Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Film

Eurofilm: Blind – Što je čovjeku gore, biti slijep ili gluh?

07.09.2015. Stjepan ĆulapFoto: indiewire.com

Ovo se pitanje, osim u kvaziintelektualnim raspravama natopljenima s par litara vina, pojavilo i u talk-showu kojeg protagonistica sluša na početku filma. Pitanje je zaista ozbiljno, no gost na TV-u odgovara: ‘Budući da sam glazbenik, bilo bi mi teško ne biti u mogućnosti slušati glazbu. S druge strane, jako volim pornografiju pa se ne mogu baš odlučiti’. Bez obzira na tešku temu kojom se bavi, kakav bi to skandinavski film bio, ako ne bi ima dozu ciničnog i simpatičnog humora nalik ovomu.

Spomenuta protagonistica je Ingrid (Ellen Dorrit Petersen). Iz uvodne scene, ali i iz samog naziva filma, doznajemo da je slijepa. Nije sasvim jasno koliko se dugo bori s tim defektom, no u uvodnoj naraciji govori koliko je teško zadržati mentalne slike svih onih elemenata čije je i najsitnije detalje izvrsno poznavala – najdražeg restorana, dućana, parka, pa čak i naličja njezinog muža Mortena (Henrik Rafaelsen). Nakon što se presele u novi stan, Ingrid biva sve zatvorenija i neodlučnija. Vanjski joj je svijet sve konfuzniji i cijelo svoje vrijeme provodi u novom stanu čije prostorne detalje mora perfektno upoznati, što nije toliko jednostavno.

Foto: tumblr.com

Foto: tumblr.com

Kako priča odmiče, fokus naracije se prebacuje na druga dva lika – Einara (Marius Kolbenstvedt) i Elin (Vera Vitali). Einar je povučeni muškarac koji se bori s anksioznošću. Takav ga problem dovodi do pretjerane uporabe pornografskog materijala i uplitanja u voajerizam – on promatra razvedenu samohranu majku koja živi preko puta, Elin. Nakon predstavljanja likova, doznaje se da Ingrid piše roman u svojem stanu i sve postaje dvosmisleno. Jesu li oni stvarni ljudi ili samo puka izmišljotina, plod njezine mašte?

Blind zapravo ne stavlja naglasak na ono što mi vidimo, a Ingrid ne, već na njezino zamišljanje života kojeg ne može vidjeti. Tako primjerice Ingrid često osjeti da je Morten prisutan u stanu te je šutljivo promatra, iako on nije tamo. Njezina opsjednutost onime što ne može vidjeti je savršeno ocrtana u sceni u kojoj leži s mužem u krevetu. Iako on tvrdi da odgovara na zaostale poslovne e-mailove, kroz njezine leće vidimo kako on izmjenjuje seksualno nabijene poruke s neznankom na online dating stranici. Priča koju ona piše u toplini svoga doma, uz pomoć zvučnih pomagala, postaje nalik onome što vidimo na ekranu. Einar i Elin se počinju pojavljivati svugdje oko njih te, kroz seriju neobičnih situacija nalik glitchevima u video igrama, Ingridina božanska moć oživljavanja tih likova nesvjesno otipkava korelaciju između njih dvoje te vlastitog bračnog života.

Foto: thefilmtransition.com

Foto: thefilmtransition.com

Njeno nošenje sa sljepoćom je briljantno oslikano u tih 95 minuta filma. Ima tu izrazito tragičnih oblika borbe (nisi u mogućnosti počistiti mrlje nakon što ti ispadne tanjur pun hrane na tlo, tvoja je privatnost osakaćena zvučnim porukama koje svi mogu čuti u busu, moraš zapravo pitati partnera smiješi li se u danom trenutku), ali i morbidno duhovitih upadica s trunkom samosažaljenja (‘pitam se kako je to kad ti slijepa žena pruža oralni seks, čak i ako je tvoja žena’).

Postoji na desetke takvih neobično zanimljivih trenutaka u filmu, što se ponajprije može zahvaliti sjajnom scenariju (na tragu dijela Charlieja Kaufmana) koji je nagrađen prošle godine na filmskom festivalu u Sundanceu. Treba spomenuti kako je ovo redateljski prvijenac norveškog scenarista Eskila Vogta, koji je ranije imao uspješne spisateljske avanture zajedno s još jednim norveškim filmašem Joachimom Trierom (Reprise, Oslo, August 31th).

Možebitno najgori trenutak je prvi njezin izlazak iz stana koji rezultira kompletno crnom vizualizacijom koja traje desetak sekundi. To je upravo ono ništavilo s kojim se Ingrid bori. Grub i gadan test iskušenja za ionako fragilnu ljudsku psihu. Borba s brojnim elementima – strah, ljubomora, izolacija, usamljenost, depresija, čiji se intenzitet rapidno povećava kad izgubite jedno od najbitnijih osjetila. Sve se to odvija unutar višeslojnog razmatranja ljudskog uma kroz prizmu osobe koja ne vidi, ali žarko želi biti viđena.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 3.500 out of 5)

Komentari