Filmolista: Osam ženskih uloga s kojima nema šale
Međunarodni dan žena izvrsna je prilika da se okupe i još jednom istaknu znamenite filmske uloge koje su odigrale žene. No kako bismo se ogradili od stigme „nježniji spol“, sastavili smo filmolistu snažnih, hrabrih te često nemilosrdnih uloga koje prkose klasičnoj rodnoj stereotipizaciji i unose nužno osvježenje u (filmski) svijet gdje takve karakteristike posjeduju poglavito muškarci. U ne tako davnoj prošlosti na današnji datum žene nisu dobivale cvijeće, već su se borile za jednakost na ekonomskom, političkom i društvenom planu. U sjećanje na njihovu odvažnost i snagu dosjetili smo se osam značajnih filmova koji epitet „nježniji“ ne sadrže ni u tragovima.
Ripley – Alien (1979)
Da su članovi posade trgovačkog svemirskog broda Nostromo poslušali Ripley kada je zapovjedila karantenu člana posade kojem se nepoznato i, u najmanju ruku, uznemirujuće tijelo sa stranog planeta zalijepilo za lice, lakše bismo spavali. No na stranu s noćnim morama, njihova je nesmotrena odluka iznjedrila vjerojatno najveću heroinu SF žanra, Ellen Ripley, u čijoj se ulozi proslavila Sigourney Weaver. Znanstveno-fantastični klasik Ridleyja Scotta iz 1979. već gotovo četrdeset godina čuva uvjerljivost i snagu, a odabir protagonistkinje koja je inteligentna (osim kada joj se zbog potreba dodatno dramatičnog naboja omakne kakva nesmotrena odluka), hrabra i sposobnija od mnogih (odnosno svih) da se sama nosi s onime u čemu uvriježeno muškarci bolje uspijevaju, dodjeljuje Alienu i njegovoj junakinji sigurno mjesto na ovoj listi.
Marge Gunderson – Fargo (1996)
Poodmakla trudnoća i miran obiteljski život ne nastavljaju stereotipan niz, Marge je sve samo ne bezopasna! Policajka u lokalnoj policijskoj jedinici iz Minneapolisa, Marge Gunderson (Frances McDormand) u sedmom mjesecu trudnoće započinje istragu triju neobičnih ubojstava koja su se zbila na cesti puste Minnesote u snježnim, zimskim mjesecima. Ova neobična apologija rodnom kraju braće Coen zvana Fargo, jedno je od najboljih filmskih ostvarenja poznatog redateljskog dvojca, a lik Marge Gunderson prema mnogima najbolje je osmišljen, razrađen i utjelovljen lik coenovskog opusa.
Mudro nas i polako redatelji uvode, predstavljajući Marge tek nakon pola sata radnje nakon čega s dozom nevjerice te s mnogo zanimanja pratimo njene obične i male, no inteligentne poteze i opservacije. Margina posebnost nije nametnuta, već je sačinjena u detaljima koji nadilaze posvemašnju običnost njena života te je, na samoj kraju, kadra nadmašiti očekivanja gledatelja ostajući pritom i dalje svoja te sasvim normalna. Kao jedna u nizu potvrda izvrsnosti, Frances McDormand je za svoju izvedbu osvojila nagradu Oscar. Yah!
Nevjesta (Beatrix Kiddo) – Kill Bill (2003, 2004)
Beskompromisna oda Quentina Tarantina martial arts filmovima, špageti vesternima te 70-im godinama, u žutu trenirku i žute asiksice (u sjećanje na Brucea Leeja) obukla je Umu Thurman u nezaboravnoj ulozi Nevjeste. Bivša pripadnica elitne postrojbe ubojica “Deadly Viper Assassination Squad” gubi svoju šansu za normalan život nakon što joj stari kolege upadnu na vjenčanje sa željom da usmrte nju i njeno nerođeno dijete. Bez da itko sluti, Nevjesta preživljava i nakon četiri godine budi se iz kome. Jedino što joj preostaje u životu je osveta, krvava i borbena u tarantinovskim razmjerima. Opasna, snažna i predana, Nevjesta ostaje upamćena kao jedan od najupečatljivijih likova redateljeva opusa.
Michèle – Elle (2016)
Kada nakon silovanja žena ne postanje samo žrtva, već i lovac, i to krajnje sofisticiran, promišljen i lukav lovac, udaljavamo se od uobičajene koncepcije ženskog lika u filmu. Ako pritom junakinju ne definiramo samo njenom neobičnom reakcijom na silovanje (što bi već samo po sebi bio dovoljno snažan i inovativan okidač današnje filmske produkcije), već i nizom odnosa s ostalim protagonistima koji osvjetljavaju njenu proračunatost i hladnoću, sasvim sigurno imamo posla s nečim novim, svježim i zanimljivim.
Već smo ranije pisali kako je ova intrigantna uloga (očekivano) odbila velika holivudska imena pa je redatelj Paul Verhoeven svoju protagonistkinju potražio u Francuskoj gdje je na kraju i snimio film naslovljen Elle. Sve navedeno zbilo se na sreću, jer je ulogu Michèle preuzela fantastična Isabelle Hubert, naposljetku nagrađena Zlatnim globusom te nominacijom za Oscar. Slojevita, hladna i pomračena, a opet neobično privlačna – takva je Verhoevenova junakinja. Začuđeni nad njenim stavom i postupcima, ne možemo štošta odobriti, ali ne možemo ni odoljeti krajnjoj fascinaciji.
