Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Knjige

Festival svjetske književnosti ugostio popularnog Lawrencea Norfolka

11.09.2014. Janja Žganec
foto: facebook.com

foto: facebook.com

Čini se da su druženja sa Norfolkom, prvo od kojih se održalo 9.9., drugo dan poslije, jedna od popularnijih na Festivalu svjetske književnosti. U utorak, devetog, u 19 sati u Kinu Europa ugošćen je u sklopu programa „Razotkrivanje“. Dvorana Müller bila je skoro puna pa to što su ga par puta zabunom nazvali John (na podiju je stajala njegova najnovija knjiga; Gozba Johna Saturnalla, inače znaju kako se zove) nije prošlo nezapaženo.

Moderirao je Roman Simić Bodrožić, i cijeli razgovor protekao je dosta ugodno, čemu uvelike pridonosi ambijent Europe i to što su omogućili simultan prijevod kroz slušalice, pa nije bilo stanki i repeticije. (Usput, rekli su mi da je prijevod zaista ok.)

Lawrence Norfolk našoj je publici poznat već duže, njegov prvi roman Lemprièreov rječnik izdala je Fraktura još 2005. (Makar to i nije tako dugo ako uzmemo u obzir da je Norfolk knjigu izdao ’91. ) Na hrvatskom su dostupni još romani U liku vepra i najnoviji, Gozba Johna Saturnalla, u prijevodu Mirne Čubranić. Dobitnik je mnogih nagrada, živi u Londonu, piše kritike i romane koji su dosad prevedeni na 22 (kaže Norfolk, Fraktura kaže 24) svjetska jezika.

Razgovor je počeo s Norfolkovim početkom u osamdesetima, kad odlučuje sebi napisati roman i anegdotom o traženju agenta – kojeg ga je tadašnja djevojka uvjerila da treba imati. Kaže da se pojavio na nekom književnom sajmu i došao na prvi štand s natpisom „agent“ kojeg je vidio, i tamo skoro ostavio nepotpisan papir sa sažetkom Lemprièreova rječnika. Nakon ostavljanja podataka (ipak) započinje njegov uspjeh s ovim romanom, za čijeg glavnog lika je odabrao povijesnu osobu koja je napisala divnu knjigu (rječnik), a vodila dosadan život, i kojoj je htio dati život kakav je trebala imati.

Nadalje povedeni Norfolkovom inspiracijom za romane, dotakli su se teme istraživanja za knjigu, koje je kod Norfolka, po svemu sudeći, podrobno. Usporedio je istražen materijal sa tamnom tvari, u smislu onoga što na kraju, od sveg istraženog, bude navedeno (vidljivo) u samoj knjizi. Ali ipak, upućenost i razumijevanje vremena o kojem piše osjeti se u njegovim romanima i izvan samih povijesnih činjenica koje spominje.

Jedna od ilustracija autorove spremnosti koja me se možda i najviše dojmila je trud uložen da vremenske prilike pojedinih dana u Lemprièreovu rječniku budu povijesno točne. Koliko se pisci ponekad mogu izgubiti u svom radu dokazuje činjenica da je proučavao brodske dnevnike tadašnjih prekomorskih putovanja i prema njima zaključivao kakvo je vrijeme bilo, pošto nema zapisa ni vremenskih prognoza iz sedamnaestog stoljeća (barem ne dovoljno podrobnih niti sličnih današnjem smislu). Smisao svog služenja jezikom objašnjavao je na primjeru francuskog pjesnika Paula Eluarda, s ciljem razotkriti i ukazati na zaboravljene istine.

Kao autoru najdraži od njegovih romana, spomenuo se U liku vepra. S njim je najzadovoljniji i smatra ga najtežim (u smislu dubine i zahtjevnosti sadržaja) za čitanje. Posljednji dio susreta pripao je najnovijem romanu, u kojem je bio zaveden umjetnosti kuhanja, koje uspoređuje s pisanjem, problematikom opisivanja okusa i doživljaja hrane. Govorio je i o ideji gozbe kao okupljanju ljudi, nečem prirodnom i potrebnom čovjeku, dotaknuo se engleske kuhinje i karikature Cromwella i puritanstva, i njene sličnosti s povijesti.

Za sam kraj odabrao je naglasiti i svoj neuspjeh kojeg je doživio kad je shvatio, nakon osam godina pisanja jedne knjige, da je ne može dovršiti. Smatra to sastavnim dijelom umjetničkog stvaranja kojeg treba prihvatiti. Po njegovu mišljenju, umjetnost se ne može redovno proizvoditi jer to dovodi do stvaranja istog djela iz jednog pokušaja u drugi, ponavljanja već napisanog.

Ovo definitivno zanimljivo i veselo druženje, kojeg možda ne biste očekivali od autora povijesnih romana (jer ima ih dozlaboga dosadnih), sigurno će potaknuti na čitanje one koji su se možda neupoznati s Norfolkovim likom i djelom zatekli na njemu.

Komentari