Istaknuto
18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

13.07.2017.

Osim što Šimek aktivno radi na novim materijalima, publiku će počastiti dvostrukim nastupom na Ferragosto JAM festivalu u Orahovici. Na Izštekanom stageu predstavlja se u solo izdanju, dok će sa svojim matičnim bendom She Loves Pablo nastupiti na glavnoj pozornici kao support metal divovima braći Cavalera, osnivačima čuvene Sepulture. Povodom tih nastupa i novog singla razgovarali s jednim od najboljih vokala hrvatske scene.

Intervju

Elliott Williams (Editors): “Kada smo započeli s radom na albumu, nismo još ni znali da ga radimo”

11.12.2015. Helena Kezerić
Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Peti album “In Dream” je vani od listopada. Peti po redu koncert veličanstvene petorke je već iza nas, sve se nekako vrti oko broja pet. Editorsi su još jednom oduševili rasprodanim nastupom u Velikom pogonu Tvornice Kulture i ostavili nas u dubokom dojmu kojeg nikako da se otrgnemo.

Vrijeme za intervju ograničeno na deset minuta potaklo me na razmišljanje što se sve može u deset minuta. U deset minuta čovjek je u stanju pojesti 68 hot dogova, popiti pet i pol litara ljutog čilija, smijeniti nogometnog trenera, otrčati pet tisuća metara, a ako se Majka Priroda naljuti sve to gledajući, mogla bi izbaciti 28 litara kiše po četvornom metru u tih istih deset minuta. Ja sam uspjela dobiti odgovor na dvanaest i kusur pitanja pritom ne rušeći nikakve rekorde.

Ovaj brzopotezni intervju dolazi u pravo vrijeme, baš kada ste pomislili da vam nema pomoći jer nikako ne možete iz glave izbiti Wham! i njihov Last Christmas koji se udomaćio u vašim slušnim kanalima dok ste čekali u redu za blagajnu u lokalnom marketu. Razvodnite božićnu sladunjavost šalicom mračnog i atmosferičnog indie synth rocka. Ako se nekim čudom još niste navukli na novi zvuk Editorsa, vrijeme vam je. Poneku o nastajanju albuma “In Dream”, budućim suradnjama, strahovima i uspomenama razmijenili smo s Elliottom Williamsom, multitalentiranim glazbenikom – klavijaturistom i gitaristom Editorsa.

Foto: Facebook.com/editorsmusic

Foto: Facebook.com/editorsmusic

 

Peti studijski album “In Dream” ugledao je svjetlo dana u listopadu i na svakom koraku oduševljava. Svaki vaš dosadašnji album bio je jedno emocionalno poglavlje. “The Weight Of Your Love” sadržavao je ljubavnu tematiku. Kakvu priču donosi “In Dream”?

Elliott: Podsvjesno smo album oblikovali idejom snova kako i sam naslov kaže. Mnogi od Tomovih tekstova sadržavaju tu neku temu snova. Nismo imali tu ideju odmah od početka, nije nam bila namjera koncipirati ga tako. Kada smo završili sa snimanjem zapitali smo se što to povezuje pjesme na albumu. Cijeli album je atmosferičan, momenti osjećaja one lucidnosti dok sanjate nekako su se uklopili u sve ostalo. Sve je to zapravo došlo slučajno.

Možemo reći da ste spontano došli do tog posebnog i vrlo atmosferičnog zvuka.

Elliott: Da, bilo je o više spontano iako je i određenu ulogu imao pejsaž koji nas je okruživao.

U Škotskoj?

Elliott: Tako je. Snimali smo album u vrlo izoliranom dijelu Škotske. Što je bilo predivno, ali i vrlo usamljeno. Samo nas petorica smo bili dolje. Nismo imali producenta, a nije to bio ni klasičan studio.

Da, producirali ste album sami.

Elliott: Da. Sve je to pridonijelo oblikovanju zvuka. Čudan okoliš i vrlo intenzivne sesije snimanja činile su da se vrijeme jednostavno istopi.

Foto: Niko Goga/ Ziher.hr

Foto: Niko Goga/ Ziher.hr

Jedno od mojih sljedećih pitanja bilo je upravo to. Je li i kako taj škotski pejsaž utjecao na konačan zvuk na albumu “In Dream”?

Elliott: Bio je vrlo presudan. Ne u smislu – o gle, vidi planinu, ‘ajde da zvuči kao planina (smijeh). Način na koji smo bili izolirani, osjećaj da nemaš gdje otići, nema trgovina, ničega. Svaka dva tjedna smo odlazili u lokalni pub koji je bio 45 minuta vožnje autom, a to je bilo najbliže javno mjesto. Toliko smo daleko bili od civilizacije. (smijeh) Nije samo škotski pejsaž utjecao na zvuk, nego taj osjećaj izolacije, to je u konačnici dalo zvuk albumu.

Odakle je potekla inspiracija za album. Rekao si da je to sve bilo zapravo spontano. Jeste li uopće tražili inspiraciju u nečemu?

