novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Duboke diskusije i ponori života (“The Wild Pear Tree”, N. B. Ceylan)

Foto: facebook.com/septemberfilmnl
Vrijeme čitanja: 4 minute

Nakon završenog studija književnosti, u turskom primorskom gradiću Çanakkale, Sinan (Aydin Dogu Demirkolu) se vraća u rodnu „kasabu“ (društvena zajednica veća od sela manja od grada) Çan. Njegova želja je objaviti zbirku eseja i kratkih priča, „čudesni meta-roman u auto-fikciji“, koji oslikava njegovu ne tako prikrivenu odbojnost prema konzervativnoj lokalnoj zajednici. Da bi pokazao svoju dominantnu i intelektualnu poziciju drugima, na to sve još želi financirati svoju knjigu iz proračuna pokrajine. Povratkom u mjesto otkriva da je njegov otac Idris (Murat Cemcir), nekada cijenjeni profesor književnosti, kockanjem upao u duboke dugove te osim materijalne štete nanio štetu na ugledno ime obitelji.

Čitajući sam sinopsis filma The Wild Pear Tree, turskog redatelja Nuri Bilge Ceylana primjetan je direktni utjecaj radova Antona Pavloviča Čehova, posebnice drame Cherry Orchard. Kako je u pitanju redatelj koji je malo manje poznat van krugova okorjelih filmofila i sineasta, potrebno je naglasiti da ovo nije prvi put da Ceylan u svojim radovima crpi inspiraciju iz djela kasnog realizma te ranog modernizma. Tako recimo njegov prethodni film Winter Sleep je direktna  adaptacija Čehovljeve kratke priče The Wife.

U pitanju je redatelj koji iza sebe ima osam dugometražnih i jedan kratkometražni filma, od čega je sedam njegovih radova premijeru doživjelo u Cannesu, dok su preostala dva prvi put prikazana na Berlinaleu. Mada je do sada osvojio osam nagrada samo u Cannesu, gledajući Winter Sleep koji traje 196 minuta, ili njegov novi, deset minuta kraći The Wild Pear Tree, očigledno je da Ceylanovo doba veličanstvenih književno/filozofskih diskusija i političkih kritika u formatu sedme umjetnosti je tek nastupilo.

Na bunaru znanosti

Ceylan od svojeg prvog filma Kasaba vizualnim medijem pripovijeda priče o malim obiteljskim ljudima te odnosima između onih u poziciji moći naspram onih koji su potlačeni. Mnogi njegovi filmovi (Clouds of May, Distant, Climates) prate umjetničke duše u ponoru, a konstantno ponavljanje motiva puteva kojim se udaljavanju ljudi i vozila, redatelj iskazuje konstantnu potragu za smislom i bijeg od uobičajenosti njegovih protagonista.

The Wild Pear Tree očita je kulminacija svih dosadašnjih znanja stečenih u dvadeset godina karijere, iskorištenih da se ovaj put ispriča nekoliko slojeva priče, od površinske individualne, o mladiću u istovremenoj potrazi za smislom kao i načinom života, preko priče o kolektivnoj političkoj zatrovanosti društva do meta priče o ponavljanju historije, depresiji i suicidalnosti.

Foto: criterion.com

Briljantnost Ceylanovog rada ogleda se u tom da se skoro sve ovo odvija kroz dugotrajne dijaloge likova koji znaju trajati skoro po dvadeset minuta. Filmsko pripovijedanje kojim se Richard Linklater koristio u Before trilogiji, Ceylan je usavršio, produbio mu tematski spektar te pronašao nove načine kako da zadrži pozornost gledatelja dok se vode beskrajno dugi dijalozi.

U agoniji realnosti

Protagonista Sinan u svojoj potrazi za smislom prolazi kroz niz epizoda, popraćenih dubokim raspravama, a sve kreće od obiteljskog susreta, gdje se načinju teme uspjeha, časti i gušenja koje mala sredina stvara intelektualno uzdignutima. “Kako je moguće da na livadi ima žaba, a nema podzemnih voda”, pita Sinanov otac Idris (Murat Cemcir) ljutito kopajući rupu za bunar, u uvodnim minutama filma, istovremeno pokušavajući dokazati svom ocu i svom sinu da ga nije ugušila sredina, da u njemu još ima borbe i želje za uspjehom. Ono što se na prvu doima kao prazno blebetanje čovjeka na umoru ispostavlja se kao fantastična sveprožimajuća filmska metafora, o onome što se na površini doima kao uspjeh (države, društva, individue), ali dubljim “kopanjem” je moguće pronaći samo beskrajno “ništa”.

Komični otklon, u vidu farse, dešava se susretom mladog književnika licem u lice s trulom lokalnom vlasti, koja bi  rado “zaobišla zakon” i objavila turistički vodič Çana, a ipak ih ne zanima roman o malom mjestu (bez prethodnog propitivanja sadržaja potencijalnog romana). Vrhunac farse ipak je sam susret Sinana sa starijim nekadašnjim spisateljskim uzorom, koji je pristao pisati državnu propagandu kako bi zadržao svoj status “slobodnog umjetnika”.

Kada hodže iskuse prvi grijeh

Time što redatelj gura ovu scenu od blagog slučajnog susreta, do pompoznog prepucavanja književnika na ulici, gdje i mi kao publika se krećemo suosjećati s književnikom kojeg Sinan iritira beskrajnim idealističkim pitanjima, pokazuje se istinska snaga dijaloga u filmu. Ceylan je pronašao savršenu formulu kako dijalogom istovremeno pripovijedati, komentirati aktualne teme  ali ga također koristiti kao snažno oruđe za pokretanje širokog spektra emocija.

Ipak, kakav bi to bio osvrt na političke prilike u Turskoj i svijetu bez doticanja religije. Najduža epizoda filma upravo je posvećena Sinanovom susretu s dvojicom hodža koji beru jabuke, sa zemlje koja nije njihova. U ovom susretu, mladi književnik dijaloški se nalazi u drugom planu, svojim filozofskim upadicama, Sokratovski podupire dijalog tradicionalnog seoskog hodže i njegovog mlađeg liberalnog kolege koji dolazi iz grada. Finalni ishod nije samo duboka dvadesetominutna komparacija konzervativnih religijskih stavova s modernim nego i svojevrsna refleksija na opće ponašanje i poimanje svijeta u različitim generacijama.

The Wild Pear Tree nije jednostavan film u bilo kojem smislu. Njegov duboko simbolički vizualni identitet koji često podsjeća na najbolje radove Abraša Kiarostamija, priča inspirirana djelima Čehova, prožeta beskrajno dugim, prirodnim dijalozima, koji često nose trostruki smisao, spori epizodični razvoj koji izgleda savršeno svakodnevno, sve u ovom filmu je ispleteno da približi i propita kompleksnost ljudske prirode. Na nama je samo da izdvojimo tri sata i deset minuta te uronimo u stvarnost s druge strane ekrana.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari