Istaknuto
17.10.2018.

U rubrici Nova glazba redovito izdvajamo najzanimljivije aktualne singlove i videospotove, a vi birate svog favorita.

16.10.2018.

The Cure, bend koji je u 40 godina dostigao vrh i tu se utaborio, na vlastiti zahtjev nastupa na Exit festivalu.

Glazba

Glazbena redakcija Ziher-a izabrala 15 najboljih albuma u 2012. godini

05.01.2013. Ziher.hr
Photo: Wikipedia/Best Buy Logo

Photo: Wikipedia/Best Buy Logo

Izabrati 15 najboljih albuma nikada nije lagano, pogotovo u moru zvanom  Internet, koji svaki dan servira friško upecanu lovinu koju skinemo i preslušamo nakon pola sata. No, bez obzira na internetsku bahatost koju smo ugradili u naš svakodnevni život, albumi se i dalje cijene, te komentiraju bez rezervacija. Redakcija Ziher-a Vam predstavlja 15 najboljih albuma u 2012. godini:

Japandroids – Celebration rock

Photo: Facebook

Photo: Facebook

Čista energija i ništa više. To je jednostavna dobitna kombinacija Japandroidsa u cilju obuhvaćanja slušateljeve pažnje. Gitara i bubanj, iskrena glazba, te još iskreniji tekstovi su ono što želimo čuti. Kada ti je otac garaža, a mama punk, te ako si kao dijete i jednom i drugom vjeran, vjeruj mi nećeš pogriješiti. Japandroids su čista iskrenost u obliku minimalizma dvaju  elemenata.

Gojira – L’enfant Sauvage

Photo. Facebook

Photo. Facebook

Bendovi u metal svijetu su često ograničeni kao konji s “uzdom” da gledaju samo ravno kako bi ispred sebe trčali. Gojira je za razliku od ostalih “drugara” uspio maknuti uzde i pri tome pogledati desno i lijevo kako bi se okušao u psihodeliji ili progu. Iskreni plač Duplantiera djeluje kao odlazak kod psihijatra nakon rastave od žene.

Mark Lanegan – Blues Funeral

Photo: Wikipedia

Photo: Wikipedia

QOTSA se i dalje traži, a Mark Lanegan se našao s novim albumom u samom vrhu kritičarskih i slušateljskih lista za prošlu nam godinu. Hrapavi tenor Lanegan nam dokazuje da je traženje, te izazivanje smrti unosan posao ako si sposoban snimiti pjesme koje pričaju o smrti više i iskrenije nego obećanja političara o prosperitu i budućnosti.

Jack White – Blunderbuss

Photo. Facebook

Photo. Facebook

Posljednji istinski blues majstor koji može John Mayeru puknuti šamar i reći “Odi doma!”, je snimio album koji se bez problema može svrstati u sam vrh opusa sada već legendarnih White Stripesa. Pomoću 50-ih je napisao bakalarski rad, a pomoću Countryja i Bluesa od svojih predaka i rock’n’roll majstora iz prošloga stoljeća usavršio je, te diplomirao navedene glazbene pravce i prenio ih u novo stoljeće… Jack White ostaje i dalje najsiroviji proizvod u monopolističkoj glazbi.

Alt-J – An Awesome Wave

Photo: ladetentegenerale.com

Photo: ladetentegenerale.com

Isprekidani beatovi i interesantna vokalna rješenja su odlike debitantskog albuma Alt-J. Afroamerički izljevi u indie glazbi zapapreni trip-hop glazbom,  čine se čudnima dok ne poslušamo nekoliko hitova poput Breezeblocks  ili Something God. Preporučljivo za svakog hipstera ili onog koji ga tek otkriva u sebi.

METZ – METZ

Photo: Facebook

Photo: Facebook

Glasno, glasnije i ljepše glasi deviza METZ-a koji oživljava duh Dinosaur Jr. u malo novom ruhu. College rock u spoju sa noisom nam daje neprekinuti dašak osvježenja. Čvrsta svirka iz ostavštine Sub Pop Recordsa zvuči napokon nešto oštrije od današnjih bendova koji prodaju muda kao proizvod. Dečki poput Metza su s mudima rođeni, stoga ih ne trebaju prodavati.

