Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Film

Filmolista: Top 5 uloga Carmen Maure u Almodóvarovim filmovima

21.07.2017. Josipa LovrićIzvor: petersonreviews.tumblr.com

Ako bi koja od omiljenih glumica španjolskog redatelja Pedra Almodóvara (a tu ubrajamo Penélope Cruz, Ceciliju Roth, Rossy de Palmu…) trebala uzeti titulu njegove muze, onda je to svakako njegov sinonim za snažnu ženu – Carmen Maura. Kronološkim redoslijedom pogledajmo zašto.

1. Dark Habits (1983.)

Crna komedija koja implicira da bi čovjek trebao biti voljen i prihvaćen sa svim svojim nesavršenostima. Često se ovaj film povezuje s Buñuelovom Viridianom u kojemu istoimena časna sestra, premda ima dobronamjeran i idealističan stav, uviđa da ne može promijeniti urođenu čovjekovu prirodu.

Yolanda je kabaretska pjevačica koja se od policije skriva u samostanu koji je po mnogočemu izuzetan. Primjerice, glavna časna sestra ( Mother Superior) ovisna je o kokainu, a humanitarni rad samo joj je jedan od načina da upozna mlade žene, budući da je lezbijka. Druga časna je u vezi sa slobodoumnim svećenikom, treća je povremeno na LSD-u. Mračne su navike seksualne devijacije, droga, ovisnosti, ljubavna literatura i zapravo sve ono što se ne bi smjelo nalaziti u jednom madridskom samostanu.

Izvor: tumblr.com/searchentre+tinieblas

Carmen Maura ovdje utjelovljuje časnu sestru koja svoju frustraciju majčinskoga instinkta ispoljava tako što osobitu pažnju pridaje tigru kojeg drži u dvorištu samostana; s njim razgovara, oslovljava ga s El Niño i svira mu bongose. Kompulzivno čisti samostan, a kada na poklon dobije paket deterdženata, ona s ushićenjem, kao da joj je to dar iz snova, čita njegovu deklaraciju: ‘Multi-use detergent, biodegradable, open here’. Ovo je prva od njezinih 5 uloga u Almodóvarovim filmovima.

2. What Have I Done to Deserve This? (1984.)

Za nekoga tko još nije ‘okusio’ Almodóvara, ovaj bi ga film najbolje uveo u njegov crni humor apsurda koji podsjeća na stvarnu svakodnevicu. Film prikazuje život kućanice Glorije u postdiktatorskom Madridu, koju tumači Carmen Maura. Gloria i njezin suprug došli su sa sela (el pueblo), sela u koji će se na kraju filma vratiti njihov stariji sin Toni zajedno s bakom. Post-frankovski Madrid kojeg je zahvatio konzumerizam, iznevjerio ih je te se, razočarani suvremenom, urbanom, španjolskom stvarnošću, vraćaju na selo.

Izvor: todosobrealmodovar.tumblr.com

Glorijina majčinska strana limitirana je na susret sa susjedinom kćeri prema kojoj pokazuje nježnost, dok je njezina povezanost sa sinovima potpuno blokirana zbog opterećenosti s teškim ekonomskim i egzistencijalnim problemima. Gloria mirno ostavlja svog mlađeg sina zubaru koji ga obećava ‘posvojiti’, a zapravo su mu nakane zlonamjerne. Ona zatim pomaže susjedi prostitutki koja ima klijenta koji voli biti gledan prilikom seksualnog čina. Glorijina ovisnost o tabletama objašnjava ovo majčinsko distancirano ponašanje. Ovim je Almodóvar progovorio o društvenom problemu ovisnosti u redovima preopterećenih majki španjolske radničke klase. Ovdje je očinski autoritet posve reduciran ili ga uopće nema, a izmučena majka, opterećena materijalnim zbrinjavanjem obitelji i osiguravanjem osnovnih potreba, zanemaruje moralni odgoj djeteta.

Ova uloga Carmen Maure fantastično prikazuje jednostavnu španjolsku majku koja drži obitelj na okupu unatoč svemu i koja sve nosi na svojim leđima. Međutim, uslijed svega toga, ona ima blokadu u izražavanju emocija prema sinovima. Zato je bolan i znakovit trenutak kad se na kraju oprašta od starijeg sina koji odlazi živjeti na selo s bakom. Njezin ‘zbogom’ upućen njemu, uz popratni zvuk saksofona, evocira iznenađujući pathos, onaj emocionalan podražaj koji je bio potisnut tijekom čitavog filma. Ovo je vjerojatno jedna od njezinih najsnažnijih uloga, uloga žene koja je potpuno iscrpljena u svijetu muškaraca koji je ne mogu zadovoljiti ni emotivno, ni mentalno, ni seksualno.

3. Law of Desire (1987.)

Ovdje je Maura transseksualna osoba koja jača svoj imidž ne bojeći se prelaziti granice. Almodóvar je rekao da za ovu ulogu nije htio pravog transseksualca, već glumicu koja može interpretirati transseksualnu osobu, odnosno ženu koja može imitirati nekoga tko imitira ženu. Tina (Carmen Maura) priča kako je rođena kao dječak, a u adolescenciji je započela incestuoznu vezu sa svojim ocem zbog kojeg se podvrgnula operaciji promjene spola, a on ju je potom ostavio zbog druge žene. Jedna od znakovitih scena u filmu je ona u kojoj se Maurin lik susreće sa svećenikom koji ju je zlostavljao kad je bila dječak te joj kaže: ‘Kako si se promijenio.’, na što mu ona odgovara: ‘Cijeli svijet se promijenio.’. Tina, transseksualna osoba i samohrana majka, njezin brat Pablo, kazališni redatelj homoseksualne orijentacije i Antonio, posesivni ljubavnik, tvore ljubavni triangl ove tragikomedije.

