Istaknuto
12.12.2018.

Sve novitete poslušajte na jednom mjestu i glasujte za svog ovotjednog favorita.

03.12.2018.

Pažljivo pratite portal jer ćemo u člancima sakrivati najbogatije i najvrijednije nagrade do sada.

Film

Eurofilm: Bella Addormentata

12.02.2015. Slavica Kotarac
Foto: tumblr.com

Foto: tumblr.com

Kako je i najavljeno u prošlotjednom Eurofilmu, ovoga puta tema je film Marca Bellocchioa iz 2012. Bella Addormentata (Uspavana ljepotica). Marco Bellocchio inspiraciju će gotovo uvijek pronalaziti u nikad monotonoj Italiji. Tako nam je poznat po filmu Vincere, u kojemu govori o Mussolinijevu usponu i po Buongiorno, notte u kojemu govori o terorizmu Crvenih Brigada. Ipak, za Bellochioa se zna reći kako ne stvara filmove o ideologijama, već o ljudima. Ništa drukčiji nije ni film Bella addormentata koji je također potaknut stvarnim događanjima u Italiji.

Naime, u veljači 2009. umire Eluana Englaro, žena koja je 17 godina provela u vegetativnom stanju. Njezina obitelj borila se za pravo eutanazije, koje im je konačno i odobrio Vrhovni sud. Ovaj slučaj digao je Italiju na noge i dok su jedni podržavali Eluaninu obitelj, Vatikan se eutanaziji žustro protivio. Istoj se protivio i Silvio Berlusconi te je sa svojom desničarskom vladom htio izglasati zakon koji bi zabranio eutanaziju.

Bellucchio nas, međutim, ne odlučuje baciti u samo središte ovog događaja, što bismo možda očekivali od holivudskih filmova. Na pomalo suhonjav način donosi nam ovu priču kroz perspektivu nekoliko drugih sličnih priča. Pratit ćemo tako odnos senatora Beffardija (Toni Servillo) i njegove kćeri Marije (Alba Rohrwacher) koji su povezani smrću supruge, odnosno majke. Iako je očito da se vole, između njih postoji velika udaljenost za koju dobivamo dojam da se povećava kroz film. Dok senator, čak suprotno uvjerenjima svojih kolega, želi glasovati protiv zakona koji bi zabranio eutanaziju, njegova kći vjeruje da je čin eutanazije jednak ubojstvu. Ironija nastaje kad se Maria upušta u odnos s muškarcem koji zagovara drugu stranu, što će na koncu u njoj pokrenuti lavinu emocija zbog kojih počinje preispitivati vlastiti stav prema ocu.

Foto: tumblr.com

Foto: tumblr.com

Nakon nekog vremena saznajemo, a priznat će to i sam senator, da je čak i sudjelovao u okončavanju života svoje supruge, i to nakon njene molbe. Isto to napisat će u svom govoru koji je htio iznijeti uz ostavku, međutim taj govor stiže jedino u ruke njegove kćeri. Zanimljivo je što nam redatelj ne otkriva je li kći zapravo znala da je sudjelovao u eutanaziji ili će to tek saznati čitajući govor.

Sljedeća obitelj kroz čiji ćemo odnos pratiti pitanje eutanazije su glumica (Isabelle Huppert), njen sin i suprug te kći koja je u komi. Njihovi odnosi kroz čitav će film biti napeti i dok će sin davati sve od sebe kako bi dobio barem minutu majčine pozornosti, ona će biti potpuno predana molitvi i brizi za kćer. Glumičin suprug ostavit će dojam muškarca koji zna da ne može poboljšati situaciju te pokušava ohrabriti sina da misli na sebe onoliko koliko misli na majku, koja mu je glumački uzor.

Još jedan par zaokupit će našu pozornost. No, u ovom slučaju nitko nije niti je bio u komi. Riječ je o mladom liječniku Pallidou (Pier Giorgio Bellocchio) koji pokušava spasiti ovisnicu Rossu (Maya Sansa), čija je očajnička želja umrijeti. Njezino samoubojstvo spriječava, kako kaže, ne samo zbog osjećaja dužnosti, već i zato što osjeća da je to human čin. Čini se da na kraju uspijeva promijeniti nešto u njoj te je natjerati da se predomisli, no to je još jedno pitanje koje nije potpuno zaključeno kroz film.

Foto: tumblr.com

Foto: tumblr.com

Slučaj Eluane Englaro tako će čitavo vrijeme biti u pozadini, ali nikad isključen iz radnje. Baš zbog toga kroz čitav će se film izmjenjivati napete i spore scene pa ćemo u jednom trenutku svjedočiti opuštanju golišavih političara u sauni, a u drugom će svi uzbuđeno lijetati po hodnicima nakon što su čuli vijest o Eluaninoj smrti.  Činjenica da redatelj sam događaj ne stavlja u prvi plan samo pridonosi kvaliteti filma i daje nam perspektivu običnih ljudi koji svjedoče ovu događaju, a istovremeno su i sami suočeni s pitanjem smrti i/ili eutanazije te je upravo to ono što ih povezuje.

Iako se Bellocchio dotiče pitanja eutanazije nešto izravnije i subjektivnije nego Valeria Golino, čini se da ni kod njega nije prevagnulo ni „da“ ni „ne“. Unatoč tome, donio nam je zanimljiv film s odličnim osvrtom na svu kompliciranost i šarolikost ljudskih osjećaja i razmišljanja.

(Visited 105 times, 1 visits today)

Komentari