Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Vizart

Dora Maar i Picasso: Košmaar žene koja plače ili Adora adorée?

22.03.2013. Selma Pezerović
Foto: facebook/ART

Foto: facebook/ART

Ovo nije članak o Picassovim fazama. Nije ni o Dorinim fotografijama. Ovo je ništa, a ništa je sve. Dora Maar, po ocu hrvatskog podrijetla i pravim imenom Teodora Marković, slavna je fotografkinja koja mlada upoznaje maestra. Odnosno, Picasso upoznaje nju one večeri kada ulazi u glasovitu parišku kavanu gdje se Dora igra svojim nožićem zabijajući ga između prstiju. Krv je povremeno tekla, crne rukavice i pogledi su učinili svoje.

-Ludo, okomiti se na tako lijepu ruku, vi ste ludi!

– Nikada mi to više nemojte reći!

– Što sam rekao?

– Da sam luda.

Upravo je naziv izložbe postavljene 2004. godine u Klovićevim dvorima bio Dodir pogledima. Mjesto sapunice i ove godine je isto. U nešto drugačijem kontektsu, naravno. Nije tajna da se Dora prepustila Picassu. Ne moram biti skromna pa ću si dozvoliti reći –  odlučila je prepustiti se da bude oblikovana. Burna veza dviju jakih umjetničkih ličnosti završit će još mnogo ranije no što oba ljubavna protagonista napuste ovaj svijet. Picassove odabranice nisu samo žene ‘pozerice’ izabrane nasumce. Picasso je bio zaljubljen u osobnosti onih koje su obilježile njegov planetarni život. Ali treba naglasiti da je Dora bila slikarica puno prije no što je postala fotografkinja. Bila je slikarica puno prije susreta s Picassom. Picasso je Doru slikao u raznim verzijama. Ona je bila žena koja plače i minotaurka u isto vrijeme, a Dora je fotografirala Picassa kako radi, kako spava i obilježila je svaki zamah bojom na Guernici. ‘Španjolcu nikada nije hladno!’  Valjda je to razlog Picassovih kratkih hlačica na svakoj fotografiji.  ‘Španjolcu nikada nije hladno!’ Španjolcu ne znam, geniju sigurno.

Zajednički rad. Picova glava. Maarino tijelo. Može i obrnuto. Ja sam pak, ne bih li ležernošću prikrila svoju zbunjenost, nadodavala: Picamaar & Co? Ne, odrezao je, Picamaar. Samo Picamaar, kao veliki. Picamaar je frajerčina kojem se fućka za kompaniju.

Zašto bi smrt razrušila ono što život nije ni ogrebao?

I u zlatnim danima njihov odnos zasigurno nije bio samo ‘zlatan’. Nemoguće ih je promatrati zasebno, odvojene od svijeta. Picamaar treba smjestiti u kontekst njihovog društvenog života, prijatelja kao što su Paul Éluard, njegove žene Nush, Mana Raya, Jean-Paula Sartrea i Simone de Beauvoir. Sada sve njih, izmiješane zamislite u povijesnoj vezi nadolazećeg Drugog svjetskog rata, građanskog rata u Španjolskoj i buktinji Guernice koja je ovjekovječena na platnu. Čitajući knjigu Ja, Dora Maar ne mogu ne zamjetiti da i nakon njihovog razlaza Dora nikada nije javno napala Picassa. Pada u depresiju, završava u umobolnici, okreće se katoličanstvu no ne okreće leđa Picassu.

Gospodo, nisam vam ja kip Komandora, a ako već neku ulogu moram uzeti, radije ću ulogu Elvire. Ona ne izgovara javnu optužbu protiv čovjeka kojeg voli. Ona ništa drugo neće osim, uzvišene li težnje, spasiti voljenu dušu.

Dora je svjesna tko je pozvan na primanja. Ona odmah zna poziva li se ‘Dora Maar’ ili ‘Bivša Picassova ljubavnica.’ Je li Picasso bio naslikani minotaur koji je proždirač žena? Nijedna ženska ruka nije ga uspjela pripitomiti. Kao da je  bio u skladnim godinama s mlađim ženama od sebe. Njegov duh i mlade ženske godine. Umjesto srca mu stoji kist? Ili umjesto spolnog uda?

Spavaj, lijepi moj Minotaure, tvoja te žena nije nikada prestala ljubiti.

Foto:facebook/ART

Foto:facebook/ART

Dora je počela studirati slikarstvo u 20. godini, no prebacuje se na fotografiju. Njeno slikarsko umijeće poticat će upravo Picasso koji fotografiju smatra tek pukim sredstvom.

Prepusti se malo više. Kist ti nije džepni nožić koji ćeš veselo zabosti u ruku da bi kaznila grešnicu. Slikanje nije pokora. Ne zaboravi, Dora, ne zaboravi na radost. Svijet koji vidiš vrvi manama, nije na tebi da ih ispravljaš. Pokaži ga, taj svijet, onako kako on zaslužuje da ga se pokaže: naglavačke!

Milošću svojih kistova čini(te) od mene, kako se ono kaže? Matricidu!

Dora se prije susreta s Picassom družila s nadrealistima i poznatim ličnostima poput Paula Éluarda, Tristana Tzare, Mana Raya, Georgesa Bataillea… Težak i mučan odnos s majkom imao je trajne posljedice na nju. Taj odnos s majkom uvelike se odrazio na odnos s Picassom koji ju na mnogim portretima upravo prikazuje tjeskobnu i uplakanu. ‘Nakon Picassa nema nego Bog? Ako to i nisam rekla, naveli su me da kažem. Ako to i nisam rekla, nisam to nikad prestala misliti’, Dorine su riječi kojima ću okončati ovu meni neiscrpnu potragu o jednom od najdražih ljubavnih parova.  Da Dora nije upoznala Picassa možda ne bi danas slovila kao njegova ljubavnica nego jednostavno i samo kao – umjetnica. Ovako, ostat će zapamćena upravo po jednoj od najpoznatijih ljubavnih veza prošlog stoljeća.

Foto:screenshot/Youtube

Foto:screenshot/Youtube

Da li ste jedni od onih koji iz vlastitog principa (ili možda inata?) ne žele otići na izložbu koja se otvara 23. ožujka u Galeriji Klovićevi dvori, ne znam. Vrtoglavih devet milijuna kuna je dobar razlog za pobunu. Možda se pronađete među onima koji pak tvrde da se ovakva prilika dešava sada u vašem gradu i nikada više. Imate razloga biti i među tom grupom jer nakon ove izložbe Picassova djela više neće izlaziti iz pariškog muzeja.  Ili biste pak besplatan riblji ručak gradonačelnika?  Mnogima bi mogao prevagnuti ovaj razlog. Ako se odlučite na posjetu, kako to kaže autorica knjige – neka to bude u vrijeme za pauzu, ne za pozu! Poze ostavite nekom svom vlastitom Picassu. U kratkim hlačicama, na plaži s kistom u ruci.

Picasso, stari moj,  ja sam kao ti, ne trebaš pričati priču. To prepusti kroničarima ili evanđelistima. Svijet je crn, a trenutak slijep. Samo krici ostaju kada iščeznu riječi.

Komentari