Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Film

Fantastoide: “Kalkulator” – Tundra, beznađe, represija i agresija

14.10.2015. Dinko ŠtimacFoto: screenshot

Uvijek je lijepo odgledati produkcijski korektno izveden znanstvenofantastični film snimljen izvan okvira dominantne holivudske osovine moći – pogotovo ako je taj film i tematski poticajan za dublju analizu i razrješavanje implikacija koje uzrokuje. Ruski film Kalkulator (Вычислитель, 2014) Dimitrija Gračova snimljen po istoimenoj noveli Aleksandra Gromova upravo je takav film. Radnja je smještena na negostoljubivi planet XT-59 koji – kako nas obavještava glas pripovjedačice u uvodu – eto, nekim čudom ipak uspijeva podržavati život. Stanovnici planeta, iako su nominalno dio međuplanetarne Lige slobodnih svjetova, u praksi su žrtve totalitarističkog planetarnog sustava apsolutne kontrole i žive u izolaciji od ostatka svemira. Ovo totalitarističko društvo ne posjeduje zatvorski sustav već sve protudruštvene elemente osuđuje na progon iz urbanog megalopolisa u divlju tundru koja prekriva površinu planeta (snimano na Islandu). Film prati grupu najrecentnijih prognanika koji se kroz neljudske uvjete i pogibelji nastoje probiti do Sretnih otoka, utopijskog mjesta na kojem, ako je vjerovati obećanjima kaznenog sustava, mogu živjeti u miru i slobodi.

Foto: screenshot

Foto: screenshot

Fabula smještena na zaostali totalitaristički planet odvojen od ostatka naprednjačke i slobodarske međuplanetarne zajednice poznat je iz još jednog ruskog znanstvenofantastičnog filma. Radi se o dvodjelnom Naseljenom otoku (Обитаемый остров, 2008/2009) Fjodora Bondarčuka (sin Sergeja Bondarčuka). Glavna poveznica Kalkulatora i Naseljenog otoka atmosfera je beznađa, zagušljivosti i izolacije koja se do kraja filma komprimira u ljepljivu i tešku tjeskobu. Valja ipak reći da je Kalkulator za razliku od razvikanijeg i produkcijski bogatijeg Naseljenog otoka mnogo fokusiranije i discipliniranije djelo u razvijanju fabule. Naseljeni otok gubi se u mnoštvu nepotrebnih detalja i neispunjenim aspiracijama redatelja da napravi akcijski spektakl holivudskog tipa. Kalkulator je ovoga lišen i razvija komornu dramu – na otvorenom. Ovo nipošto nije oksimoron, likovi Kalkulatora, iako čitav film lutaju bespućima tundre ostavljaju dojam ljudi koji su stalno zatvoreni. Ne mogu izbjeći sustavu – jer čak i ako ga fizički napuste nikada nisu zaista izašli iz domašaja njegove kontrole – zatvorska je ćelija tek postala nešto veća. Uvod u zaplet izaziva reminiscenciju na priče o gulazima – likovi se dijele na grupu političkih zatvorenika i pravih kriminalaca – s time da, jasno, arogantni profesionalni kriminalac Just (uloga u kojoj se upravo optimalno snašao notorni Vinnie Jones) nasiljem zastraši ostatak družbe i preuzme vodstvo. Jedina efikasna opozicija Justovoj agresiji sredovječni je intelektualac Ervin (Jevgenij Mironov) i Kristi (Ana Čipovskaja), posve nesamostalni ženski lik koji služi kao privjesak protagonistu i kasniji ljubavni interes.

Ervin je onaj naslovni kalkulator, tj. možda efikasnije – račundžija, revolucionar koji svojom racionalnošću i proračunima smjera dokinuti totalnu kontrolu. U tome je – moglo bi se reći – mesijanski lik, obećani novi veliki vođa. Međutim, ovo je osnovni problem političkog i društvenog kako ga vidi Kalkulator. Društvo totalne kontrole sastavljeno je od pasivizirane fatalističke populacije koja šutke prima sve udarce na vlastitu slobodu i saginje glavu pred nikad prikazanim velikim vođom, a Ervin je – inače bivši vođin savjetnik trenutačno u nemilosti – tu jedini pravi društveni akter. Ovaj akter koristi prikupljeno znanje o funkcioniranju sustava i dokine ga – u računala metropole podmetne program koji uz vremensku odgodu dovoljnu da se Ervin izgubi u tundri pogasi cijeli sustav. Njegova je akcija stoga posve usamljena i iznimna. Početna društvena stabilnost izgrađena je oko jednog centra moći – velikog vođe – koji nad ostatkom populacije provodi čvrstu kontrolu. Kada Ervin ugasi tu moć, tj. provede svojevrsni restart društva (konzultirati Carpenterovo gašenje svijeta u Bijegu iz Los Angelesa [Escape from Los Angeles, 1996]), postojeći sustav s pripadnom strukturom raspodjele moći nije rasformiran, već je samo privremeno onemogućen. Drugim riječima, sustav nisu dokinuli njegovi podelementi – opća populacija (ona general population iz američkog zatvorskog žargona) već nadelement – tj. novi potencijalni veliki vođa.

Foto: screenshot

Foto: screenshot

Ništa tu ne mijenja na stvari činjenica da Ervin, unatoč tome što je rasformirao sustav, ipak nije postao veliki vođa. U priču se uključuju Stranci. Nakon što Ervin pobjegne i obavijesti Ligu slobodnih svjetova o stanju na planetu, oni reagiraju slanjem interventnih jedinica i „oslobode“ stanovništvo od totalitarizma. Međutim, priča završava kratkom opaskom: nakon deset godina, na planetu se opet uspostavio totalitaristički sustav, još žešći od prošloga. Ukoliko se entitet mirotvoraca Lige slobodnih svjetova promatra kao metaforu intervencionističke vanjske politike SAD-a, kraj bi se moglo rastumačiti kao njezinu radikalnu kritiku – slobodu nije moguće uvesti. Međutim, plodonosnijim se čini koncentrirati se na ulogu Ervina kao racionalnog i iznimnog spasitelja. U tom smislu, revolucija se ne čini osuđena na propast isključivo zato što je njezin idejni začetnik izbjegao s planeta u klimatski i ideološki ugodnije zemlje, tj. zato što je strana sila agresijom pokušala osloboditi stanovništvo, već zato što je Ervin revolucionarna iznimka. Ne čini se da uopće može postojati sretni kraj: beznadne horde pasiviziranih i nezainteresiranih građana uporno prebacuju teret društvenog angažmana na „genijalne“ pojedince koji bi svojom akcijom tobože trebali donijeti sreću i napredak svima – međutim, vođe na dar apsolutne moći uvijek odvrate isto – totalitarizmom.

(Visited 114 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.667 out of 5)

Komentari