Istaknuto
08.12.2016.

Izložba Dalibora Martinisa, Data Recovery, otvorena je u utorak u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti, a predstavlja njegove pionirske video radove uz recentne multimedijske projekte i eksperimentalne filmove.

06.12.2016.

Art Pullover održava se sve do 30. prosinca, a nudi posjetiteljima mogućnost upoznavanja s radom mlađih umjetnika, ali i kupnju jedinstvenih božićnih poklona. Osim toga, popraćen je bogatim programom koji čine radionice, koncerti, kvizovi i drugo. Posebnost Art Pullovera je i u mogućnosti upoznavanja umjetnika i sudjelovanja u raspravama o umjetnosti.

Izvedbene umjetnosti

Ususret premijeri: Komična opera “Don Pasquale” donosi uzbuđenje u HNK Zagreb

23.11.2016. Veronika RagužFoto: hnk.hr

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u petak će zagrebačkoj publici premijerno predstaviti komičnu operu “Don Pasquale” talijanskoga skladatelja Gaetana Donizettija. Opera, remek-djelo svojega žanra, na zagrebačkoj pozornici nije bila izvođena više od trideset godina. Ova je izvedba nastala u koprodukciji s Operom Slovenskoga narodnog gledališča iz Maribora, gdje je premijerno izvedena 30. rujna.

Domenico Gaetano Maria Donizetti jedan je od najutjecajnijih autora talijanske, ali i međunarodne operne scene. Pisao je puno, ponekad i po četiri operna djela godišnje, a posao je bio njegov bijeg od privatnih tragedija. Naime, troje djece preminulo mu je nekoliko dana nakon poroda, a voljena supruga Virginija umrla je od kolere nakon devet godina braka. Zbog političkih implikacija bio je na meti cenzorima, a zamjeralo mu se što na pozornici želi prikazati vjerske sadržaje i vladare sa slabostima ljudskih bića. Zbog boljih životnih i poslovnih prilika, 1838. Donizetti seli u Pariz, gdje stvara veliku operu “La favorite/Milosnica” koju posebno hvali Toscanini, ističući da je svaka nota majstorska, te “Luciu di Lammermoor”. Uz Rossinija i Bellinija, smatra se vodećim predstavnikom rane talijanske romantične opere, poznatije pod imenom bel canto.

Foto: hnk.hr

Foto: hnk.hr

U trenutku smrti, svaka četvrta izvođena opera u Italiji bila je njegova. Spektakularni uspjeh doživio je pariškom praizvedbom “Don Pasqualea” 1843., koja je oduševila i London, Milano, Bruxelles, Sankt Petersburg i druge gradove, a danas je sastavni dio repertoara vodećih svjetskih opernih kuća. Kako je istaknuo maestro Josip Šego koji će ravnati zagrebačkom izvedbom: „Izazov za orkestar u glazbi ranog doba je to što se traži gracioznost i lakoća u izvođenju. Melodija se temelji na besprijekornoj harmoniji, ona je puna događanja, ubrzanja, kako bi se popratila scenska događanja i zapleti.“ Kako bi dobio zvuk što sličniji onome u Donizettijevo vrijeme, mo. Šego odlučio je smanjiti intenzitet sviranja limenih puhača i gudača.

Josip Šego diplomirao je dirigiranje na Muzičkoj akademiji, a kao student dobio je dekanovu nagradu za izvedbu Menottijeve opere “Medij”. Odmah nakon diplome angažiran je kao korepetitor u zagrebačkoj Operi, a od 2005. kao dirigent. Nekoliko je godina ravnao mješovitim zborom Collegium pro musica sacra, a danas nastupa na brojnim opernim scenama u zemlji i inozemstvu. Mo. Šego ističe kako cijelu predstavu nose samo četiri solista, dok se zbor, kojeg je uvježbao Luka Vukšić, pojavljuje tek u jednom činu.

“Don Pasquale”, koju je sam Donizetti označio kao drammu buffo, započinje u raskošnome domu glavnoga lika – starog neženje po kojemu opera i nosi ime. Bijesan na svog nećaka Ernesta kojeg želi razbaštiniti, Don Pasquale se odlučuje oženiti. Pasqualeov prijatelj, dr. Malatesta prividno podržava njegove namjere te mu nudi svoju navodnu sestru, a zapravo mladu nećakinju Norinu. U Norinu je zaljubljen mladi Ernesto. Prvi čin završava kada dr. Malatesta iznosi Norini svoj plan o lažnom vjenčanju Don Pasqualea.

Foto: hnk.hr

Foto: hnk.hr

U drugome činu dolazi do pravoga zapleta. Dok se Don Pasquale priprema za susret sa zaručnicom i sklapanje ugovora, Ernesto se sprema za odlazak na put. Ugledavši voljenu Norinu kao stričevu nevjestu, Ernesto umalo sve upropasti. No, ugovor je potpisan i Norina dobiva pola imovine. U tom trenutku mijenja svoje ponašanje. Norina je po meni najveći negativac jer je ona reprezent nečega što je i danas prisutno. Želi uspjeti preko noći, a njen način je udaja. Mi ne znamo njeno pravo lice. Je li ona mila žena kao u prvom činu ili goropadnica kakva je nakon potpisivanja ugovora. Takve nam ljude danas prikazuju reality showovi”, govori Dora Ruždjak Podolski, redateljica opere.  U završnome činu otkriva se ljubav Ernesta  i Norine. Iako isprva ljubomoran, uz savjete dr. Malateste Don Pasquale pristaje na poništenje svojega braka i davanje blagoslova mladim ljubavnicima.

Osim Nikše Radovanovića, lik Ernestea na nekim će izvedbama donijeti Mark Milhofer, jedan od najsvestranijih tenora svoje generacije. Školovao se na Magdalen Collegeu u Oxfordu te u Guildhall School of Music u Londonu, a svoj operni debi imao je s Brittenovom “Cuilew River”. Veliku pažnju publike i kritike dobio je nakon izvedbe u Rossinijevoj “Kradljivoj svraci”. Otada je nastupao u brojnim svjetskim opernim kućama i dvoranama. U Zagrebu je ranije nastupao u KD Vatrsolava Lisinskog gdje je pjevao Carminu Buranu te “Romea i Juliju”. „Najlakši dio u ovoj izvedbi za mene je glumiti nesretnog zaljubljenog mladića. Svi smo nekad bili takvi. Ono što je najteže je Ernestova arija koja traje dvadeset minuta, a melodija samo teče poput vode, nema pauze, jedva se nađe mjesto za udahnuti. A onda, kad si najumorniji, na zadnjoj strani dolazi najteži dio. Zašto bi bilo lagano, kada može biti komplicirano”, uz smijeh ističe Milhofer.

Za suradnike na projektu Milhofer ima samo riječi hvale, a s njim se slaže i njegov operni stric Don Pasquale, odnosno Giorgio Surian: „Atmosfera je bila sjajna, opuštena, obično je to tako kad se rade komedije. Dora je odlična, spontana je, ima puno dobrih ideja. Prolazila je s nama sve šale i smiješne reakcije. Jako cijenim njen rad.“

Foto:hnk.hr

Foto:hnk.hr

Giorgio Surian hrvatski je basbariton koji je debitirao u Rijeci kao Sulejman u operi “Nikola Šubić Zrinjski” Ivana pl. Zajca. Školovao se u čuvenoj milanskoj La Scali gdje je debitirao 1980. s Beethovenovim oratorijem “Krist na Maslinskoj gori”. Najviše djeluje u talijanskim kulturnim prijestolnicama poput Milana, Venecije, Rima i Bologne. Zahvaljujući nevjerojatnom rasponu glasa pjevao je različite uloge, od bassa profonda (najdubljeg glasa) do baritona. Profesor je solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od 2014. ima titulu nacionalnog opernog prvaka. Dobitnik je Odličja Zvijezde Danice s likom Marka Marulića za svekoliki doprinos glazbenom stvaralaštvu te nagrada: Orlando, Milan Pihler, Vladimir Ruždjak, Milka Trnina i Premio lirico internazionale  Mario Tiberini.

“Don Pasquale je jedan stariji čovjek koji se zaljubi u mladu djevojku od dvadesetak godina. Pripremljena mu je klopka kako bi shvatio da ženidba nije za njega. Donizetti je bio majstor komedije koji je svojim likovima pridavao brojne osobine. Tako je Don Pasquale starac koji je pomalo prgav, naivan, okružen mladima i on se u tim odnosima s mladeži i ne snalazi najbolje”, govori Surian kojeg smo prošle godine mogli slušati u “Tosci” i “Ekvinociju”. Iako su glavni likovi opera uglavnom mlađe životne dobi, kao i pjevači koji ih tumače, Surian ističe kako ipak ima komada u kojima postoje stariji likovi, poput Falstaffa ili Don Quijotea.

„Svaki kompozitor je dovoljno inteligentan da uloge piše za pjevače koji otprilike imaju isto godina kao i likovi koje tumače. Iako nisam još u sedamdesetima, ipak mogu razumijeti psihologiju starijega čovjeka, zbog čega su moje reakcije na sceni često spontane. Mladim pjevačima bilo bi puno teže donijeti lik Don Pasqualea jer bi njihove scenske reakcije bile inscenirane, dogovorene. S druge strane, meni bi trenutno bilo teško donijeti lik mladića poput Figara“, objašnjava Surian. „Prisutnost je najvažniji element u suvremenom teatru. Izvođači stalno moraju biti prisutni, uživljeni, slušati se međusobno, donijeti lik kako bi se publika suživjela s njima i tako odmaknula od svojih životnih problema“, ističe redateljica Ruždjak.

Foto: hnk.hr

Foto: hnk.hr

Karaktere likova ocrtavaju i kostimi koje potpisuje Barbara Bourek: „Kroz kostime sam probala naglasiti razlike između likova, primjerice Don Pasqualea i njegove služavke. Kostimi su također pomogli u naglašavanju komičnih aspekata.“ Osim kontrasta među likovima, kostimi pokazuju i kontrast unutar samog lika. Tako Ernesto na početku ima trošnu odjeću koja naglašava njegovo siromaštvo, a na kraju se pojavljuje u smokingu koji odražava njegovu ljubavnu sreću i stričev blagoslov. Također, za zagrebačku je izvedbu rađen potpuno novi kostim za služavku koju je u Mariboru igrao član zbora, a u Zagrebu će članica Baleta.

Za scenografa Stefana Katunara ovo je prva operna scenografija: „U operi postoje neke zakonitosti što se tiče scenografije. Ona mora pridonositi akustici, a pjevači se moraju dobro osjećati.“ Za svoju scenografiju kaže da predstavlja jedan vremenski razvoj. Naime, odgovara 80-im godinama prošloga stoljeća i prikazuje oronulu, neobnovljenu kuću.  Iako je Donizetti stvarao puno ranije, isti odnosi i motivi za uspon građanskog sloja vide se i u prošlome stoljeću, ali i danas.

Osim Suriana, lik Don Pasqualea tumačit će Ozren Bilušić. Doktora Malatestu donijet će Leon Košavić i Ljubomir Puškarić, dok će Norinu tumačiti Marija Kuhar Šoša i Ivana Lazar. U predstavi sudjeluju i Antonio Brajković i Robert Palić kao lik Bilježnika te članovi Baleta Tatjana Andročec, Ilinca Barbu Moga, Barbara Novković Novak, Danijela Zobunđija, Filip Filipović i Alen Gotalo. Oblikovatelj svjetla je Elvis Butković, a scenski pokret postavila je Petra Hrašćanec. „Uzbuđenja u našem poslu uvijek ima. I prije i poslije. Ako nema uzbuđenja, nema ničega, onda nećemo ništa ni dati“, zaključuje Giorgio Surian. Nakon premijere, prve reprize na repertoaru su 28. i 30. studenog te 23. i 27. siječnja.

Komentari