Eurofilm: L'Heure d'été
L’Heure d’été jednostavna je životna priča. Hélène je majka troje djece, koju sve rjeđe viđa budući da dvoje od njih uopće ne živi u Francuskoj. Film počinje njenim 75. rođendanom, a radnja postaje zanimljivija kada se majka obrati Frédéricu, jedinom od djece koji još uvijek živi u Francuskoj. Želi ga savjetovati kako da raspolaže imovinom nakon što ona umre. Naime, već predosjeća da će brzo umrijeti, a posjeduje značajnu kolekciju umjetnina.
Frédéric ne želi ni čuti za njenu smrt, međutim ona nastavlja svoj govor usprkos tomu. Problem nastaje kada nakon njezine smrti Frédéric, njegov brat Jérémie i sestra Adrienne trebaju odlučiti što će s imovinom. Frédéric je vezan za kuću nešto više no oni i želi je zadržati, no njegov brat i sestra planiraju ostati u inozemstvu te tako ne bi imali nikakve koristi od sve te imovine.
Iako film prima brojne pozitivne kritike, smatram da je učinjeno mnoštvo propusta. Sama činjenica da gotovo ni u jednom trenutku radnja ne doseže razinu koja bi opravdala žanr kojem film pripada dovoljno govori o tome koliko je film zapravo (ne)uzbudljiv.
Ne mogu se oteti dojmu da bi Hélènina životna priča bila puno zanimljivija i uzbudljivija od priče njene djece. Sam Hélènin lik veoma je zanimljiv. Naime, susrećemo ženu koja je trenutno depresivna, melankolična i dok s jedne strane nalazi vrijednost samo u korisnim stvarima koje će joj dobro doći u svakodnevnom životu, s druge strane pronalazi ljepotu u umjetninama od kojih su joj neke potpuno beskorisne. Isto tako saznajemo da je nekoć bila puna života i uživala u svakoj sekundi, mada i sama priznaje da nije uvijek sve bilo bajno i zanimljivo.
Ostali nas likovi također mogu zaintrigirati, no vrlo kratko jer puno potencijala ostaje neiskorišteno. Najbolji je primjer vjerojatno Adrienne koja se na prvu čini kao žena koja ima vlastiti tempo življenja, no na kraju ipak doznajemo da će se udati i živjeti konvencionalnim načinom života te se tu gubi njena čar. Na sličan način gubi se čar i ostalih likova, a i same radnje. Šteta da je toliki filmski potencijal ostao neiskorišten.
