Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Film

Fantastoide: Epitaf majstoru („Tamna zvijezda: Svijet H. R. Gigera“, B. Sallin, 2014)

17.01.2016. Dinko Štimacfoto: facebook.com/darkstarhrgigersworld

Ciriška rezidencija švicarskog likovnog umjetnika Hansa Rudolfa Gigera (Chur, 1940 – Zürich, 2014) ključno je mjesto u dokumentarnom filmu Belinde Sallin Tamna zvijezda: Svijet H. R. Gigera (Dark Star: H. R. Giger’s World, 2014) o životu i stvaralaštvu čovjeka koji je znanstvenofantastični film, između ostaloga, zadužio dizajnom čudovišta u Tuđincu (Alien, Ridley Scott, 1979), suradnjom na nezavršenoj Dini Alejandra Jodorowskog, kreiranjem Sil za film Vrsta (Species, Roger Donaldson, 1995), itd. Gigerova je kuća važna za njegov umjetnički rad u tome što je ona svojevrsni muzej njegovog stvaralaštva, bespovratno izmijenjena umjetnikovom prisutnošću i zasijana artefaktima koje je ostavio. Sallin se obilno koristi ovom činjenicom i svoj dokumentarni film otvara upravo kadrovima ulaska u Gigerov dom, u nj smješta većinu radnje filma, a scenom u njegovoj blagovaonici zaokružuje film. I okućnica koju je prisvojila podivljala vegetacija i unutrašnjost kuće tromo dišu dahom organskog kaosa koji izvire iz uokolo posijanih dijelova ljudskih i životinjskih kostura, Gigerovih slika i skulptura, njegove zbirke knjiga (Giger posjeduje čitavu policu s oznakom „Lovecraft“!). U centru svega ovoga nalazi se šutljivi i uvijek blago nasmiješeni starac u crnom – kao dobroćudni vještac, pauk samotnjak ili kakova pradavna kornjača koja vreba iz dubina značenjskog mulja.

foto: facebook.com/darkstarhrgigersworld

foto: facebook.com/darkstarhrgigersworld

Umjetniku u kuću dolazi procesija ostarjelih prijatelja, bivših ljubavi i suradnika. Na prvi pogled, može se činiti da Sallin njihove iskaze gomila proizvoljno, kaotično – logika koja doduše unekoliko reproducira sistem funkcioniranja umjetnikovog stambenog prostora. Približavanjem filma kraju, međutim, ova će naizgled besmislena putanja ipak početi dobivati spiralni oblik koji upućuje u fokalnu točku redateljičine filmske intencije. Šutljivi Giger pušta da brbljiva okolina govori umjesto njega, pušta svojem kućnom mikrokozmosu da ovlada svim uljezima ili dobrodošlim posjetiteljima, sve dok sva umjetnička oruđa koje je razvio ne postignu svoj optimalni učinak. Dakle, iako se redateljska metoda Sallin na mahove može činiti nefokusiranom, ona u konačnici ipak ostvaruje svoj cilj – uspostavlja Gigera kao mračnog i tajnovitog majstora i upoznaje s njegovom umjetnošću.

foto: facebook.com/darkstarhrgigersworld

foto: facebook.com/darkstarhrgigersworld

Tamna zvijezda nipošto nije čisto faktografski film i razvidna je težnja autorice prema ostvarivanju i naglašavanju „atmosfere“, prije nego udžbeničkog pregleda enciklopedijske natuknice pod nazivom „H. R. Giger“. Oslanjanje na gomilu disparatnih iskaza nasumičnih osoba iz umjetnikovog života svakako može predstavljati problem, pogotovo utoliko što se neke od sekvenci čine u potpunosti promašenima, paušalnima ili jednostavno površnima. Problem odlično oprimjeruje ekspoze Gigerovog suradnika Toma Gabriela Fischera o njegovom bendu čiji je rad Giger prepoznao i podupirao, postavši Fischeru svojevrsni mentor. Samostalno, navedeni se segment čini posve izlišnim – međutim, promatran u cjelini Sallininog filma, on je neizostavni element u projektu filmskog ostvarivanja Gigera kao osobe koja ima snažni kreativni utjecaj na ljude koji su izloženi njegovoj umjetnosti. Stoga, valja istaknuti da je dokumentarni film Belinde Sallin djelo koje nepretenciozno, polagano i strpljivo, kadar po kadar dodaje raznovrsne fragmente u prekrasnu građevinu onoga što redateljici znači ime i djelo Hansa Rudolfa Gigera. Iako se s njezinom vizijom i izvedbom ne mora uvijek složiti, svakako joj se mora čestitati na hrabrosti i strpljivosti da je gledatelju ovako nenametljivo iznese.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari