Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Intervju

God is an Astronaut: ‘Sviramo 95% uživo otkako se Jamie pridružio grupi’

12.07.2016. Elena JapundžićFoto: Facebook.com/events

Dolaze iz sanjivog predjela Irske. Odrastali su okruženi prirodom i životinjama. Sada stvaraju vrhunsku post-rock glazbu koja je, otkako im se pridružio klavijaturist Jamie Dean, redefinirala nastupe uživo. Prvi album naziva „The End of Beginning“ snimili su 2002. godine kao odu i opraštanje od glazbene industrije, no nakon dobrih reakcija i mogućnosti da nastave s radom stvaraju kultni status i nove albume te priređuju fantastične koncerte. God is an Astronaut vrhunski su instrumentalni doživljaj, svakom numerom vas vode na putovanje s kojega se ne želite vratiti, a tijekom godina su stvorili impresivan odnos poštovanja s publikom. Povodom njihovog koncerta u Močvari 15. srpnja odlučili smo ih pitati par stvari i ubaciti ih u vokalnu sferu, a oni su nam otkrili tajne zanata i kako stvaraju glazbu.

Da probijemo led: koja vam je omiljena boja?

Ledeno plava.

Kako je bilo odrastati u Glen of the Downs, prekrasnom i mirnom dijelu Irske okruženom prirodom i pticama, bez previše ljudi? Koliko je to utjecalo na vašu glazbu i činjenicu da je toliko maštovita i bogata zvukom, međutim bez vokala?

Odrastanje u Glen of the Downs je imalo velik utjecaj na nas, bili smo okruženi šumom, a Sugar loaf (Velika šećerna glava) planina nalazila se odmah pokraj nas. To nam je stavilo stvari u određenu perspektivu, postoje bezvremenska obilježja pejzaža i prirode. Drago mi je što smo odrastali tamo, a ne u gradu u kojem se uvijek osjećam nelagodno. Mislim da se naša glazba okoristila našim okruženjem.

Polazeći od činjenice da vam koncerti nisu bili toliko bitni na početku i da ste se više fokusirali na vizualne dijelove nastupa, koliko su vam važne svirke pred publikom danas i koliko su vam važna vizualna rješenja tijekom nastupa s obzirom na vaše početke?

Nismo koristili vizualne efekte već više od šest godina. Sad kada razmišljam o tome, vizualni dijelovi nastupa su bili važni u pomaganju instrumentalnom dijelu glazbe kako bi ju učinili pristupačnijom publici koja nije navikla na taj format, ali je isto tako i odvlačila pažnju s glazbe i nastupa što nam više nije prihvatljivo. Više volimo dobar „light show“ s fokusom na glazbu i nas koji ju izvodimo. Istina je da smo počeli kao studijski projekt, ali nastupi uživo su nam uvijek bili veoma važni. Mislim da smo do sada proveli više vremena usavršavajući nastupe pred publikom nego pišući glazbu.

Što mislite o upotrebi VJinga, posebno u elektronskoj glazbi?

Nisam se baš bavio svijetom VJinga, ali sve kreativno uvijek odobravam.

Koji je omjer glazbe koju svirate uživo na pozornici za vrijeme nastupa, one koju ste primorani pustiti kao ranije snimljenu matricu i raznih loop pedala? Drugim riječima, kako nastup izgleda za vas na pozornici? Koji vam dio stvara najveću tremu, koji je najzanimljiviji?

Očito smo više ovisili o unaprijed snimljenim matricama kada smo imali tri člana. Danas sviramo 95% uživo otkako se Jamie pridružio grupi. Stvaramo atmosferičnu glazbu, par Fx pedala i loop elektronskih bubnjeva su i dalje na matricama. Nedavno smo inkorporirali MainStage u naše nastupe što omogućava Jamieju da dodaje dodatne melodije i zvukove u atmosferične teksture uživo, koristimo i Oto Machine uređaj koji nam omogućava da uživo manipuliramo nekim unaprijed snimljenim pozadinskim zvukovima. Ravnoteža između dijelova koje izvodimo uživo i tehnologije je vrlo uglađena u ovom trenutku. Ništa mi u stvari ne stvara tremu, osim ako imamo jako malo vremena da namjestimo opremu ili ako se nešto pokvari kao moj Axe Fx, laptop i slično. Ali uvijek smo se uspijevali snaći u hodu i riješiti svaki problem u vrlo malo vremena.

Postoji li trenutak u kojem niste mogli vjerovati da ljudi u publici slušaju vašu glazbu? Neki „ne mogu vjerovati da se ovo događa“ trenutak vaše karijere?

Sjećam se da me Niels obavijestio kako postoji Internet stranica naziva Last Fm, za koju nisam uopće čuo u tom trenutku i da imamo preko 500 tisuća preslušavanja, to je zbilja bio lijep i ugodan osjećaj.

Koja je bila najbolja publika pred kojom ste nastupali?

Mislim da je nastupanje u New Yorku prije 4 ili 5 godina bio sigurno jedan od naših najdražih koncerata i nedavno naši koncerti u Moskvi i Shanghaiu su bili posebni.

Želite li neki uzvik ili reakciju publike kada nastupate?

Kada nastupamo više volimo tišinu, a kada je pjesma gotova lijepo je čuti da je publika uživala u onome što je čula.

Koliko se pristup i način na koji stvarate glazbu promijenio? Dinamika u bendu ili možda pogled na stvaranje glazbe?

Puno puta se promijenio, naš rani pristup je bio pretežno elektronski, koristili smo samo sampler i klavijature. Zatim smo uložili u profesionalne instrumente koji su nam omogućili da dodamo nastupe uživo (bubnjevi, bas, gitare i sl.) u jednadžbu. Naša je glazba rasla s nama, što je jako važno jer predstavlja nas i tko smo bili u tom vremenu. Zadnji album je mračniji i teži, predstavlja nasilje i tamu u kojoj se svijet trenutno nalazi.

Volite li ići na turneje?

Da, ali na ograničeno vrijeme, sve više od tri tjedna mi ubije užitak.

Koji je najbolji dio stvaranja glazbe i sviranja u bendu?

To je naša strast, posao iz snova, jako je zahvalno raditi glazbu koju želimo stvarati i znati da postoji publika koju to interesira.

Što ste željeli biti kada ste bili mlađi?

Astronaut 🙂

Koje je najljepše mjesto na kojem ste svirali?

To je teško za reći, bilo ih je jako puno. Švicarska mi pada na pamet, ima neke od najljepših planina.

Na pitanja je odgovarao Niels Kinsella.

 

Komentari