Istaknuto
22.04.2018.

Iza imena Tyger Lamb stoji zagrebačka četvorka čiji je prvijenac "Born Into This" na putu. Album još nije vani, no mnoga vrata već su im otvorena. Upoznajte se s njima dok su još polu-anonimni i nepoznati, prije koncerta 3. svibnja u Vintage Industrial Baru.

13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

Film

Filmski vremeplov: Legendarni filmski modernist svjetskog ugleda (Vatroslav Mimica)

10.08.2016. Dario DunatovFoto: facebook.com/Klick.ba

Nezahvalno je pisati o velikim imenima određene umjetnosti jer se unaprijed zna kako se neće moći sve obuhvatiti, analizirati, pojasniti ili vrednovati. Ali upravo zato i usprkos tome treba pisati, kako bi se doprinijelo jednoj priči koja se nastoji uokviriti, a nikad ne uspijeva. Tako je to s velikim imenima, a Vatroslav Mimica gigantsko je ime hrvatskog igranog i animiranog filma, prvo ime kada se govori o domaćim modernistima, uvijek intrigantan, inovativan i originalan. Biografsku faktografiju najbolje je preskočiti ili samo spomenuti kako bi ga se moglo smjestiti u prostorno – vremenski okvir. Rođen je daleke 1923. godine u Omišu, upisao je medicinu koju nije diplomirao na fakultetu, već u partizanskim bolnicama, na terenu. Ova biografska crtica koja odaje specifično iskustvo i pojašnjava senzibilitet za ljudsku patnju kristalizirat će se u njegovim filmovima tijekom cijele karijere.

Bez filmskih škola i adekvatne literature Mimica je učio filmski zanat analizirajući režijske i dramaturške postupke Wylera, Kurosawe, Forda i drugih velikih imena filmskog svijeta. Njihovi filmovi generaciji samoukih redatelja bili su uzor, udžbenik i mentor preko kojih su razvijali stil i senzibilitet. No po pitanju forme, tematike i pristupa, Mimica je lutao poput protagonista iz svojih modernističkih ostvarenja plodnog razdoblja šezdesetih godina. Debitirao je igranim filmom U oluji, a onda se okrenuo animiranom u sklopu Zagrebačke škole animiranog filma. Naravno, kao u svemu, pristup i u ovoj formi mu je bio inovativan i u opipljivoj suprotnosti s modernim tokovima, radeći odmak od stila kojeg je afirmirao legendarni Walt Disney. Najpoznatiji animirani filmovi iz tog razdoblja su Strašilo i Samac. Značajke animiranih filmova tematski su srodne filmovima koje je radio šezdesetih godina kad se vratio igranoj formi. Mijenjajući vrste, forme i žanrove ostajao je dosljedan ideji koju je provlačio kroz sva ostvarenja svoje duge i bogate karijere.

Foto: thegameofart.tumblr.com

Foto: thegameofart.tumblr.com

Šezdesetih godina prekida s animiranim filmovima, vraća se igranima i ostvaruje znamenitu neformalnu trilogiju Prometej s otoka Viševice, Ponedjeljak ili utorak i Kaja, ubit ću te. U njima se zrcali modernistički pristup primjetan i kod raznih eminentnih imena europskog filma. Protagonisti tih filmova u pravilu su neprilagođeni pojedinci koji se ne uklapaju u svakodnevicu i savijaju se pod teretom osobnih i kolektivnih problema koji ih tište. To se odnosi na vizionara, povratnika na otok iz filma Prometej s otoka Viševice, novinara Marka Požgara kojeg pratimo kroz jedan dan njegovog života u filmu toka svijesti Ponedjeljak ili utorak, (dok mu se san, želje, sjećanja i traume miješaju sa stvarnošću, a podsvijest ključa) i kroz sudbinu ljudi u malom i mirnom dalmatinskom gradiću kojem se lice i narav mijenja pojavom crnokošuljaša u filmu Kaja, ubit ću te. Pogrešno bi bilo promatrati otuđenost Mimičinih likova bez poveznice s dehumanizirajućim točkama stvarnog života i ljudske povijesti koje su utjecale na cijelu generaciju umjetnika koja je svjedočila razarajućem efektu atomske bombe, Holokaustu i drugim užasima režiranim od ljudske ruke, koje su zaslužne za gubitak vjere u ljudski razum i dobrotu.

