Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Film

Filmolista: Pregled karijere Christophera Nolana

30.07.2017. Iva KolarFoto: christophernolanexplainingthings.tumblr.com

Christopher Nolan jedan je od najpoznatijih i najomiljenijih redatelja današnjice. Upisao se u filmsku povijest velikim blockbusterima u kojima je ili postavio neke nove temelje ili već utvrđene postavke (pre)okrenuo u svoju korist. Već ga se dugo uspoređuje i stavlja rame uz rame s filmskim velikanima poput Kubricka i Spielberga.

Nolan svojom samouvjerenošću na filmu uspijeva stvoriti komplicirane priče često ispričane nelinearno iz gledišta iznimno nepouzdanog pripovjedača gonjenog krivnjom, potragom za istinom ili identitetom. Nolanove filmove karakterizira upravo taj fokus na likovima i njihova detaljno razrađena psihološka karakterizacija koja često vodi čitavu priču i uvlači gledatelja. Taj je fokus prisutan u svim žanrovima u kojima se Nolan okusio: neo-noir, sci fi, kostimirana drama, filmovi sa superherojima i njegov najnoviji izlet u ratni film.

Christopher Nolan u svim svojim filmovima traži aktivnog gledatelja istovremeno mu nudeći zabavu. Njegovi filmovi istražuju filozofska pitanja, moralne dileme, granice ljudskog uma i memorije, subjektivnost istine te opsesivnu ljudsku prirodu. Priče su nerijetko strukturirane poput labirinta s nekonvencionalnim vremenskim linijama i skokovima.  Gledatelja se zavarava te vodi u slijepe ulice i daju se dvosmisleni te otvoreni završeci. Zbog toga su njegovi blockbusteri posebno iskustvo.

Christopher Nolan također zagovara praktično snimanje filmova s minimalnim unosom CGI elemenata. Nolan će radije izgraditi čitav filmski set (vjerojatno najpoznatiji primjer je filmski set u filmu Inception), jer gledatelju želi stvoriti što realnije iskustvo, iako mu možda servira san, subjektivno iskustvo, obmanu ili lažnu memoriju.

Međutim, Nolan nije krenuo s blockbusterima, već s indie filmovima s kojih je onda postupno prešao na velike filmske studije. Zahvaljujući svojoj umješnosti i sposobnosti omogućio si je stvaranje filmova kakvi god mu se prohtiju, a publika i kritika to svaki put poprate s velikim oduševljenjem. U nastavku dajemo pregled Nolanove karijere i njegov razvoj, od prvog dugometražnog filma Following do najnovijeg ostvarenja Dunkirk.

Following (1998)

Ovaj neo-noir film govori o neimenovanom mladom piscu koji inspiraciju traži u praćenju stranaca po londonskim ulicama. Pažnju mu privuče uglađeni mladić u tamnom odijelu i mladi se pisac neko vrijeme koncentrira na njega. Mladić shvati da ga se prati pa se odluči suočiti s piscem i predstavi mu se kao Cobb (da, kao i Cobb u Inceptionu). Cobb je lopov koji u kuće provaljuje kako bi svojim žrtvama pokazao što su imale, a zapravo bez previše interesa za stvari koje ukrade. Mladi pisac se oduševi Cobbovim načinom života te se i sam upusti u seriju provala te se uplete u kriminalni svijet u kojem ispada da ništa nije onako kako se njemu isprva činilo.

Nolanu je trebalo godinu dana da snimi ovaj debitantski film jer su njegovi glumci, poput njega, imali svakodnevni posao. Budući da je imao ograničen budžet, i to iz vlastitog džepa, koristio je prirodna svjetla koja su ga okruživala i snimao na 16-milimetarskom filmu s minimalnim brojem ponovnog snimanja scena. Film je dobro prihvaćen i poslužio je kao dobar temelj za nastavak karijere 29-godišnjeg Christophera Nolana.

                     

Memento (2000)

Leonard Shelby nakon misterioznog incidenta ne može stvarati nova sjećanja, zbog čega se mora pouzdati u vlastite bilješke koje ili zapisuje na polaroide ili ih tetovira na svoje tijelo. Do incidenta je došlo nakon ubojstva njegove žene i misija mu je pronaći ubojicu. U tome mu pomažu Teddy i Natalie za koje zna da ih poznaje jer ima njihove polaroide i poruke zapisane vlastitim rukopisom, navodeći ga kako da se prema njima ponaša.

U vrijeme kada se u filmovima naveliko istraživao ljudski um i koristile mentalne bolesti u trilerima kao ograničena perspektiva protagonista te se time postizao misterij, Christopher Nolan pronalazi originalan način dodatnog kompliciranja pripovijedanja tako što priču istovremeno raspliće unatrag i prema naprijed, pomažući gledatelju da ih razlikuje samo po tome što je jedno prikazano u boji, a drugo crno-bijelo. Te se dvije perspektive u konačnici spajaju i dolaze do kraja, odnosno početka filma. Nolan je ovim filmom na velika vrata ušao u vrh filmske industrije te zaradio nominacije za Zlatni globus te Oscar, za montažu i originalan scenarij.

Foto: facebook.com/MementoOfficial

Insomnia (2002)

U gradiću na Aljasci dogodilo se ubojstvo i Will Dormer i Hap Eckhart poslani su pomoći u istrazi. Tijekom istrage dolazi do potjere po maglovitoj šumi i Dormer slučajno upuca svog kolegu Eckharta, usmrćujući ga. Stjecajem okolnosti Dormer ne smije priznati da ga je on upucao i svim se silama trudi prikriti sve dokaze, tvrdeći da ga je upucao ubojica kojeg nisu uspjeli uloviti. Dormer zbog svega toga počinje patiti od nesanice i propitivati vlastite motive i postupke, ne znajući više što je istina.

Za ovaj je film Nolan prikupio velika Hollywoodska imena za glavne uloge. Al Pacino glumi detektiva izmučenog krivnjom, Hillary Swank je lokalna policajka, a Robin Williams je glavni zlikovac. Nolan nastavlja svoju fascinaciju subjektivnošću istine, protagonista izmuči krivnjom i Nolan time samo ojačava svoju poziciju u Hollywoodu, priprema se za skok s čvrsto utemeljene odskočne daske.

                   

Batman trilogija: Batman Begins (2005), The Dark Knight (2008) i The Dark Knight Rises (2012)

Christopher Nolan je odlučio ispričati priču superheroja kao nitko prije njega. Izabrao je milijardera Brucea Waynea koji ne posjeduje nikakve nadnaravne moći i čini ga još ljudskijim nego što zbog manjka nadnaravnosti već u početku jest.

U Batman Begins ispriča nam se priča o nastanku Batmana, razvoju njegovih motiva i persone borca za pravdu te o žrtvama koje Bruce Wayne mora podnijeti da bi postigao ono na što se zavjetovao. U The Dark Knight, kojeg se smatra najboljim ostvarenjem Batman trilogije, ako ne i samog Nolana, već mračna priča postaje još mračnija, jer sve za što se Wayne zalaže i što je postavio kao Batman dolazi na nemilosrdno ispitivanje koje vodi Joker. Ovaj je nastavak prepun akcije, kako one doslovne, tako i one mentalne, a konačni rezultat je napeta i fantastično ispričana priča. The Dark Knight Rises je po mnogima najslabiji ostvaraj ove trilogije, iako zbog toga ne i fundamentalno loš. Priča se definitivno nastavlja i pomalo djeluje kao kombinacija prva dva dijela; Bruce Wayne se mora suočiti i sa maskiranim zlikovcima i sa svojim strahovima, što je zapravo dvostruka zadaća.

Batman trilogija je po Nolanovim standardima najkonvencionalnije ostvarenje, bez izleta u nelinearnost i manipulaciju vremenom. Međutim, ono čega se Nolan i dalje drži jest istraživanje već ranije dotaknutih tema identiteta, istine, osjećaja krivnje, moralnih dilema, a zahvaljujući tome u ovoj se trilogiji nalaze neka izuzetna glumačka ostvarenja, poput Heatha Ledgera, Christiana Balea, Michalea Canea, Garyja Oldmana. Nolan je ovom trilogijom izumio novi način pričanja priča o superherojima, koji je i dalje aktualan. Dao je mračan i dubok uvid u psihu protagonista, sporiju razradu radnje i napunio priču teškim i kompliciranim pitanjima te gledatelju omogućio da ga razumije i s njim suosjeća.