Crystal Castles  – (III)

Photo: Facebook

Photo: Facebook

Emocionalni vokali na tragu The Curea, pozadinska glazba kao igrica iz Tetrisa spojena s Mars Voltom. Ne, to nije nespojivo, sudeći prema trećem albumu Crystal Castles koji i dalje vuku svoj stil u područje izdržljivog, ali i fenomenalnog. Plague kao početna pjesma vuče na kraj svijeta, dok Child I Will hurt You zvuči kao uspavanka koju smo iz kolijevke kao bebe nesvjesno slušali.

Tame Impala – Lonerism

Photo: Wikipedia

Photo: Wikipedia

Kada bi Pink Floyd svirao indie i pokušao biti hipsterske naravi, zvučao bi kao Tame Impala. Bez sarkazma Impalovci imaju jedan od najboljih albuma godine. Psihodelija pojedinih pjesama bježi u samostalni svemir gdje se sve ostalo čini potpuno nevažnom ili sporednom stvari.

Jake Bugg – Jake Bugg

Photo: Facebook

Photo: Facebook

Kada bi Bob Dylan živio u 21. stoljeću u električnom stanju zvučao bi kao Jake Bugg. Ok, neki tvrde da je električna verzija Jake Bugga Bruce Springsteen, no opet takva nostalgija slušajući Bugga se rijetko može ikada ponoviti. Jake Bugg ima album u koji se zaljubimo iz prve, napokon nakon dugo vremena, slušamo suvisle tekstove koji su zapravo i pjevljivi. Da je samo jedan od navedenih parametara dosegao, već to bi bio uspjeh, ovako si je čovjek samo još više podigao letvicu.

MUSE  – The 2nd Law

Photo: Facebook

Photo: Facebook

Bez obzira što je MUSE imao kvalitetnije albume i ovakav prosječan album za njihove prilike može proći u izbor gotovo najboljih albuma godine. Falsetovska Supremacy, soulom prožvakana Panic Station koja podsjeća na sex s basom. Ulazeći u ovlasti Kyussa te poluuspješno u dubstep idu u iskorak sa vlastitim zvukom servirajući na 6. albumu nešto friško i ne reinterpretirajući se. Respect.

Frank Ocean – Channel Orange

Photo: Facebook

Photo: Facebook

Pussy rap, kako bi hardcore ekipa prozvala Franka, snimio je vrlo kvalitetan album. Produbljenje orkestracije,  na dijelove začini soul glazbe, s elementima tople blues gitare John Mayera zvuči sasvim uvjerljivo. Stil koji je uspio prodati,  može se vrlo lagano kupiti i u drugim varijantama manje kvalitetnih izvođača, ali broj iznenađenja koje gura kroz 17 pjesama daje skup impresivnih pjesama i ritmičkih ideja.

Action Bronson & The Alchemist – Rare Chandeliers

Photo: Facebook

Photo: Facebook

Action Bronson je jedan od repera koji bez problema može spadati u cojones repere, čista jaja u obliku simpatičnog debeljka iz Queensa. Pjesma albuma je The Symbol koja spada u sam vrh rap pjesama godine. Utjecaje vuče iz The Rootsa nadodajući oštrinu Wu Tanga- Clana. Must have iz 2012. godine.

Deftones – Koi No Yokan

Svrstavati Deftones u new metal bi bio grijeh, s obzirom da se tu radi o profinjenom bendu koji njeguje unikatni zvuk. Album na dijelove vuče na “White Pony” no slabih trenutaka se na albumu ne naziru, bez obzira što nema single uspješnica. Riječ je o iznimno melankoličnom i toplom albumu.

Bob Dylan  – Tempest

Photo: Facebook

Photo: Facebook

Iako je odavno izgubio fizičku mogućnost uživo pjevati, Bob Dylan je i dalje fenomen moderne glazbe, čovjek koji se nikad ne osvrće nazad i koji svaki dan razmišlja o novim pjesmama ostavljajući stare iza sebe gotovo ih zakopavši. Nepresušni izvor inspiracije koji crpi iz Woodya Guthriea te ostalih Blues pionira čini se dovoljnim da i u 72. godini završi u izboru najboljih albuma godina

David Byrne & St Vincent – Love This Giant  

Photo: Wikipedia

Photo: Wikipedia

Teško je naći zabavni album koji bi mogao zadovoljiti interese sveopće populacije. Danas su došla takva vremena da se mračno više cijeni od bijeloga, ništavilo više od blještavila, brinete više od plavuša. Međutim, psycho killer, Mr. David Bryne u kolaboraciji sa ST Vincent donosi dašak vedrine, gdje se cabaret, Tom Jones i Funk izmjenjuju kao na traci.

(Visited 214 times, 1 visits today)

Komentari