Mimica je sjajno prikazao upliv tih stravičnih slika u (pod)svijest čovječanstva i način na koji ih svatko mora sebi objasniti, s njima se nositi, dijeleći odgovornost kao pripadnik ljudske rase ako ih prepusti zaboravu koji bi bio „strašniji od samih logora“ kako to kaže lik Pavla Vuisića u filmu Ponedjeljak ili utorak. Te slike upliću se u tok svijesti i miješaju s osobnim mislima novinara Požgara u centralnom filmu Mimičine trilogije. Gljiva nuklearne bombe, scene holokausta i rata kao kolektivne točke potopa čovječanstva nadovezuju se i prelijevaju na osobne traume glavnog lika produbljujući mrak njegove osobne tjeskobe, otuđenosti i bespomoćnosti. Pasivnost i bezizražajnost glavnog lika gotovo je jeziva, ona kao da tiho vrišti da smo to svi mi uhvaćeni u jednoj velikoj paukovoj mreži zla.

Foto: yumenoyuna.tumblr.com

Foto: yumenoyuna.tumblr.com

Kaja, ubit ću te briljantan je film i možda ključna točka Mimičinog opusa u kojem do kulminacije dolaze njegove glavne tematske preokupacije i filmski postupci. Mimica tu koristi, kao i u prethodna dva filma, fragmentarnu strukturu, diskontinuitet montaže, a priču spaja neravnomjerno, po nepredvidljivom slijedu asocijacija, uz prisutnu igru boja te naglašeno korištenje simbolike. U jednoj prilici Mimica je ispričao kako mu je film pohvalio i veliki talijanski scenarist Tonino Guerra poželjevši ga pokazati velikom Felliniju. Ne bi bilo pretjerano reći da u filmu Amarcord postoje otisci koji podsjećaju na Mimičine. To je još vidljivije kod nekih domaćih autora, u prvom redu Lordana Zafranovića kojeg nije krasila suptilnost karakteristična za Vatroslava Mimicu, već prije raskošnost i groteska. Ovaj film neobičnog stila podijelio je publiku i  kritiku. Domaća publika dočekala ga je na nož dobivši sadržaj koji nije lako dekodirati i spojiti u cjelinu. S druge strane, Kaja, ubit ću te dobio je velike inozemne pohvale i nagrade. O njemu su pisani eseji, opsežne, mahom pozitivne, kritike, a domaću revalorizaciju doživio je nešto kasnije s nekom novom publikom otvorenom za drugačiji filmski pristup i promišljanje, pa je na taj način Kaja prošla test vremena, djelujući originalno, inovativno čak i danas. Nažalost i aktualno.

Foto: facebook.com/croatielavoici

Foto: facebook.com/croatielavoici

Filmom Događaj iz 1969. godine Mimica je napustio modernistički pristup koji mu je bio zaštitni znak i uhvatio se onog klasičnog. U tom filmu očit je njegov maestralni rad s glumcima, vidljiv u trokutu Pavle Vuisić, Boris Dvornik i Fabijan Šovagović. Mimica je tu pokazao da ima sposobnost naći u glumcima karakteristike koje su uglavnom stajale skrivene i izlazile iz domene njihovih uobičajenih uloga. To se u prvom redu odnosi na Borisa Dvornika kojem je pronašao mračnu stranu koju je ovaj punokrvni Dalmatinac brižno krio pod šarmantnom maskom. Događaj se najvećim dijelom odvija u šumi poput one iz koje je Mimica izašao u svojim partizanskim danima i krenuo se baviti filmom. Priroda ga je vidljivo fascinirala, pa je to vidljivo i u filmovima Seljačka buna 1573, te njegovom posljednjem, Banović Strahinja kojim Mimica zatvara svoj golemi autorski krug. Ipak, dominantna crta u ovim filmovima je činjenica da je lokalne priče digao na međunarodnu razinu, pa je Seljačka buna bliža Kurosawi nego Šenoi.

Foto: iguyugo.tumblr.com

Foto: iguyugo.tumblr.com

1981. godine s Banović Strahinjom Mimica je zatvorio svoje umjetničko putovanje na koje sada s ponosom može gledati. To je u prvom redu tako jer je bio usmjeren na svjetsku filmsku scenu ne mareći za prolazna traženja publike i komercijalnu dimenziju filmske industrije. Uporan, inovativan i originalan ostvario je zavidan opus u igranom i animiranom filmu progovorivši o izgubljenom čovjeku koji želi napredovati i živjeti u miru unatoč osobnom i kolektivnom teretu kojeg nosi na leđima, koji bi htio ostati moralno odgovorna i napredna osobnost unatoč posvemašnoj deindividualizaciji najočitijoj u ratu i uništenju. Mimica se držao filma smatrajući da tako može donijeti kreativnu vatru i suočiti čovjeka s njegovom prirodom i situacijom u kojoj se nalazi. S takvom autorskom snagom i originalnošću sve osporavateljske strelice koje su ga godinama ciljale otišle su u prazno. Vatroslav Mimica ostao je veliko ime domaćeg filma kojem se treba vraćati. Njegovi filmovi i danas mnogo toga govore, možda i više nego prije.

(Visited 272 times, 1 visits today)

Komentari