Foto: facebook.com/BatmanBeginsMovie

The Prestige (2005)

Mnogi ovu priču o dvojici suprotstavljenih mađioničara na početku 20. stoljeća ubrajaju u svoje favorite. Priča je prepuna obrata, misterija, rivalstva i ljubavi. Robert Angier (Hugh Jackman) i Alfred Borden (Christian Bale) nam priču o svom rivalstvu prepričavaju čitanjem svojih dnevnika, što rezultira mnogim linearnim prekidima, upadicama i komentarima.

Film je podijeljen na tri dijela, koja Michael Caine, koji tumači lik pomoćnika jednom od mađioničara (ili obojici?), objašnjava na samom početku filma kao dijelove svakog dobrog mađioničarskog trika. Nolan time zapravo objašnjava i sam proces stvaranja, što ovaj film čini slojevitim metanarativom, a služi kao dobar uvod u ono što nam se Nolan sprema pokazati u svojim budućim filmovima.

Foto: firstclassmovies.tumblr.com

Inception (2010)

Radnju ovog filma ne treba pokušavati sumirati, jer će samo to zahtijevati barem karticu teksta. Nolan u ovom filmu nadilazi samog sebe i postiže nešto što je gotovo nemoguće uopće shvatiti bez imalo naprezanja moždanih vijuga. U ovoj kompliciranoj priči opet nam se serviraju pitanja o istinitosti naše realnosti, o izborima u što vjerujemo, što mislimo i gledatelj barem na tren mora preispitati svoju egzistenciju. Da sve ne bude samo hladan misterij, ubacuje se emocionalna trauma protagonista Cobba (Leonardo di Caprio) koja onda utječe na sve ostale sudionike ove sulude misije u snovima.

No, to i dalje nije sve. Christopher Nolan ovaj film postavlja i kao film o nastanku filma. Sve su sastavnice tu: redatelj (di Caprio), scenarist (arhitektica Ellen Page), glumac (falsifikator Tom Hardy), studio (bogataš Ken Watanabe) i svi oni imaju zadaću stvoriti novu i dovoljno uvjerljivu realnost. Nolan je ovim filmom postigao velik uspjeh i mnogi mu se iznova vraćaju.

Foto: facebook.com/inception

Interstellar (2014)

Ovo je sci-fi drama ponovno vođena idealima protagonista i posljedicama koje njegovi postupci imaju na one koje voli. Velika je to priča o čovječanstvu i svemiru, ali ispričana pomoću priče o odnosu oca i kćeri. Matthew McConaughey sa svojim timom astronauta odlazi u potragu za novim domom nakon što je Zemlja dovedena do svojih granica. Putem prođu kroz sve moguće krize i Nolan opet pronađe način da buduće vrijeme utječe na prošlo, stvarajući tako neki paradoksalni vremenski krug.

Film je pun impresivnih vizualnih efekata, za koje je i nagrađen Oscarom, teških odluka, pitanja na koja ne postoje odgovori i u konačnici emocionalne napetosti, što je rezultiralo velikim uspjehom među publikom i kritikom, a nije nedostajalo ni usporedbi s Kubrickom i njegovom 2001: A Space Odyssey.

Foto: facebook.com/Interstellarmovie

Dunkirk (2017)

Najnoviji Nolanov film odskače od njegova tri prethodna blockbustera. Ovaj se put Nolan upušta u tematiku Drugog svjetskog rata, evakuaciju 400 000 savezničkih vojnika zarobljenih na francuskoj plaži, ali umjesto da izabere jednog ili nekoliko protagonista koji će voditi priču i služiti kao sredstvo za poistovjećivanje, on publiku smješta u film tako što je uvlači i stavlja je uz rame likovima tako im stvarajući jednak stres koji se proživljava na platnu. Ono što je također drugačije od ostalih njegovih filmova je i količina dijaloga, koja je dovedena do minimuma, što samo pojačava dojam.

Međutim, Nolan se drži svoje manipulacije vremenom i daje tri narativne linije koje prikazuje istovremeno, a koje se u stvarnosti ne događaju istovremeno, već ih miješa,  pa se one ponekad susretnu i u konačnici dolaze na isti cilj. Ovim je eksperimentom Nolan stvorio iznimno emotivno, uvjerljivo i snažno iskustvo rata (i filma) bez da je likovima prilijepio djevojke koje ih uzdišući čekaju ili neku sličnu sentimentalnu pozadinu. Ovaj se film već sada proziva  Nolanovim remek-djelom i uspoređuje sa Spielbergovim filmom Saving Private Ryan.

Foto: trailer screenshot

Komentari