Film je tumačen kao melodrama, međutim Almodóvar kaže da film ne slijedi postavke tog žanra. U melodrami su likovi crno – bijelo obojeni, ili su dobri ili su loši, no ovdje to pravilo ne vrijedi, likovi su kompleksniji i ne mogu se svrstati ni u jednu od te dvije kategorije, stoga je Law of Desire melodrama koja razbija pravila svoga žanra.

4. Women on the Verge of a Nervous Breakdown (1988.)

Španjolska crna komedija u kojoj glavne uloge tumače Carmen Maura i Antonio Banderas, a kojom Almodóvar stječe međunarodno priznanje. Ovdje je već bio prepoznatljiv kao autor profilacije ženskih karaktera. Film je nominiran za Oscara, a Europska  filmska akademija proglasila je Carmen Mauru najboljom europskom glumicom. Almodóvarovo općepoznato buntovništvo upućuje na to da je njegova uloga u stvaranju i mijenjanju mentaliteta u postdiktatorskoj Španjolskoj, slična ulozi Woodyja Allena u Sjedinjenim Državama, uz brojne inovacije koje su obojica uveli u žanr komedije.

Od samoga početka filma upozoreni smo da se ono što ćemo gledati nadovezuje na španjolsku kulturu. Pjesma s početka filma dolazi iz španjolske folklorne tradicije, a nosi naslov ‘Soy infeliz’ (I’m unhappy) što anticipira radnju filma. Ivan, koji igra ulogu Don Juana, pojavljuje se kao karizmatični osvajač žena, no redatelj ga koristi samo da bi dokazao žensku snagu i vrijednost. Premda se pojavljuje kao klasični Don Juan, Ivan pokazuje svoju sitničavost i okreće svoje žrtve u autentične heroine. Ovo je također satira na krizu španjolske muškosti s kraja 80-ih godina. Jedan od razloga zašto su žene u filmu dovedene na rub je stoga što je svaki muškarac portretiran kao slab.

Izvor: euthanasia-coaster.tumblr.com

Film je ironično svjetlucanje postdiktatorske Španjolske u kojoj se očajni i gotovo šizofrenični likovi suočavaju s osobnom tragedijom, komplicirajući je još više. Muškarac koji je odgovoran za ženinu patnju potpuno je odsutan u filmu. Pepa (Carmen Maura) očajna je jer ju je Ivan, njezin partner, ostavio preko poruke na telefonskoj sekretarici. Crveni telefon u filmu postaje mnogo više od obične pojavnosti, on je fetišiziran i postaje lajtmotiv filma. Radnja se odvija tako da trudna Pepa neuspješno pokušava naći Ivana, nižući situacije sa sjajnim smislom za humor što zaokuplja pažnju gledatelja do kraja filma. Sjajna izvedba Carmen Maure udahnula je život Pepinom liku koji se tijekom filma razvija i okončava svoju ‘psihološku’ borbu.

Izvor: comomelasmaravillariayo.tumblr.com

5. Volver (2006.)

Kao što prethodni film  Women on the Verge govori o ženama i sa ženama, Volver će slijediti isti obrazac i dobiti međunarodno priznanje i oskarsku nominaciju. Naracija uključuje ubojstvo, incest/seksualno zlostavljanje, ludilo i fascinaciju smrću, a glavna je tema odnos ženskih članova u obitelji. Spoj narativnih elemenata ustvari je vrlo blizak naraciji filma What Have I Done to Deserve This?. Ovo je dijelom komedija dijelom triler, a dijelom i melodrama.

Izvor: tumblr.com/search/volver+carmen+maura

Carmen Maura tumači majku Irene koja je umrla prije nekoliko godina u kućnom požaru, a sad se kao duh vraća u živote svojih dviju kćeri kako bi ispravila stvari iz prošlosti. Sama riječ volver može značiti i povratak Carmen Maure u Almodóvarov film. Volver je i argentinska pjesma koju pjeva njezina kći koju tumači Penélope Cruz i to je ključan trenutak u filmu. Maurin lik majke tu je pjesmu naučio svoju kći kad je bila dijete kako bi je pripremila za život filmske zvijezde. U tom času Maurin lik upita kći je li oduvijek imala tako velike i lijepe grudi, a ona odgovori potvrdno, još otkad je bila dijete. Majka, želeći je učiniti što ljepšom kako bi postala filmska zvijezda, nije bila svjesna da je otac pao u kušnju i zlostavljao vlastitu kći.

Film koristi humor kako bi olakšao tjeskobu seksualnog zlostavljanja. Kći ne može riješiti ambivalentne osjećaje ljubavi i bijesa prema ocu koji je zlostavljač i majci kojoj je promaklo to zlostavljanje. Ne kanalizirajući takve osjećaje, njoj se događa isti propust s vlastitom kćeri.

Volver se zbiva u selu La Mancha kojem se ove žene vraćaju, a u kojemu je idealizacija majke i matrijarhata osobito snažna. Muškarci su ubijeni, u filmu gotovo da ih nema, osim kad se spomenu u gorkim uspomenama i dugo čuvanim tajnama.

Foto: tumblr.com/searchvolver+almodovar

 

Komentari