novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Eurofilm: Polytechnique – ‘Ako budem imala sina, naučit ću ga kako voljeti. Ako budem imala kćer, reći ću joj da je cijeli svijet njezin.’

Foto: tumblr.com
Vrijeme čitanja: 3 minute

Moram priznati da je Denis Villeneuve jedan od najzanimljivijih modernih redatelja. Nakon filma Incendies (nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma 2011.) i odličnih trilera Enemy te Prisoners, prihvatit će se režije u nastavku kultnog Blade Runnera, dok mu je najnoviji film Sicario trenutno u kino distribuciji diljem svijeta.

Prije svega toga, postoji Polytechnique, asketska dramatizacija tužnog događaja u prosincu 1989., kada je 25-godišnji Marc Lépine na studiju politehnike u Montrealu brutalno ubio 14 žena te naposljetku i sebe.

Hladan pogled bezimenog antagonista (Maxim Gaudette) koji u uvodu piše i citira svoje oproštajno suicidalno pismo kao da daju naslutiti njegovu ulogu kreatora jezive, crno-bijele pogrebne procesije koja će se dogoditi. Njegovo ukočeno tijelo u kontrastu je s tornadom negativnih emocija koje bujaju iz njegovog pisma. On je muškarac, otuđen od društva, posebno od žena. Istovremeno, paralela narativna vrata se otvaraju te ulazimo u ženski um. Stephanie (Evelyn Brochu) i Valerie (Karine Vanasse) se spremaju u svojem stanu za još jedan, naizgled, sasvim običan dan. Ratoborna postmoderna borba spolova vješto je istaknuta u Valerieinom razgovoru za posao. Ona želi stažirati na poziciji koja se tiče područja aeronautike, ali njezina ambicija biva kritizirana od strane poslodavca samo zbog toga što ima krivi spolni organ.

Foto: anonlineuniverse.com
Foto: anonlineuniverse.com

Istovremeno, Lépine se sprema za svoj krvavi pohod. Dolazi na fakultet s puškom u ruci i lovačkim nožem u džepu. Prolazi hodnicima, ali nitko ga ne shvaća ozbiljno. Koliko su fragilni i kompleksni ljudski instinkti za preživljavanje, dokazuje i (anti)klimaks, scena u kojoj Lépine ulazi u dvoranu u kojoj je većina ‘feministkinja’ kojima je naumio okončati život. On ih ne gleda kao ljudska bića, već kao politički i društveno pokvarene jedinke koje su izblijedile njegovo postojanje. Potom tjera van iz dvorane sve muškarce te posebno izdvoji i postroji devet žena kako bi im obznanio da se ‘bori protiv feminizma’.

Lépine je nekoliko mjeseci planirao masakr. Sve njegove mizogine i crne misli bile su istaknute u njegovom pismu. U njemu je, između ostalog, napisao kako je ‘odlučio poslati feministkinje, koje su mu oduvijek kvarile život, njihovom Stvoritelju’. Mrzio ih je zbog toga što su stalno zahtijevale veća prava za žene (pr. jeftinija osiguranja i sl.), dok su istovremeno htjele smanjiti ista muškarcima. Smatrao ih je oportunistkinjama te je složio popis od 19 njih koje moraju biti uklonjene, s posebnom naznakom ‘Alea iacta est’.

Svakakve su teorije isplovile nakon tog nesretnog događaja. Od toga da je, zanemarimo li političke i društvene razloge koje je naveo u pismu, psihotična osoba s poremećajem osobnosti, do njegovog djelovanja u skladu s teškim djetinjstvom s nasilnim ocem ženomrscem, pri čemu je istovremeno htio izbrisati sjećanja na emocionalno odsutnog oca nesvjesno se povezujući s očevim mizoginim karakterom. Također, njezina majka se pitala da li je i nju vidio kao feministkinju te je masakr okarakterizirala kao nesvjesni pokušaj osvete zbog toga što je odlučila dati prednost poslovnoj karijeri, umjesto da se kompletno posveti njemu. Koliko je vidljiva umna infekcija pojedinih društvenih struja, govori i činjenica da je nekoliko anti-feminista želi predstaviti Lépinea kao heroja.

Foto: weebly.com
Foto: weebly.com

Jedini heroji ovdje su heroine – sve one žene koje je Lépine ubio te svi oni studenti/ce  koje je ranio. Zbog toga se 6. prosinca svake godine obilježava Dan akcije protiv nasilja nad ženama i Nacionalni dan sjećanja na Montrealski pokolj. Ipak, suluda je činjenica da se i danas nije puno toga promijenilo. Zakoni što se oružja tiče su nepouzdani i sumnjivi, a napadi na pojedine društvene grupacije, bili oni verbalni ili fizički, su sve izraženiji.

Villeneuvea svakako treba pohvaliti zbog minimalnog upletanja u prikaz tog tragičnog događaja. Sve je napravljeno u formalističkom i distanciranom tonu uz dozu suptilnih društvenih komentara koji su gotovo nečujni. Onaj koji je najglasniji, ujedno je i najsnažniji, a to su riječi preživjele Valerie pri kraju filma: ‘Ako budem imala sina, naučit ću ga kako voljeti. Ako budem imala kćer, reći ću joj da je cijeli svijet njezin.’

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari