Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Intervju

Ziherov glazbeni lonac – Silk Milk: “Dođi. Pleši. Jebi. Saniraj.”

23.08.2017. Vlatka SemenčićFoto: www.facebook.com/silkmilksilk

Na spomen riječi Silk Milk većini stižu sjećanja na sladoled koji je u djetinjstvu (a nekima i sada) donosio najveću sreću na svijetu. Od 2014. godine to ime podrazumijeva jednu novu priču koja veseli, a riječ je o riječkom bendu koji čine Luka Čargonja, Ivo Sekso, Goran Glušac i Marko Štalekar. Žanrovski su definirani kao instrumental progressive funk rock bend, sviraju autorske skladbe i u tome uživaju. Nedavno su nastupili na PickUp festivalu, a ako ih do sada niste upoznali, evo prilike!

Tko su uopće Silk Milk i kako ste se okupili?

Luka: Silk Milk je nastao nakon jednog propalog projekta u kojem smo sudjelovali Goran i ja. Možemo reći i da je nastao iz frustracije zbog nemogućnosti formiranja sastava koji bi ozbiljno radio na glazbi, ne kao hobi za provesti poslijepodne, nego ozbiljan sastav koji će objavljivati studijski materijal i održavati live nastupe. Nakon par mjeseci nagovaranja i razrade koncepta, Goran je prihvatio ideju, a nakon toga krenuli smo prilično hitro. Ivo je bio Goranov cimer u to doba pa je na nagovor uhvatio bass gitaru u ruke, iako nikad prije nije svirao bass. Krenuli smo kao trio, ali vrlo brzo nam se priključio još jedan prijatelj, Faruk Popaja na gitari. To su bili počeci. U međuvremenu se Faruk odselio, a zamijenio ga je Marko Sedlak. Sadašnji gitarist, Marko Štalekar, s nama je od kraja 2015. i u ovoj postavi djelujemo od tada.

Čija je bila ideja za ime benda?

Ivo: To je bilo škakljivo. Prošla su tu svakakva imena, ali Goran je na kraju ispalio Silk Milk i to je brzo prihvaćeno.

Koliko ozbiljno shvaćate to što radite?

Goran: Vrlo ozbiljno, ali to ne znači da i sebe doživljavamo ozbiljno. Humora ne nedostaje, kako u bendu tako i u muzici. Svatko se trudi maksimalno, i radi sebe i radi drugih. No njegujemo jedan opušteni pristup i prijateljski odnos.

Odakle vam volja za raditi takvu glazbu?

Goran: U startu smo htjeli raditi muziku koja bi nas uzbuđivala i “dizala”, ali i koja bi nam predstavljala izazov kao glazbenicima. Mislimo da prilično uspješno nalazimo taj balans.

Koga biste izdvojili od glazbenih uzora i koji su albumi najviše utjecali na vaše glazbeno usmjerenje?

Goran: Teško je govoriti o uzorima jer smo sva četvorica prilično različiti. Neki uzori se preklapaju, ali i ne toliko često. Ne zamaramo se previše s tim.

Tko je autor skladbi?

Luka: U startu sam inzistirao da glavne ideje i teme dolaze od Gorana. Zbog ujednačenosti zvuka benda jer sam htio rock bend u kojem će glavnu riječ voditi klavijature, a ne gitara kao što je klasični slučaj. Kad posložimo neki kostur i osnovni aranžman, svi članovi sudjeluju u daljnjem razvijanju pjesama.

Hoćete li snimiti nešto s riječima?

Goran: Nismo protiv vokala, ali jednostavno nismo naišli na nikoga tko bi bio adekvatan po tom pitanju, a mi želimo svirati. Čekati na nekoga u budućnosti ne vodi nikuda, plus ovako imamo više slobode u pisanju i aranžiranju.

Najavili ste izlazak EP- a, planirate li i dugosvirajući album?

Luka: Za sada nam to nije u planu, prvenstveno zbog financija. Mislimo se ograničiti na EP-e. Bolje je izbacivati dva EP-a godišnje, četiri-pet pjesama na svakome, nego sve odjednom. Današnje je tržište i onako zasićeno, a navike ljudi prema slušanju glazbe promijenile su se.

Koliko često nastupate?

Goran: Ne koliko bismo htjeli.

Ivo: Točno tako.

Imate li tremu prije nastupa?

Marko: Pozitivna trema, uzbuđenje pred nastup postoji. To je savim normalno i zdravo, naravno, ali dobro smo uvježbani pa neke treme u klasičnom smislu nema.

Koji je najveći koncert do sada koji ste odsvirali?

Goran: Koliko pamtim glede broja ljudi, u Karlovcu na Pickup Music Festivalu. Ozvučenje je bilo genijalno i publika pozitivna i brojna.

Pred koliko ste ljudi najmanje svirali?

Luka: Iskreno, ne gledam na takve stvari na taj način pa niti ne brojim. Bitno je da mi odsviramo na razini. Sviramo li za pet ljudi ili njih 500, nema nikakve veze. Kvalitetna svirka koju će oni čuti jedino je što je bitno. Mislim da govorim u ime svih u ovom pogledu.

Koje hrvatske bendove volite?

Goran: Ovo ljeto mi Valentino Bošković svira. Od aktualnih mi sada na pamet padaju Kries, Songkillers, Svemirko, Sara Renar je interesantna live. Možda se sjetim dok momci što dodaju.

Marko: Izdvojio bi Jinxe i Songkillerse koji live zvuče odlično.

Ivo: Valentino Bošković, Gori Ussi Winnetou, Kries… Ma ima tu hrpa dobrih stvari.

Luka: Nešto je već navedeno, a volim slušati jako puno toga. Zadnji bend koji me oduševio svojim nastupom je Tobogan.

Biste li voljeli s nekim surađivati?

Ivo: Zašto ne.

Marko: Otvoreni smo za razne opcije.

Goran: Jedina suradnja do sada bila je s Feđom Little L iz Madafunkaza koji nam je upao na pjesmi Konzola sa saksofonom. Bilo je zabavno, tako da nam ta ideja nije strana.

Imate li kakvu poruku za sadašnje i buduće fanove?

Silk Milk: Dođi. Pleši. Jebi. Saniraj.

Ziherov glazbeni lonac rubrika je koja u formi intervjua predstavlja mlade i neafirmirane izvođače s željom da im se omogući medijska vidljivost te s ciljem promoviranja suvremene hrvatske glazbene scene.

Komentari