Princeza Mononoke – Mononoke Hime (1997)
Veliki japanski animator Hayao Miyazaki ispisao je neke od najvažnijih stranica povijesti animiranog filma, a sedmi po redu uradak, Mononoke Hime, spada u vrh njegova opusa. Postoje nebrojeni razlozi zbog kojih valja gledati Miyazakijeve filmove, od nevjerojatne, ručno nacrtane animacije do maštovitih problematizacija ljudskog društva, no za potrebe ove liste iz živopisne riznice Miyazakijeva svijeta izdvajamo princezu Mononoke iz istoimenog animiranog filma Mononoke Hime. Mononoke, ljudska pripadnica vučjeg čopora, čuvarica je šume koju pokušavaju uništiti ljudi kako bi zaštitili i unaprijedili svoj željezni grad. Odmetnuta, ispunjena mržnjom i željna osvete, vučja princeza nastoji zaštititi vrijednost prirode i starih bogova koji polako nestaju s lica zemlje, dok joj se u isto vrijeme nameće pitanje identiteta – je li vučica ili djevojka? Uklopljena u problematiku sraza prirode i civilizacijskog napretka, međusobnog nerazumijevanja i mržnje koja iz toga proizlazi, princeza Mononoke složena je poput okolnosti koje ju okružuju.
Motoko Kusanagi – Kokaku Kidotai (Ghost in the Shell, 1995)
Ostanimo još na trenutak na japanskom animiranom filmu, uz iskorak iz mitske prošlosti u znanstveno-fantastičnu budućnost. Upravo je tamo Mamoru Oshii smjestio proslavljeni Ghost in the Shell u kojem ljudi koriste kiborge u zamjenu za svoje potrošne dijelove tijela, a svoj um, „duh u oklopu“, umrežuju u sveprisutnu elektroničku mrežu. U središtu ove odlično razrađene vizije budućnosti koja naglasak stavlja na tehnološki i virtualni napredak svijeta, nalazi se Major Motoko Kusanagi, pripadnica posebne policijske postrojbe Security Sector 9 kojoj je cilj zaštita nacionalne sigurnosti. Zbog nesreće u prošlosti Major u potpunosti posjeduje tijelo kiborga, a posebni državni interesi i njihova zaštita obdarili su ju i drugim vrijednim moćima što ju čini i mentalno i tjelesno izrazito sposobnom pripadnicom službe. S druge strane, i njoj samoj djelomična ljudska priroda otvara pitanje granice identiteta i života, posve pomućene robotizacijom i virtualizacijom društva.
Izraziti uspjeh animiranog filma Ghost in the shell koji je izvorno mange iz 1991. godine ne jenjava ni danas. Upravo je za kraj ožujka ove godine najavljena premijera američke ekranizacije sa Scarlett Johansson u glavnoj ulozi.
Mathilda – Léon professional (1994)
Debitantski nastup Natalie Portman u ulozi dvanaestogodišnje Mathilde kojoj korumpirani policajac usmrti čitavu obitelj daleko je od lošeg početka danas renomirane glumice. U pomaknutom filmu Luca Bessona Léon professional o plaćenom ubojici Léonu (Jean Reno) i njegovoj mladoj štićenici Mathildi, sa simpatijom pratimo zapravo nesretno i prebrzo odrastanje djevojčice kojoj glavna preokupacija postaje osveta. Dok je Leon pokušava izbaviti iz nevolja, inteligentna i žustra Mathilda ozbiljna je u nakani da i sama postane plaćeni ubojica. Red odgoja, red rukovanja oružjem i red emocija – suština je to ovog, i danas među publikom omiljenog, filma.
Lisbeth Salander – The Girl with the Dragon Tattoo (2009, 2011)
Iz pera uspješnog švedskog romanopisca i novinara Stiega Larssona, pod okriljem Milenijske trilogije, iznjedrio je jedan od zanimljivijih ženskih likova koje smo posljednjih godina mogli upoznati. Lisbeth Salander sposobna je hakerica upečatljivo neobične, mračne vanjštine. I dok s jedne strane pati zbog trauma vlastite prošlosti te se nikako ne uklapa u konvencije društva, s druge strane obavlja fantastičan istraživački posao za Milton Security.
Potencijal Milenijske trilogije, a naročito prvog dijela The Girl with the Dragon Tattoo prepoznali su domaći švedski, ali i američki filmaši pa imamo priliku promotriti lik Lisbeth Salander iz dviju podjednako zanimljivih perspektiva. U prvom redu tu je švedska adaptacija Nielsa Ardena Opleva iz 2009. u kojoj glumi Noomi Rapace. Rapacina Lisbeth opasna je, hladna i sposobna, bez mogućeg proboja njenog vanjskog garda. Dvije godine nakon Šveđana, David Fincher radi svoju verziju, a ulogu Lisbeth dodjeljuje tada još relativno nepoznatoj Rooney Mari. Odluka se ispostavila izvrsnom jer je Mara svoju interpretaciju učinila još složenijom tako što je malo propustila Lisbethin štit i otvorila natruhe njene unutarnje drame, što je slučaj i u samom knjiškom predlošku. No na koncu, uzimajući u obzir ostale karakteristike filmova, obje ekranizacije toplo preporučujemo!
Sretan vam Međunarodni dan žena!
