Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Glazba

Izvještaj – Edo Maajka, Frenkie, DJ Soul (KSET): ‘Otišli smo u pičku materinu’

22.10.2016. Inga Đudik
Foto: Monika Bračević/Ziher.hr

Maslac od kikirikija i džem. Nutella i kruh. Uggsice i hipsterke. Edo Maajka i Frenkie. Otprilike tako se slažu jedan s drugime, ako ne i malo bolje kada tome dodate DJ Soula i sve skupa ih smjestite u KSET, neki petak navečer.

Super stvar kod KSET-a je to što i kada je krcat kao sinoć, jerbo je koncert bio rasprodan, i dalje imate osjećaj kao da je koncert u neku ruku intimna svirka (za tebe i još 300 ljudi) i gdje god staneš, i dalje vidiš na stage i sudjeluješ u koncertu jednako kao i oni u prvom redu. Osim ako te frendovi zovu patuljčicom, onda odeš na balkon i dobro je sve.

Slušam ovu glazbu od sedmog osnovne, i tada mi se mama derala da ‘gasim te divljake’ kada bi nešto od old schoola treštalo s CD-a u mojoj sobi. A koncerti ‘tih divljaka’ su najsretniji, najmirniji koncerti sa super prijateljski nastrojenim ljudima. Na tmurne dane se gradom na razglas trebaju puštati Edo Maajka, Frenkie, Marčelo i Elemental da svi dobiju svoju dozu sreće.

I takva je atmosfera sinoć vladala KSET-om. 300 stranaca koje veže ljubav prema jednoj kulturi složno su klimali glavama na pjesme kao što su Panika, RaTaTa i Trpaj, No pasaran koji smo prvi puta čuli u Vintage Industrial Baru, val trnaca je prošao svima kroz tijelo na Sve prolazi i Saletova osveta, a na Gori je već cijeli KSET bio u ekstazi.

Edo već tradicionalno priča s publikom, pa se nađe tu koje osobno priznanje, povici ‘Smrt fašizmu’ ili politički osvrt. Lijepo je primijetio kako smo ‘otišli u pičku materinu’, ali ne mogu se oteti onom uvijek istom osjećaju da taj nesretni tunel u kojem se nalazimo ima svjetlo na kraju tunela uz sve ljude koji skandiraju ‘Jebo vladu’ i znaju zbog čega to čine. I da to svjetlo nije vlak.

Sinoćnji koncert je imao sve da bude savršen. Imao je energiju, imao je sreću, imao je savršen repertoar, imao je i odličan razglas što je rijetkost na rap koncertu. Umjesto toga, ljudi su na odlasku iz KSET-a uglavnom pizdili, i to opravdano. Koncert je kasnio pola sata, što nikoga nije smetalo, osim možda onog lika koji je zazivao Edu. Ali smeta kada koncert traje samo sat vremena. Bez predgrupe, s 300 ljudi koji su došli samo i jedino zbog njih, očekivala sam više od 60 minuta, a sudeći po izrazima lica i psovanjima u bradu, i ostali su. Da su samo više pričali između pjesama, da se Soul iživljavao na mikseti i da su time razvukli još pola sata, svi bismo bili sretniji.

Sve što je lijepo očito vrlo kratko traje, pa tako i koncert. Pjesmom Servus, Zagrebe su se oprostili od KSET-a i Zagreba na, nadam se, ne predugo.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari