novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Fantastoide: “Kalkulator” – Tundra, beznađe, represija i agresija

Foto: screenshot
Vrijeme čitanja: 4 minute

Uvijek je lijepo odgledati produkcijski korektno izveden znanstvenofantastični film snimljen izvan okvira dominantne holivudske osovine moći – pogotovo ako je taj film i tematski poticajan za dublju analizu i razrješavanje implikacija koje uzrokuje. Ruski film Kalkulator (Вычислитель, 2014) Dimitrija Gračova snimljen po istoimenoj noveli Aleksandra Gromova upravo je takav film. Radnja je smještena na negostoljubivi planet XT-59 koji – kako nas obavještava glas pripovjedačice u uvodu – eto, nekim čudom ipak uspijeva podržavati život. Stanovnici planeta, iako su nominalno dio međuplanetarne Lige slobodnih svjetova, u praksi su žrtve totalitarističkog planetarnog sustava apsolutne kontrole i žive u izolaciji od ostatka svemira. Ovo totalitarističko društvo ne posjeduje zatvorski sustav već sve protudruštvene elemente osuđuje na progon iz urbanog megalopolisa u divlju tundru koja prekriva površinu planeta (snimano na Islandu). Film prati grupu najrecentnijih prognanika koji se kroz neljudske uvjete i pogibelji nastoje probiti do Sretnih otoka, utopijskog mjesta na kojem, ako je vjerovati obećanjima kaznenog sustava, mogu živjeti u miru i slobodi.

Foto: screenshot
Foto: screenshot

Fabula smještena na zaostali totalitaristički planet odvojen od ostatka naprednjačke i slobodarske međuplanetarne zajednice poznat je iz još jednog ruskog znanstvenofantastičnog filma. Radi se o dvodjelnom Naseljenom otoku (Обитаемый остров, 2008/2009) Fjodora Bondarčuka (sin Sergeja Bondarčuka). Glavna poveznica Kalkulatora i Naseljenog otoka atmosfera je beznađa, zagušljivosti i izolacije koja se do kraja filma komprimira u ljepljivu i tešku tjeskobu. Valja ipak reći da je Kalkulator za razliku od razvikanijeg i produkcijski bogatijeg Naseljenog otoka mnogo fokusiranije i discipliniranije djelo u razvijanju fabule. Naseljeni otok gubi se u mnoštvu nepotrebnih detalja i neispunjenim aspiracijama redatelja da napravi akcijski spektakl holivudskog tipa. Kalkulator je ovoga lišen i razvija komornu dramu – na otvorenom. Ovo nipošto nije oksimoron, likovi Kalkulatora, iako čitav film lutaju bespućima tundre ostavljaju dojam ljudi koji su stalno zatvoreni. Ne mogu izbjeći sustavu – jer čak i ako ga fizički napuste nikada nisu zaista izašli iz domašaja njegove kontrole – zatvorska je ćelija tek postala nešto veća. Uvod u zaplet izaziva reminiscenciju na priče o gulazima – likovi se dijele na grupu političkih zatvorenika i pravih kriminalaca – s time da, jasno, arogantni profesionalni kriminalac Just (uloga u kojoj se upravo optimalno snašao notorni Vinnie Jones) nasiljem zastraši ostatak družbe i preuzme vodstvo. Jedina efikasna opozicija Justovoj agresiji sredovječni je intelektualac Ervin (Jevgenij Mironov) i Kristi (Ana Čipovskaja), posve nesamostalni ženski lik koji služi kao privjesak protagonistu i kasniji ljubavni interes.

Ervin je onaj naslovni kalkulator, tj. možda efikasnije – račundžija, revolucionar koji svojom racionalnošću i proračunima smjera dokinuti totalnu kontrolu. U tome je – moglo bi se reći – mesijanski lik, obećani novi veliki vođa. Međutim, ovo je osnovni problem političkog i društvenog kako ga vidi Kalkulator. Društvo totalne kontrole sastavljeno je od pasivizirane fatalističke populacije koja šutke prima sve udarce na vlastitu slobodu i saginje glavu pred nikad prikazanim velikim vođom, a Ervin je – inače bivši vođin savjetnik trenutačno u nemilosti – tu jedini pravi društveni akter. Ovaj akter koristi prikupljeno znanje o funkcioniranju sustava i dokine ga – u računala metropole podmetne program koji uz vremensku odgodu dovoljnu da se Ervin izgubi u tundri pogasi cijeli sustav. Njegova je akcija stoga posve usamljena i iznimna. Početna društvena stabilnost izgrađena je oko jednog centra moći – velikog vođe – koji nad ostatkom populacije provodi čvrstu kontrolu. Kada Ervin ugasi tu moć, tj. provede svojevrsni restart društva (konzultirati Carpenterovo gašenje svijeta u Bijegu iz Los Angelesa [Escape from Los Angeles, 1996]), postojeći sustav s pripadnom strukturom raspodjele moći nije rasformiran, već je samo privremeno onemogućen. Drugim riječima, sustav nisu dokinuli njegovi podelementi – opća populacija (ona general population iz američkog zatvorskog žargona) već nadelement – tj. novi potencijalni veliki vođa.

Foto: screenshot
Foto: screenshot

Ništa tu ne mijenja na stvari činjenica da Ervin, unatoč tome što je rasformirao sustav, ipak nije postao veliki vođa. U priču se uključuju Stranci. Nakon što Ervin pobjegne i obavijesti Ligu slobodnih svjetova o stanju na planetu, oni reagiraju slanjem interventnih jedinica i „oslobode“ stanovništvo od totalitarizma. Međutim, priča završava kratkom opaskom: nakon deset godina, na planetu se opet uspostavio totalitaristički sustav, još žešći od prošloga. Ukoliko se entitet mirotvoraca Lige slobodnih svjetova promatra kao metaforu intervencionističke vanjske politike SAD-a, kraj bi se moglo rastumačiti kao njezinu radikalnu kritiku – slobodu nije moguće uvesti. Međutim, plodonosnijim se čini koncentrirati se na ulogu Ervina kao racionalnog i iznimnog spasitelja. U tom smislu, revolucija se ne čini osuđena na propast isključivo zato što je njezin idejni začetnik izbjegao s planeta u klimatski i ideološki ugodnije zemlje, tj. zato što je strana sila agresijom pokušala osloboditi stanovništvo, već zato što je Ervin revolucionarna iznimka. Ne čini se da uopće može postojati sretni kraj: beznadne horde pasiviziranih i nezainteresiranih građana uporno prebacuju teret društvenog angažmana na „genijalne“ pojedince koji bi svojom akcijom tobože trebali donijeti sreću i napredak svima – međutim, vođe na dar apsolutne moći uvijek odvrate isto – totalitarizmom.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari