Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Film

Filmski vremeplov: Umjetnička vizija s uporištem u metafizičkom (K. Kieslowski)

09.03.2017. Dario DunatovFoto: strangewood.tumblr.com

Kada se upoznamo s opusom određenih filmskih redatelja i kada se dojmovi njihovih ostvarenja slegnu, shvatimo da su na nas ostvarili velik utjecaj u razumijevanju filmskog medija pomičući granice specifičnim pristupom, da su nas obogatili odvodeći nas kao aktivne gledatelje izvan uhodanih spoznajnih, asocijativnih i emotivnih obrazaca, te uvukli u svijet koji smo istraživali davno i s vremenom zaboravili na njegovu magiju.

Upravo zato, takvim autorskim imenima treba pristupiti preskačući faktografske podatke koji se ionako lako mogu provjeriti, smjestiti u vrijeme i prostor. Također, preambiciozno i nepravedno bi bilo u gabarite ovog skromnog članka natiskati analizu čitavog opusa jednog kompleksnog autorskog imena i jednog relativno rano prekinutog života. Zato treba uzeti nešto nižu ambiciju, ali višeg reda, odškrinuti vrata u jedan filmski svijet kako bi ga svatko, ako ga taj svijet zainteresira, mogao istraživati „na svoju ruku“, u mraku svoje sobe i svjetlu kompjuterskog ili televizijskog ekrana, uz nadu da će u tim filmovima naći ono najviše što jedna umjetnost može dati – odraz pitanja, odgovora i samog sebe.

Upoznavanje s opusom Krzysztofa Kieslowskog otkrivanje je filmskog rukopisa koji zadire po dubokim slojevima ljudskog stanja tražeći skriveni smisao u običnim, svakodnevnim stvarima, navikama i naizgled malim sudbinama.

Foto: medium-tedium-blog.tumblr.com

Od čistog dokumentarizma do dokumentarnog misticizma

Gledajući na njegov opus s distance, primjetan je zanimljiv razvojni put ovog velikog poljskog redateljskog imena. Afirmiravši se na početku karijere s uracima u dokumentarnoj formi, polagano se približavao igranoj promišljeno gradeći stilizirani štih oko tzv. „malih priča“ kakve je dokumentirao oblačeći ih u nešto mističniju odoru, propitujući stvarnost iza vidljive vanjštine. Filmski put koji vodi od dokumentarizma ka igranoj formi nešto je sasvim uobičajeno u  filmskom svijetu (na um padaju braća Jean-Pierre i Luc Dardenne, ali i mnogi drugi), međutim, taj put se može razumjeti kao ontološka potraga u kojoj se kamera preusmjerava s onog vidljivog, izvanjskog, tjelesnog, prema skrivenom, unutarnjem, prema duši. Naravno, Kieslowskijeve tematske preokupacije mogu se rastumačiti i s društveno-političkim ključem imajući na umu da je odrastao u poljskom komunističkom uređenju pa je donekle slijedio kolektivnu sudbinu naroda koji je izvanjsku snagu jednog političkog sustava kasnije zamijenio unutrašnjom potragom s izrazitim religijskim konotacijama.

Opterećenost umjetničkog puta često se podudara s onom životnog. Svaku evoluciju, promjenu na osobnom planu prati nužna podjela među bliskim ljudima zbog nespremnosti da prihvate novo lice koje se gradilo izvan njihovog dosega. Na sličan način Kieslowski je filmovima podijelio publiku i kritičare. Nakon prve faze koju karakterizira naturalizam koji baštini iz dokumentarnih ostvarenja, „kopernikanski obrat“ počinje remek djelom, mini serijom Dekalog (1989.), djelomično financiranom od strane poljske televizije, koja sadrži deset epizoda napravljenih po Deset Božjih zapovijedi. Dekalog je istinsko remek-djelo koje zrcali sve preokupacije velikog poljskog autora koje će kasnije razvijati. Netko je rekao kako je umjetnost savjest svijeta. Ta maksima, uz razvijanje promišljenog autorskog stila, kao da je vodila Kieslowskog po njegovim projektima u kojima je uporno tematizirao i propitivao religijske i etičke stupove društva.

theyholdnoquartersince1973.tumblr.com

Umjetnost u službi spoznaje i propitivanja stvarnosti

Njegove preokupacije zapravo se nisu mijenjale, samo su izranjale u novim formama i drugačijem obliku. Nakon početnih filmskih uspjeha (Amator i Bez konca) Kieslowski snima trodijelni Przypadek, intrigantu meditaciju o paralelnim životima, mogućnostima izbora, nedostatku slobodne volje, o tome kako najsitnije stvari usmjeravaju našu sudbinu i o još mnogo više stvari koje su bile povod da i filozofski superstar Slavoj Žižek istakne kako ovaj film smatra najboljim u opusu ovog velikana. Slušati Žižekove analize Kieslowskijevih filmova (najčešće kroz Lacanove naočale) otvaranje je dodatnih vrata u slojevitost pitanja koja ovaj slavni redatelj postavlja, iako predstavljaju samo jedno od mogućih tumačenja od kojih su sva legitimna, pa se gledatelj često osjeća kao slijepac koji nastoji napipati slona u mraku iz one stare istočnjačke parabole o naravi stvarnosti.

Jeziva, mistična i filozofska filmska postavka Przypadeka sastoji se od tri stvarnosti koje jedan lik može proći kada se mehanizam stvarnosti poremeti, što predstavlja intrigantnu refleksiju o čovjekovoj sudbini u kojoj pliva kao pluto na površini rijeke u prividnoj stvarnosti i s lažnom vjerom u slobodan izbor i slobodnu volju koja se tek s dobro ugođene distance pokazuje kao izvanjski orkestrirana.

Foto: madeofcelluloid.tumblr.com

Iako uvijek izgleda da redatelj kao najvažniji potpisnik filmskog djela na ostalim filmskim temeljima stoji kao Kolos s Rodosa s bakljom u ruci, spreman na pohvale i kritike, on je ipak u kritikama sam, dok u pohvalama uspjeh dijeli s drugima. Od 1985. godine i filma Bez konca za Kieslowskog je krenula duga i uspješna suradnja sa scenaristom Krzysztofom Piesiewiczom te skladateljem Zbigniewom Preisnerom koja se nastavila do kraja karijere. Oni su mu bili vjerni i kreativni pratioci u istraživanju paralelnih svjetova i sinkroniciteta.

Filmsko oblikovanje glazbom i bojom

Nakon što je Kieslowski izišao iz poljske produkcije, okrenuo se onoj raskošnijoj, francuskoj. U tom periodu, snimljeni su kultni filmovi La double vie de Veronique, te trilogija boja Trois couleurs: Bleu, Blanc i Rouge, uzimajući boje francuske zastave i etičku pozadinu koju svaka od njih simbolizira. Također, u ovim filmovima glazba ima gotovo narativnu važnost.

Van den Budenmayer je skladateljsko ime koje se u tim filmovima spominje, a odnosi se na do tada uglavnom nepoznatog nizozemskog skladatelja iz osamnaestog stoljeća. Misteriozni je to lik o kojem su mnogi razbijali glavu, googlali ga i tražili po enciklopedijama, da bi na kraju shvatili da je on plod imaginacije Zbigniewa Preisnera, Kieslowskijeva skladatelja, koji je stvoren u filmsku svrhu i zarobljen u limbu između stvarnosti i filmske iluzije.

Lako je kreirati filmsku glazbu i uskladiti boje, no teško je njima ispričati priču. Upravo to je Kieslowskom polazilo rukom i upravo je to bio njegov cilj. Radeći naporno na svojim posljednjim ostvarenjima, trilogiji boja, u jednom je trenutku, snimajući ova tri filma kroz razdoblje od deset mjeseci, montirao prvi, snimao drugi i pisao treći film. Nakon svečane premijere filma Rouge na festivalu u Cannesu najavio je da se povlači iz svijeta filma s 52 godine te da će se zatvoriti u sobu i pušiti do smrti. Ovakav fatalistički odnos ipak krije određeno pomirenje zbog ispunjavanja životne misije.

Foto: bruan.tumblr.com

Zagrobni život koji vječno traje

Unatoč najavljenom odlasku iz filmskog svijeta, ipak je sa svojim scenaristom Piesiewiczom krenuo u pothvat pisanja nove trilogije koja, nakon obrade Deset Božjih zapovijedi i boja francuske zastave kao osnovu uzima religijsku trodiobu raja, pakla i čistilišta. Smrt ga je onemogućila u dovršavanju projekta kojeg je kasnije na sebe preuzeo Piesiewicz, a filmovi su snimljeni, samo od strane različitih redatelja: Heaven (Tom Tykwer), L`enfer (Danis Tanović) i Nadzieja (Stanislaw Mucha).

Kieslowski je ispunio svoju životnu misiju, pa izgleda kao da je otišao zaokruživši kreativnu cjelinu i iscrpivši preokupacije koje su ga cijelu karijeru intrigirale. Ne znajući što se krije s one strane života, možemo se prepustiti ovozemaljskom zagrobnom životu umjetnika koji je obogatio filmsku umjetnost kreativnim ostvarenjima s upečatljivim ženskim ulogama, nezaboravnim korištenjem glazbe, boje i tematskim preokupacijama koje zadiru po najdubljim slojevima etičkih i religijskih pitanja.

Komentari