Eurofilm: Diaz – Don't Clean Up This Blood
Daniele Vicari redatelj je ove drame zbog koje ćete, bar nakratko, zasigurno zamrziti policiju. Planirani mirni prosvjed protiv internacionalnog zasjedanja G8 sila najprije je prekinut ubojstvom mladića, a radnja se uzdiže nakon što jedan od anarhista baci bocu u smjeru policijskog automobila. Boca je poslužila ne samo kao jedan od glavnih motiva za protuudar policije, već je i odlično iskorištena kao filmski motiv te scenu u kojoj je bačena gledamo nekoliko puta iz različitih perspektiva.
Taj je motiv znatno pridonio umjetničkoj strani filma, a kao motiv za protuudar izazvan je s namjerom. Naime, nakon što je bačena boca i „napadnut“ policijski automobil, policijski službenici imaju alibi za ono što su htjeli učiniti od samoga početka.
Diaz je naziv obrazovne ustanove u kojoj se nalaze prosvjednici, a nakon navedenog skandala policija nasilno upada unutra i brutalno i nemilosrdno tuče sve na putu. Ne samo studente anarhiste, već i starca koji se ondje našao jer je trebao smještaj te nekoliko novinara. Neki su pretučeni do smrti, a većina završava u bolnici s višestrukim povredama.
Oni koji su mogli stajati na nogama prebačeni su u policijsku postaju gdje su fizički, ali i psihički mučeni prije no što ih prebacuju u obližnji zatvor.
Film živopisno predočava stvaran događaj koji je samo jedan u nizu koji svjedoče o zloporabi položaja policijskih službenika. Oni su slabo ili nikako kažnjeni, a mnogi su kasnije i promaknuti, što svjedoči o činjenici da su ljudi koji provode zakon gotovo nedodirljivi, čak i kada ga krše, jer ne samo da su jednu bocu iskoristili kao motiv za napad, već su i podmetnuli lažne dokaze protiv studenata.
Samu radnju pratimo kroz priče nekoliko sudionika prosvjeda te kroz lik jednog od policajaca, Maxa Flaminia, koji će biti jedini koji će priznati zloporabu položaja.
Ovo je svakako jedan od filmova koje vrijedi pogledati, pogotovo želimo li osvjestiti činjenicu da se slični scenariji odvijaju gotovo svaki dan.
Ostalo iz rubrike:
1. Populaire
