Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Vizart

Komentar – Graffiti na Gradele: Mali šareni festival o kojem sanjate cijele godine

28.08.2016. Zrinka Kunić
Foto: Drone Guerilla Crew

Zamislite da vas netko pozove na more, recimo na otok. Pruži vam smještaj, osigura sve što je potrebno, sredi popuste na sve čega se možete sjetiti. Smjesti vas u hladovinu borovine, postavi lounge, otvori šank, pozove DJ-a da pusti glazbu i pozove najbolju ekipu koju možete zamisliti. I tako tri dana guštate u šarenilu graffita i hladne pive, bacite se u more pa se vratite nazad u hammock, sve pomalo i sve laganini. Zvuči dobro, zar ne? E pa bilo je dobro.

Graffiti na Gradele više su od festivala. Zbog ovog malog, a opet ogromnog druženja mijenjanju se ljetne rute, prekidaju poslovi, donose spontane odluke. I mali je samo na papiru, a ogroman u sjećanjima koja ostaju nakon njega. Velika je stvar gotovo sam, nošen samo dobrom voljom, vizijom i inatom, uz konstantni i prešutni otpor svega što se oko njega opirati može, već petu godinu rasti. Skroman je to rast, bez prevelikih i nedostižnih ciljeva, kao što to mnogi drugi festivali čine u želji da što brže postanu veliki i važni pa se u tom slijepom bauljanju poskliznu sami na sebe i razviju ono što bismo mogli nazvati dječjim festivalskim bolestima. Kod GNG-a toga nema, zdravi je to mališan, osunčan i okupan, i cijeli se njegov razvoj događa tempom kojim se mora događati. Festival diše sa svojim posjetiteljima, osluškuje njihove potrebe i nimalo pompozno svake godine dodaje nove sadržaje. Festival je to na kojemu vam baš ništa ne nedostaje, ili se u trenutku kad vas netko pita postoji li neki nedostatak ne možete ničega sjetiti. A čega nema bez toga se može, zar ne?

graffiti na gradele

Foto: Zrinka Kunić/Ziher.hr

Otočki DIY kao dobitna kombinacija

Može tako Graffiti na Gradele i bez velikih novčanih poticaja, može i bez pune potpore lokalaca, može i u DIY maniri. Sve može kada iza festivala punih pet godina stoje ljudi iz kojih zrači želja da se u njihovom gradu, na njihovom otoku, događaju drugačija događanja i dolaze drugačiji ljudi. Graffiti na Gradele nije razvikan i to je njegova najveća prednost. Prevladava ono što bismo nazvali organic reachom posjetitelja – ljudi na GNG dolaze ciljano i nakon višemjesečnog jedvačekanja, a score ‘kvare’ samo slučajni prolaznici i turisti koji slučajno naiđu na Graffite na putu do plaže pa spontano odluče ostati i pridružiti se atmosferi. Teško je zapravo prebrojati sve ljude koji tijekom dana i večeri prođu festivalskim prostorom koji je na otvorenom (a koji je zbog blizine plaže blagoslovljen stalnom cirkulacijom ljudi) i sudjeluju u programu koji je besplatan. Upravo zato nitko se ne bi trebao buniti kada bi, slobodnom procjenom tijekom cjelodnevnog bivanja u hladu borove šume i šarenih graffita, izrekli brojku od 2 tisuće ljudi u dnevnom i oko tisuću u noćnom protoku. Odlična posjećenost s obzirom na činjenicu da se radi o otoku i usko specijaliziranom festivalu – na kopnu bi zasigurno isti festival u istoj postavi rezultirao duplo većim brojem posjetitelja. No na kopnu Graffiti na Gradele ne bi bili to što jesu – izgubili bi tu čar koju mu daje otok, taj prkos koji kanalizira u još bolju organizaciju i zbog kojega postaje još privlačniji posjetiteljima.

Već u trenutku kada stupite na festivalsko tlo Bijele kuće opije vas opuštena i prijateljska atmosfera. Nitko tamo nije stranac, barem ne zadugo. Ekipa koja se već nekoliko dana prije službenog početka festivala skuplja u Bolu najbolji je odraz duha koji GNG već pet godina njeguje – opušteno, nasmiješeno, šareno i otvoreno. Nitko ondje nije prvenstveno zbog graffita ili glazbe, oni su samo popratna kulisa koja boravak na festivalu pretvara u bogato i nezaboravno iskustvo. Zbog toga nikome nije teško palo otkazivanje izvođača (Krankšvester, Toxara, DaMental), kao što nikome nije smetalo niti poludnevno kašnjenje sprejeva.