Elliott: Zapravo i nismo što je vrlo zanimljivo. Kada smo započeli s radom na albumu, nismo još ni znali da radimo album. Krenulo je sa zapisivanjem nekih ideja. Kad smo ih počeli razvijati, zvučale su kao mjesto u kojem se nalazimo. Teško je to uhvatiti, teško je uhvatiti željeni trenutak ili trenutak u kojem se nalaziš pa smo nastavili u istom smjeru. Da smo bili u nekom drugom studiju, vjerojatno bi pokušali napraviti to isto, ali ne bi bilo iskreno. U jednom trenutku smo odlučili od toga napraviti album pa ako ne uspije, nitko ne treba čuti. Najveći utjecaj smo bili sami sebi. Prvo smo snimili No Harm. Svaki sljedeći dan smo se trudili napraviti nastavak na ono što smo napravili dan ili dva prije. Umjesto slušanja određene glazbe ili izvođača, gledali smo kako da se zvukom nastavimo na ono što smo snimili prije. Tako smo sami na sebe utjecali.

Zvuk na albumu je veoma grandiozan i veličanstven. Mislim da s pravom to možemo pripisati orkestru. Vješto ste spojili orkestralne i elektroničke elemente. Koliko je teško bilo stopiti ta dva krajnja elementa u skladan zvuk?

Elliott: Uvijek smo se trudili spojiti organske zvukove s elektronikom. Zna biti nevjerojatno teško. Organskim zvukom poput orkestralnih momenata služili smo se kao ‘ljepilom’ koje je naglasilo dojam da se ovdje radi o studijskom uratku benda, a ne pojedinca. Recimo Salvation je u početku cijela bila elektronska, ali nekako nismo imali osjećaj da je dovoljno dobra. Tek daljnom obradom, a i u trenutku kada sam se sjetio gudačkih instrumenata je pjesma oživjela. Uvijek smo voljeli orkestre. Zapravo jedini veliki utjecaj na zvuk albuma ostavio je njemački label Erased Tapes Records. Kuća koja surađuje s glazbenicima poput Nils Frahma, Ólafur Arnaldsa i Michael Pricea koji na vrlo vješt način spajaju ambijentalan zvuk sa elektronikom i klasičnim orkestralnim elementima. Definitivno možemo reći da smo pod utjecajem tog glazbenog pravca.

Možemo li  u budućnosti očekivati više suradnje s nekim drugim glazbenicama? Rachel Goswell iz Slowdivea odradila je odličan posao back vokalima na pojedinim pjesmama i duetom The Law.

Elliott: Bend je uvijek htio imati i ženski vokal, ali jednostavno nije išlo pa se od te ideje odustalo. Neka nova suradnja u budućnosti je moguća ako naiđemo na pravu osobu. Rachel je bila zajednički prijatelj i mislili smo da bi bilo zabavno ostvariti suradnju i druženje na ovakav način.

Foto: Niko Goga/ Ziher.hr

Foto: Niko Goga/ Ziher.hr

Bend Jonathan vam se ponovno pridružio kao predgrupa na vašem nastupu u Zagrebu. Kako ste saznali za Jonathane?

Elliott: Bile su nam poslane snimke njihovog albuma, mnogo glazbenika je slalo svoje albume. Preslušali smo sve, to je zapravo moj dio posla. Poslušao sam sve materijale koje smo dobili i mislim da je bend Jonathan stvarno dobar. Uživao sam preslušavajući i ostale bendove, ali ne mogu se sjetiti njihovih imena. (smijeh)

Ovo je bio već drugi put da Jonathan svira s vama?

Elliott: Zapravo treći ove godine. Družili smo se nekoliko zadnjih dana prije nastupa u Zagrebu. Ako nam se bend sviđa, potrudit ćemo se svirati više puta zajedno. Lijepo je podržavati druge bendove i pomagati.

Ako se osvrnete na svih pet albuma, pjesme s kojeg od njih najradije izvodite na koncertima i zašto?

Elliott: To uvijek varira. Osobno imam neke svoje favorite na svakom albumu ali ovisi o tome kako se mi osjećamo i kako publika diše. U nekim zemljama A Ton Of Love postiže nevjerojatnu reakciju, nemoguće bi ju bilo predvidjeti. Dogodi se da se energija publike prenese na mene i vrati me u to neko raspoloženje koje potakne još veće obožavanje pojedinih pjesama na albumima. An End Has A Start s drugog albuma mi je jedna od dražih, Ocean Of Night sa zadnjeg albuma funkcionira savršeno u live izvedbama i prolazi kroz transformacije prilikom izvođenja. Teško je odrediti najdraže jer ovisi o trenutku.

Ne samo kroz zadnji, općenito kroz većinu albuma dosta se govori o strahovima. Koji je tvoj najveći strah?

Elliott: Vrlo vjerojatno ne biti sretan ili osjećaj da sam iznevjerio nekog. Kad si u bendu uvijek težiš nekom savršenstvu, za koje nisam siguran hoću li ga ikada postići. (smijeh) Mislim da se najviše bojim toga da neću biti dovoljno ustrajan i odlučan u nečemu. Možda hoću kad umrem. (smijeh)

Koje je najdalje sjećanje koje pamtiš?

Elliott: Bio sam na koncertu Michaela Jacksona kad sam imao četiri godine. Mislim da je to najstarije čega se sjećam. Imao sam četiri ili pet godina. Sjećam se da sam bio na tatinim ramenima i gledao Michaela Jacksona. To je zaista bio trenutak za pamćenje.

Nakon odličnog petog posjeta Zagrebu, možemo li se nadati i šestom?

Elliott: Svakako bi se voljeli vratiti. Uživamo svirati pred zagrebačkom publikom.

Zagrebačka publika svaki put iznova uživa na vašim koncertima. Deset minuta je isteklo, dobili smo signal. Hvala na izdvojenom vremenu.

Elliott: Hvala vama.


Komentari