Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Film

Eurofilm: The Intouchables

30.11.2014. Slavica Kotarac
Foto: facebook.com/theintouchables

Foto: facebook.com/theintouchables

Mnogi volimo filmove snimljene po istinitim događajima. Takvi su nam filmovi bliski, stvarni su i sirovi – odmak od nizanih dramatiziranja, patetičnosti i nelogičnih završetaka. Iako u takvim filmovima možda nije uvijek lako susresti velik raspon zapleta, gotovo nam obećaju da nas neće ostaviti ravnodušnima. Takav je i film The Intouchables redatelja Oliviera Nakachea i Érica Toledanoa iz 2011.

Radnja je usmjerena na prijateljstvo siromašnog Drissa (Omar Sy) i bogatog Philippea (François Cluzet), za kojega Driss igrom slučaja počinje raditi. Naime, Driss se pojavljuje na razgovoru za posao znajući da ga neće dobiti. Jedino što je htio je potpis koji bi mu omogućio primanje naknade za nezaposlene. Ipak, Drissova surovost i prirodnost ono je što privlači Philippea – želi da se za njega brine netko tko ga neće žaliti kao osobu s posebnim potrebama.

Driss i Phillipe postaju bliski prijatelji. Driss uživa u Philippeovu društvu i prilikama koje dobiva radeći za njega, a Philippe se divi mladom i snažnom Drissu koji je toliko pun života da uspijeva to prenijeti i na ljude pored sebe.

Kroz radnju se provlači još nekoliko tema poput Drissove brige za vlastitu obitelj te ljubavna priča Philippea i Eléonore, no ono što zadržava našu pozornost je odnos jednog mladog čovjeka prema starijem i nemoćnom čovjeku i suprotno. Pokazuje nam da je jedino što nas dijeli od ljudi koji su drukčiji od nas upravo način na koji ih odlučujemo vidjeti. Primjer je Drissov ponovljeni čin pružanja mobitela Philippeu iako ga ovaj ne može držati. Driss to zaboravlja jer jednostavno zaboravlja da je Philippe drukčiji od njega.

Film je naišao na uglavnom pozitivne kritike, a najzanimljivijim ga čini činjenica da je inspiriran pričom Philippea Pozzoa di Borgoa i Abdela Selloua.

Komentari