Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Film

Dokumentarni hommage Raymundu Gleyzeru u Dokukinu KIC

09.05.2017. Ziher.hrFoto: Dokukino KIC press

Od četvrtka (11.5.) pa sve do nedjelje (14.5.) u Dokukinu KIC, a u sklopu 10. Subversive Festivala, imamo priliku pogledati 12 filmova velikog redatelja i aktivista Raymunda Gleyzera. Više o rasporedu možete saznati na linku.

Argentinski dokumentarni filmaš i politički aktivist Raymundo Gleyzer bio je osnivač Cine de la Base (Kino baze), militantne grupe i članice filmskog pokreta Trećeg svijeta (Tercer Cine), čiji je cilj krajem 60-tih i početkom 70-tih bila ekspozicija loših radnih uvjeta i vojne represije u Latinskoj Americi te buđenje društvene svijesti i političkog glasa. Grupa Cine de la Base bila je posvećena približavanju revolucionarnih filmova radnicima, gradeći revolucionarnu kino mrežu i kontra-informacijski distribucijski kanal diljem Argentine. Kako ostvariti kontakt s bazom, ljudima koji se svakodnevno bore na ulici, ključno je pitanje koje je preokupiralo Gleyzera. Surađivao je i na paradigmatskom revolucionarnom dokumentarcu i jednom od najinovativnijih filmova dvadesetog stoljeća Vrijeme žeravice (La hora de los hornos, 1968.) koji su autori Fernando Solanas i Octavio Getino snimili uz pomoć kolektiva sastavljenog od radnika, seljaka i studenata. Godine 1976. Gleyzera je, zajedno s desecima tisuća drugih umjetnika, intelektualaca, radnika i aktivista koji nikada nisu pronađeni (tzv. desaparecidos), otela i ubila vojna vlada diktatora Jorgea Rafaela Vidala, jer Raymundo je, riječima urugvajskog novinara i pisca Eduarda Galeana, radio „neoprostive filmove“.

Gleyzerova udovica, producentica i montažerka zvuka Juana Sapire za 10. Subversive Festival ustupila je restaurirane i digitalizirane kopije njegovih filmova, napravljene u suradnji s Instituto Nacional de Cine y Artes Audiovisuales (INCAA).

Hommage u Dokukinu KIC uključuje Gleyzerove etnografske i političke filmove. Meksiko, zamrznuta revolucija (1970.) podastire sociopolitičku analizu izdaje Meksičke revolucije iz 1910. godine. Redatelj koristi rijetke filmske žurnale i arhivske snimke Pancha Ville i Emiliana Zapata te ih jukstaponira snimkama masakra u Tlatelolcu i Olimpijskih igara 1968. godine, kako bi komentirao neuspjeh revolucije svojega doba i krvavo ugušene studentske prosvjede. Film je svojedobno osvojio Zlatnog leoparda na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu. Gleyzerov jedini igrani film, Izdajice (1973.), napet je politički triler o životu sindikalnog militanta koji tijekom peronističke vladavine biva potkupljen od sindikalne birokracije; međutim, teško je razlučiti fikciju od stvarnosti.

Foto: Dokukino KIC press

Osim tih dvaju dugometražnih filmova, prikazuje se i niz kratkiša koji dokumentiraju Gleyzerovu odlučnost da po svaku cijenu dovede do korjenitih društvenih promjena u Latinskoj Americi. Zemlja gori (1964.) prikazuje sumornu svakodnevnicu u ruralnim krajevima Brazila kroz priču o 35-godišnjem farmeru Juanu Amaru. Quilino (1966.) je etnobiografija (suradnja s njezinim pionirom Jorgeom Preloránom) o indogenim obrtnicima ovisnim o hirovitosti vlaka punog turista koji periodično prolazi njihovim krajem. Iste godine snimljena je i trodijelna obiteljska saga Dogodilo se u Hualfinu o začaranom krugu siromaštva. Radikalni manifesti za ujedinjenje gerilskih skupina pod egidom Narodne revolucionarne vojske (ERP) u antiimperijalističkoj borbi Swift (1971.), B A N A D E (1972.) i Nemoj zaboraviti, nemoj oprostiti (1973.) nastali su pod geslom „Oružje i novac za socijalističku Argentinu“. Ubijaju me i ako ne radim i ako radim (1974.) inspiriran je pak taktovima pjesme metalurških radnika.

Osim Gleyzerovih filmova, prikazat će se i testament preostalih članova Cine de la Base, snimljen nedugo nakon Raymundove smrti, iz egzila u Peruu – AAA[1] su tri oružane snage (1977.) baziran je na fragmentima otvorenog pisma pisca Rodolfa Walsha upućenog vojnoj hunti nakon nestanka dragih prijatelja. Očekivano, Walsh je ubijen u zasjedi dan nakon objave pisma. Film je nagrađen na 24. Međunarodnom festivalu kratkog filma u Oberhausenu. Prikazujemo i dokumentarnu posvetu Ernesta Ardita i Virne Moline Raymundo (2003.), koji nas podsjećaju na ono što su CIA i latinoameričke diktature pokušale bjesomučno uništiti, a to su sjećanje, ideali i hrabrost istine (parezija) usprkos mrmljanju govora smrti.

 Ulaz na filmske projekcije je besplatan, a svi filmovi imaju engleske titlove!

[1] Alianza Anticomunista Argentina (AAA) je Antikomunistička alijansa Argentine, ekstremno desničarska brigada smrti osnovana 1973. godine pod vodstvom Joséa Lópeza Rege.

Komentari