Istaknuto
21.06.2018.

"Katalonac" je naizgled neobavezna predstava koja će znalački nenametljivo, zakrivena smijehom, u gledatelju zatitrati neke mnogo dublje žice, vrlo aktualne u našem društvu.

20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

Film

Filmski vremeplov: Hrabri filmovi koje su zabranjivali na domaćem i nagrađivali na stranom terenu (Jugoslavenski Crni val)

14.12.2016. Dario DunatovFoto: betonfunk.tumblr.com

Kritički promišljati znači pogledati na stvari u novom svjetlu, staviti ih u novi odnos, iako ih možda svaki dan gledamo pa smo na njih oguglali. Riječ val koristimo dosta često, za različite pojave, od morskih valova do onih u radio eteru te raznih drugih. Ako konzultiramo Wikipediju, doznat ćemo da je val širenje poremećaja kojim se prenosi energija kroz neko sredstvo ili medij, a da se sredstvo kao cjelina ne pomiče. Zgodna definicija. Valovi mogu biti longitudinalni, transverzalni, progresivni i stojni, ali u kulturno-umjetničkom smislu i onom koji nas zanima – i filmski.

Spajajući naizgled nespojivo, razmislimo o filmskom valu na novi način. Filmski valovi zaista nastaju kao širenje određenog stilski i tematski ujednačenog „poremećaja“ koji prenosi jednu novu energiju kroz (filmski) medij, no za razliku od gore navedene definicije oni najčešće imaju za cilj pomaknuti cjelinu u kojoj se nalaze, premda u metaforičnom smislu.

Raznovrsnost filmskih valova

Filmski valovi dolaze naglo, neočekivano te ih je nemoguće predvidjeti pa su prema tome po naravi sličniji potresima. Međutim, iako dolaze naglo, oni su plod dugotrajne sedimentacije određene filmske estetike, potrage za jezikom jedne generacije te u pravilu protest koji spava ispod površine mnogo duže nego što pravac na površini potraje. Takav val u sebi najčešće sadrži tendencije i utjecaje nekih drugih, ranijih valova, na njih se nastavlja i nadograđuje ih aktualizacijom.

Poznati su primjeri raznih filmskih pravaca: talijanskog neorealizma, francuskog novog vala, dok su se u posljednje vrijeme najviše spominjali minimalistički filmovi rumunjskog vala i grčkog čudnog vala. Grčki val je po broju naslova i autora možda i najmršaviji val čiji filmovi imaju dozu nadrealizma i kafkijanske iracionalnosti. Teško je njihovu tematsku netipičnost odvojiti od društvenog konteksta problematične grčke svakodnevice. Isto je i s rumunjskih uspješnicama; naturalističkim pričama tranzicijskog društva preko kojih je jedna generacija s dozom tuge i (crnog) humora, a bez patetike i nostalgije, progovorila o komunističkoj prošlosti i životu nakon nje.

Foto: 174f.tumblr.com

Pojava Crnog vala u Jugoslaviji

Uz poznate europske filmske trendove i valove, u drugoj polovici šezdesetih i prvoj sedamdesetih, na jugoslavenskoj kulturnoj i umjetničkoj sceni pojavio se crni val ili crni talas koji je najveći trag ostavio u filmu. Iako se napojio na filmskoj tradiciji talijanskog neorealizma i francuskog novog vala (npr. Đimi Barka, glavni lik filma Kad budem mrtav i beo, kao da je preslika Belmondovog lika iz filma A bout de souffle), aktualni društveni kontekst učinio je svoje usmjerivši niz mladih autora na neke druge tračnice, društveno aktivnije. U Jugoslaviji se pojavilo nekoliko redatelja čije su se tematske preokupacije poklopile sa sličnom estetikom te hrabrom i snažnom kritikom socijalističkog uređenja, koji su preko filmova skrenuli pažnju s idealističkog društvenog totala na krupni kadar nesretnog malog čovjeka. Nikakvog pamfleta nije bilo, okupljanje je bilo spontano, što govori da je kreativnim umovima srednjostrujaška idealizirana voda došla do grla. Tako je nastao crni val.

Nazvan i „samokritičkim realizmom“, ovaj filmski val odmah je podigao veliku prašinu i izazvao reakciju političkog vrha. Idealiziranoj slici sretnog kolektiva ovi filmovi su ponudili alternativu: portret otuđenog pojedinca i prozor u realizam, umjesto u uljepšanu stvarnost koja se širokoj publici propagandno nudila.

Film kao moćno manipulativno oružje

Poznata je Lenjinova maksima po kojoj je film idealno sredstvo za širenje ideologije. Taj princip slijedile su mnoge države, ne nužno s komunističkim predznakom. Svakako je korištenje filma u Jugoslaviji u jednoj mjeri predstavljalo samohvalu socijalističkog uređenja, što je zapalilo kritički plamen kod ovih autora i potaklo ih na dekonstrukciju političkog aparata kamerom te na slojevitu društvenu kritiku filmom.

Foto: iwasemeponto.tumblr.com

Karakteristike crnog vala

Filmovi crnog vala bili su inovativni i eksperimentalni, sirovi i direktni te nihilistički po duhu. Naturalističkim pristupom u centar su smještali tzv. „malog čovjeka“ suprotstavljajući ga kolektivnim prikazima socijalističkog blagostanja. To je razumljivo prouzrokovalo bijes političkih struktura nespremnih na bilo kakvu kritiku, pogotovo onu koja dovodi u pitanje društvene dosege i psihičko stanje pojedinaca analizirano van kolektiva.

Autori koji su u prvom redu sinonim za ovaj val su Dušan Makavejev, Živojin Pavlović, Želimir Žilnik i Aleksandar Petrović. Zabrana i cenzura bila je presuda na koju su bili spremni. Kao posljedica toga, Pavlović i Petrović su izbačeni s Akademije, dok su zemlju, uz spomenutog Petrovića napustili Žilnik i Makavejev. Lazar Stojanović je zbog svog filma Plastični Isus čak odležao zatvorsku kaznu. Vrijeme je ipak pokazalo da je ovaj val bio jači od svih zabrana, da se hranio njima, jer ono što se na domaćem terenu cenzuriralo i zabranjivalo, vani se prepoznalo i nagrađivalo.

Naslovi crnog vala kao svevremenski klasici

Brojni naslovi nastali u ovom plodnom periodu i danas su na glasu kao filmski klasici i nezaobilazno su štivo svakog filmoljupca, ali i društvenog analitičara, povjesničara, sociologa, pa čak i psihologa. Spomenimo neke od najzvučnijih naslova. Možda i najbolji film, koji u sebi sadrži sve crnovalske karakteristike, je Kad budem mrtav i beo Živojina Pavlovića iz 1967. godine koji je, ako je vjerovati legendi, služio i kao inspiracija za legendarni Midnight Cowboy. Pavlović je iste godine snimio i Buđenje pacova. Zatim treba spomenuti Skupljače perja, Biće skoro propast sveta te film Tri autora Aleksandra Petrovića, Plastičnog Isusa s nezaboravnim Tomislavom Gotovcem u glavnoj ulozi i Misterije Organizma Dušana Makavejeva koji se naslonio na filozofiju Wilhelma Reicha te njegov raniji film Čovek nije tica.

Mlad i zdrav kao ruža Jovana Jovanovića iz 1971. godine podsjeća na Kubrickov klasik A Clockwork Orange iz iste godine, a u prvom planu ima fantomsku figuru koja nagovještava mračno vrijeme koje dolazi. Želimir Žilnik je nezaobilazna figura, u prvom redu s filmom Rani radovi i brojnim dokumentarcima. Postoji još mnogo kvalitetnih naslova, a na čitatelju ostaje da se da u potragu i istraži ovaj nepresušni filmski bunar.

Foto: iambags.tumblr.com

Srpski fenomen ili mnogo širi?

Analizirajući crni val nameće se pitanje može li se govoriti o srpskom valu unutar šire, jugoslavenske kinematografije ili se radi o jugoslavenskom fenomenu. Generalni konsenzus o pripadnicima ovog vala ne postoji, svaki tekst nekog doda, nekog oduzme, pa ovom prilikom možemo konstatirati da se među imenima crnovalaca znalo naći ono Bate Čengića, bosanskohercegovačkog redatelja, te ono hrvatskog autora Krste Papića.

Papićev film Lisice iz 1969. godine uklapa se stilski i tematski među crnovalske filmove. Rađen po principu grčke tragedije u kamenjaru Dalmatinske zagore, ovaj film društvena je kritika političkog sistema koji propituje ulogu heroja i žrtve.

Filmski val u hrvatskoj kinematografiji

Hrvatska kinematografija nikad nije imala val, pokret, a može se reći da osim nekoliko izuzetaka nije sudjelovala ni u crnom valu. Raskinuvši s bogatom tradicijom jugoslavenskog filma, Hrvatska je na put k međunarodnoj afirmaciji krenula ab ovo.

Iako se u hrvatskoj kinematografiji nije pojavila grupa stilski i tematski ujednačenih autora čiji bi se rad mogao obuhvatiti riječju val ili pokret, određene naznake zajedničkog jezika postoje, ali periodične su i minimalne, generacijski vezane, a često i regionalno. To se uglavnom odnosi na mlađe redatelje i redateljice. U posljednje vrijeme zamjetno je kako se (napokon) na domaćem planu pojavilo nekoliko redateljica čiji filmovi kvalitetom odudaraju u domaćoj produkciji. Krasi ih i prepoznatljiv rukopis koji će se možda, promatran kroz duži period, ovisno o njegovom razvoju moći nazvati pravcem, a ako postigne međunarodnu vidljivost i valom.

(Visited 476 times, 3 visits today)

Komentari