Istaknuto
22.04.2018.

Iza imena Tyger Lamb stoji zagrebačka četvorka čiji je prvijenac "Born Into This" na putu. Album još nije vani, no mnoga vrata već su im otvorena. Upoznajte se s njima dok su još polu-anonimni i nepoznati, prije koncerta 3. svibnja u Vintage Industrial Baru.

13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

Film

Dokumentarni hommage Raymundu Gleyzeru u Dokukinu KIC

09.05.2017. Ziher.hrFoto: Dokukino KIC press

Od četvrtka (11.5.) pa sve do nedjelje (14.5.) u Dokukinu KIC, a u sklopu 10. Subversive Festivala, imamo priliku pogledati 12 filmova velikog redatelja i aktivista Raymunda Gleyzera. Više o rasporedu možete saznati na linku.

Argentinski dokumentarni filmaš i politički aktivist Raymundo Gleyzer bio je osnivač Cine de la Base (Kino baze), militantne grupe i članice filmskog pokreta Trećeg svijeta (Tercer Cine), čiji je cilj krajem 60-tih i početkom 70-tih bila ekspozicija loših radnih uvjeta i vojne represije u Latinskoj Americi te buđenje društvene svijesti i političkog glasa. Grupa Cine de la Base bila je posvećena približavanju revolucionarnih filmova radnicima, gradeći revolucionarnu kino mrežu i kontra-informacijski distribucijski kanal diljem Argentine. Kako ostvariti kontakt s bazom, ljudima koji se svakodnevno bore na ulici, ključno je pitanje koje je preokupiralo Gleyzera. Surađivao je i na paradigmatskom revolucionarnom dokumentarcu i jednom od najinovativnijih filmova dvadesetog stoljeća Vrijeme žeravice (La hora de los hornos, 1968.) koji su autori Fernando Solanas i Octavio Getino snimili uz pomoć kolektiva sastavljenog od radnika, seljaka i studenata. Godine 1976. Gleyzera je, zajedno s desecima tisuća drugih umjetnika, intelektualaca, radnika i aktivista koji nikada nisu pronađeni (tzv. desaparecidos), otela i ubila vojna vlada diktatora Jorgea Rafaela Vidala, jer Raymundo je, riječima urugvajskog novinara i pisca Eduarda Galeana, radio „neoprostive filmove“.

Gleyzerova udovica, producentica i montažerka zvuka Juana Sapire za 10. Subversive Festival ustupila je restaurirane i digitalizirane kopije njegovih filmova, napravljene u suradnji s Instituto Nacional de Cine y Artes Audiovisuales (INCAA).

Hommage u Dokukinu KIC uključuje Gleyzerove etnografske i političke filmove. Meksiko, zamrznuta revolucija (1970.) podastire sociopolitičku analizu izdaje Meksičke revolucije iz 1910. godine. Redatelj koristi rijetke filmske žurnale i arhivske snimke Pancha Ville i Emiliana Zapata te ih jukstaponira snimkama masakra u Tlatelolcu i Olimpijskih igara 1968. godine, kako bi komentirao neuspjeh revolucije svojega doba i krvavo ugušene studentske prosvjede. Film je svojedobno osvojio Zlatnog leoparda na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu. Gleyzerov jedini igrani film, Izdajice (1973.), napet je politički triler o životu sindikalnog militanta koji tijekom peronističke vladavine biva potkupljen od sindikalne birokracije; međutim, teško je razlučiti fikciju od stvarnosti.

Foto: Dokukino KIC press

Osim tih dvaju dugometražnih filmova, prikazuje se i niz kratkiša koji dokumentiraju Gleyzerovu odlučnost da po svaku cijenu dovede do korjenitih društvenih promjena u Latinskoj Americi. Zemlja gori (1964.) prikazuje sumornu svakodnevnicu u ruralnim krajevima Brazila kroz priču o 35-godišnjem farmeru Juanu Amaru. Quilino (1966.) je etnobiografija (suradnja s njezinim pionirom Jorgeom Preloránom) o indogenim obrtnicima ovisnim o hirovitosti vlaka punog turista koji periodično prolazi njihovim krajem. Iste godine snimljena je i trodijelna obiteljska saga Dogodilo se u Hualfinu o začaranom krugu siromaštva. Radikalni manifesti za ujedinjenje gerilskih skupina pod egidom Narodne revolucionarne vojske (ERP) u antiimperijalističkoj borbi Swift (1971.), B A N A D E (1972.) i Nemoj zaboraviti, nemoj oprostiti (1973.) nastali su pod geslom „Oružje i novac za socijalističku Argentinu“. Ubijaju me i ako ne radim i ako radim (1974.) inspiriran je pak taktovima pjesme metalurških radnika.

Osim Gleyzerovih filmova, prikazat će se i testament preostalih članova Cine de la Base, snimljen nedugo nakon Raymundove smrti, iz egzila u Peruu – AAA[1] su tri oružane snage (1977.) baziran je na fragmentima otvorenog pisma pisca Rodolfa Walsha upućenog vojnoj hunti nakon nestanka dragih prijatelja. Očekivano, Walsh je ubijen u zasjedi dan nakon objave pisma. Film je nagrađen na 24. Međunarodnom festivalu kratkog filma u Oberhausenu. Prikazujemo i dokumentarnu posvetu Ernesta Ardita i Virne Moline Raymundo (2003.), koji nas podsjećaju na ono što su CIA i latinoameričke diktature pokušale bjesomučno uništiti, a to su sjećanje, ideali i hrabrost istine (parezija) usprkos mrmljanju govora smrti.

 Ulaz na filmske projekcije je besplatan, a svi filmovi imaju engleske titlove!

[1] Alianza Anticomunista Argentina (AAA) je Antikomunistička alijansa Argentine, ekstremno desničarska brigada smrti osnovana 1973. godine pod vodstvom Joséa Lópeza Rege.

(Visited 44 times, 1 visits today)

Komentari