Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Film

Filmolista: Top 5 glazbenih tema u filmu

02.09.2017. Josipa LovrićFoto: facebook.com/FromDuskTillDawnMovie

Glazba je jedna od važnijih komponenti u filmskom mediju stoga što često može objasniti ideju ili emociju koja se ne može prenijeti ili dobro komunicirati slikom, a osobito je važna kod onih trenutaka u filmu koji zahtijevaju izazivanje osjećaja kod publike. Ta veza glazbe i filma funkcionira već desetljećima, a ovdje sam navela tek pet glazbenih tema (ne nužno originalno skladanih za taj film) koje su na mene ostavile dojam.

1. Bernard Herrmann – The Murder (Psycho, A.Hitchcock)

Kultna Hitchcockova scena ubojstva pod tušem svoj jezivi dojam duguje i glazbi Bernarda Herrmanna po kojoj je svaki ubod nožem bio popraćen violinskim “vriskom”. Redatelj isprva nije uopće htio koristiti glazbu za tu scenu, no nakon što je čuo Herrmannovu glavnu temu, predomislio se. Riječ je o žičanim instrumentima, a violina je u filmu osobito utjecajna, ostavlja osjećaj panike i nemira, a nakon ove savršeno ukomponirane glazbene teme, i sam Hollywood počeo je više pažnje obraćati na glazbu u filmu.

2. Tito & Tarantula – After Dark (From Dusk Till Dawn, Q. Tarantino & R. Rodriguez

Prošlo je već 20 godina od meni najupečatljivije plesne scene – Salme Hayek koja sa zmijom oko vrata izvodi table–dance u prašnjavoj krčmi “Bogu iza nogu”.  A da ne spominjem da je od svih Tarantinovih fetišističkih scena sa stopalom – a bilo ih je – ova s njom najčuvenija. Dakle, ona Tarantinu u usta gura stopalo natopljeno tekilom… Enough said. Tarantino je odabrao pjesmu After Dark glazbenoga sastava Tito & Tarantula koja se lijepo uklopila u Salmino opčinjavanje Tarantina svojim table–danceom, a vjerujem da ne postoji netko kome, gledajući ovu slikovitu scenu, jezik nije bio do poda.

3. Wagner – Ride of the Valkyries (Apocalypse Now, F.F.Coppola)

Ovo je vjerojatno najbolji film o Vijetnamskom ratu ikada snimljen, a ponoru i psihodeliji ratnog zbivanja kraja 60ih i početka 70ih godina glazbeno su najbolje udovoljili Wagner, Stonesi i Doorsi.  Film je inspiriran romanom Josepha Conrada Heart of Darkness, a treba istaknuti i intertekstualnost koja je nazočna na nekoliko mjesta u filmu i koja gledatelju onda pruža daleko širi kontekst cjelokupnog filma. Za to je reprezentativna scena u kojoj pukovnik Kurtz, neposredno prije svoje smrti, čita pjesmu The Hollow Men T. S. Eliota.

Treći čin Wagnerove opere tematizira božanske ratnice koje odvode umrle, časne vojnike u Valhalu, a u ovom filmu on prati scenu zračnoga napada u kojemu zapravo nema ništa časno. Dapače, napad se zbiva u cilju etničkoga čišćenja, stoga Wagnerova opera djeluje u skladu s tim – uznemirujuće.

4. Yann Tiersenn – Sur Le Fil (Amelie, J.P.Jeunet)

Amélie vjerojatno ne bi bila Amélie u onom smislu u kojem ju pamtimo da Tiersen nije napravio glazbu koja je uhvatila svaku njezinu emociju te tako stvorila nju i ugođaj oko nje. Glazba je u ovom filmu esencijalna stvar koja je, dajući joj pariški prostor i vrijeme, najjači podsjećaj na sjetu. Tiersen je napravio originalnu glazbu za film pa je teško izdvojiti jednu glazbenu dionicu, no Sur Le Fil je uradak s klavirom koji je lijepo uhvatio ugođaj one plemenite tuge u filmu.

5.  Ennio Morricone – L’ultima Diligenza di Red Rock (The Hateful Eight, Q.Tarantino)

Nakon što je već koristio staru glazbu ovoga maestra u filmovima Inglorious Bastards i Kill Bill, redatelj ga je konačno uspio angažirati za originalnu glazbu tek u filmu The Hateful Eight. Suradnja Tarantina i Morriconea urodila je Oscarom 2016. godine za najbolju originalnu glazbu u filmu. Zanimljiva je pojedinost da Tarantino u prijašnjim filmovima nije bio osobito sklon angažmanu originalne glazbe za film smatrajući da već snimljena glazba bolje odražava ugođaj njegovih filmova, nego glazba koja se snimi po narudžbi pa zvuči kao svaka druga. Slavni je redatelj promijenio stav tek kad je maestro Morricone pristao na suradnju.

Glavna glazbena dionica L’ultima Diligenza di Red Rock gradi napetost i pojačava tenziju već u samom uvodu. Tarantino je poznat po najboljim uvodnim sekvencama, a u ovoj motiv raspetoga Krista na križu popraćen zvukovima Morriconeovih gudačkih instrumenata evocira strah i brutalnost koja će uslijediti.

Komentari