njima trojici posvećeno najviše vremena od strane redateljica, očituje se koncentracija na dvojicu (Hope i Nicky), ili još bolje, primarni naglasak na Hopeu kojem ne samo da je posvećeno mnogo vremena, već i cjelokupni film završava njegovom pričom. Postupci redateljice uključuju opservaciju, uporabu metode prateće kamere te mnogo intervjua sa svim sudionicima priče uključujući psihijatrice, pacijente, profesore, ali i roditelje. Kako je kamera sveprisutna, često možemo čuti razgovore tinejdžera smještenih u instituciju koji, u većini, tematiziraju online igre. Provođenje preko 300 sati uz ekran unutar dva tjedna, trošenje preko 50 tisuća kuna na jednu igru, stavljanje pelene kako igranje ne bi bilo ometano odlascima na toalet, samo su neke od njih.

Foto: kinolorber.tumblr.com

Foto: kinolorber.tumblr.com

Vrlo inteligentna struktura filma ne upoznaje gledatelja sa svime odjednom, već mu pruža informaciju po informaciju, iz raznih perspektiva, kako bi stvorio vlastito mišljenje. Kontrastna mišljenja filmskih subjekata izložena su naizmjenično, a sveukupna se priča može sagledati s tri točke. Prva, s kojom se na početku odmah i upoznajemo, uključuje prvenstveno komunu i njene zaposlenike. Spomenut vješt potez redateljica je u tome što gledatelj u uvodu ima priliku vidjeti zatvorske, klaustrofobične uvjete u kojima tinejdžeri žive: mali prozori, zaključana željezna vrata, kreveti na kat, dijeljenje lijekova i provjera jesu li popijeni, vojničke uniforme i jutarnje vježbanje. Zar sve to zato što netko provodi puno vremena na internetu? Tek nakon trećine filma, gledatelj počinje povezati stvari i shvaćati u kojoj mjeri ti tinejdžeri koriste internet. Neke od njih smo već spomenuli, a postojali su čak i radikalni slučajevi poput momka koji je u internet caféu i umro. Nakon spoznaje gledamo instituciju drugim očima. Njeni zaposlenici jesu strogi, ali su dostupni, otvoreni i prijatni. Također, shvaćaju ovisnost internetom kao ovisnost „elektroničkim heroinom“ pa tako svjedočimo konvencionalnom liječenju (psihičkih poremećaja) nekonvencionalnog problema. Zbog uvjeta u kojima se sve to događa teško je razumjeti pozitivne strane komune. Iako je liječenje zbilja potrebno, jesu li metode odgovarajuće? Druga perspektiva iz koje možemo promatrati ovaj, za nas, netipičan problem jest, naravno, perspektiva pacijenata. Izuzetno osjetljivi, prikrivaju svoju ranjivost šalama i sarkazmom. Duboko u sebi, svjesni su da problem postoji, ali većinom su preponosni da to i prihvate. Također, internet nije jedini problem. Postojali su i razlozi zbog kojih su se odlučili, gotovo u potpunosti, preseliti u virtualni svijet. Hacker je žrtva obiteljskog nasilja (otac sam kaže kako ga je pokušao ubosti nožem, u zanosu ljutnje, te samo kako bi ga zastrašio), a Hope i Nicky isto tako dijele problem disfunkcionalnog odnosa u obitelji. Najveću poteškoću za njih predstavlja usamljenost. Prijatelje pronalaze preko interneta, a Hacker kada se i zaljubi, zaljubi se online. Treće točka iz koje valja sagledati situaciju uključuje roditelje. Oni su, više ili manje, dio cjelokupnog procesa. Loš odnos s djecom, manjak vremena zbog posla, ali i politika jednog djeteta, važni su faktori koji su direktno utjecali na samoću i usamljenost njihove djece.

Foto: kinolorber.tumblr.com

Foto: kinolorber.tumblr.com

Ovisno o situaciji, redateljice se postupcima prilagođavaju stvarnom slučaju. To uključuje promjene rakursa, primjerice korištenje gornjeg rakursa kada otac ostavlja Hopea iza rešetaka ili donji rakurs kada jedan od voditelja komune tjera tinejdžere na jutarnju tjelovježbu. Također, uključuje i korištenje izuzetno dugog kadra u situaciji kada je Hope primoran ocu reći „tata“ 30 puta. Sve postaje u najmanju ruku nelagodno što odlično ocrtava atmosferu koja je postojala za vrijeme snimanja scene. Naturalistički kadrovi odlično odgovaraju tonu filma, ali s vremena na vrijeme, ti isti kadrovi znaju postati i repetitivni. Sveukupno, Web Junkie je izuzetno zanimljiva studija situacije s kojom se Europljani ne susreću često, odnosno ne u mjeri u kojoj je to u Kini gdje 618 milijuna ljudi koristi internet.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 3.667 out of 5)

Komentari