Oni koji u kraju vide početak

Veliki plato ispred sramotno zapuštene Bijele kuće, s kojega pogled puca na prekrasan dominikanski samostan na stijenama i šljunčane plaže do kojih vodi tek nekoliko stepenica dočekao nas je rođendanski uređen. Zastavice, papirnati brodići, DIY lounge od paleta i nekoliko hammocka kao magnet su prizivali velik broj posjetitelja da se od jutra do večeri druže, čineći tako publiku graffiterima koji su svojim radovima udisali novi život zaboravljenim zidovima nekadašnjeg turističkog kompleksa. Umjetnička djela koja svake godine GNG ostavi Boljanima u sjećanje zamijenjuju nova, podsjećajući na prolaznost i kraj, ali i novi, bolji početak. Dobra je to metaforička lekcija za sve napuštene nekadašnje turističke bisere kakvih je naša obala, nažalost, prepuna i za koje kraj još uvijek znači kraj samo zato što se još uvijek nije našao neki entuzijast koji bi u njima prepoznao umjetnički, ili, ako već hoćete, uporabni potencijal.

graffiti na gradele

Foto: Zrinka Kunić/Ziher.hr

Ove se godine dogodio preokret. Jedan je graffit ostao na životu i dobio svoju nadogradnju, općina je prepoznala da festival u njihov mali Bol na velikom otoku dovodi neke druge ljude koji nisu došli samo zbog prženja na suncu koje neumorno udara iznad Zlatnog rata. Dosad najjača graffiterska imena poput Lonca, Lunara, Anxia, Arteza, Artu Ditu, Azrama, Casina, Cheza186, Hane Tintor, Mane Mei, Modula Osam, Nikole Mihajlovića, Borisa Bare (Pimp My Pump), Royala, Sarme, Supernie i Wensa ponovno su bojama i sprejevima donijeli eksploziju boja u Bol. Večeri su pak bile rezervirane za izvođače i DJ-eve (Marchello Mede, Tone Tuoro, High5, Krešo i Žuvi, Kuku$, Niki Peducci, Tikach, Oliver, Sinke Fresh, Blaw:Blaw, VRH & Oreb i Juicy Croatia).

Za danjeg svjetla sadržaja nije nedostajalo. Štoviše, ako ste htjeli maksimalno iskoristiti sve što vam GNG pruža, jedva da ste pronašli vremena za kvalitetan skok u more. Bilo je tu radionica za djecu, natjecanja u crtanju Juicy vizuala, Čagice na Gradele (jam session), izložbi, kino projekcija za posjetitelje koji su odlučili i nulti dan provesti na otoku te turističke vožnje brodom u sumrak, a ako vam se nije dalo pomicati iz gušter položaja pomicanje očnih jabučica mogli ste trenirati gledajući cjelodnevne skate sessione, hipnotizirajuće prskanje sprejeva po zidu ili vibracije u čaši pive uzrokovane odličnim dnevnim DJ mixtapeovima.

Lijek za postfestivalsku depresiju

Nakon ovako provedena tri dana jasno je da nastupa postfestivalska depresija prožeta pitanjima poput „Što sad sa sobom?“, „Kako se vratiti u Zagreb gdje ničega nema“, „Koliko dugo je okej da se ne istuširam jer želim što dulje zadržati sol na koži?“ i „Kako ću uopće izdržati sljedećih 365 dana bez GNG-a?“. Na prvo pitanje nemamo odgovora, na drugo vam možemo izlistati vozne redove raznih prijevoznih sredstava, treće ćemo preskočiti jer smo i sami u nedoumici, ali posljednje pitanje već je odgovoreno. Kako bi godina protekla što brže i bezbolnije, a sjećanja na GNG ostala svježa, ekipa iz organizacije odlučila je festivalsku atmosferu preseliti u Zagreb i opirujući se gradskom betonu još jednom izvaditi pištolje na vodu, luftiće i košulje s palmama/ananasima/umetni neki hipsterski tropik uzorak.

graffiti na gradele

Foto: Supernia

Tako će u subotu, 3. rujna u novouređenom Art Parku podno uspinjače još jednom zaživiti festivalski GNG duh, pojačan glasnim EEEEE bratskog Ferragosto Jama. To je još jedan od razloga zašto festivali poput ovih svake godine sve više napreduju jer zadržati pažnju na sebi cijele godine zahtijeva mnogo rada i truda mimo samog planiranja ta tri ljetna dana. Oni su cijele godine prisutni, vrebaju nove posjetitelje iza ugla, osmišljavaju razna događanja i na taj način rastu. Velika je stvar dobiti i povjerenje grada Zagreba, kao što od samih početaka dobivaju veliku potporu Centra za kulturu Bol, pa će tako na proljeće sljedeće godine, u godini kada se obilježava 30 godina od prvog oslikavanja zida u Branimirovoj, upravo Graffiti na Gradele i Pimp my Pump dobiti tu čast da četvrti put u povijesti zašarene drugu stranu zagrebačkih kolosjeka.

Graffiti na Gradele su pobijedili. Pobijedili su sve ljetne festivale i partije, pobijedili su sve one koji dovode velika imena i zbog čijih ste upada primorani piti razvodnjene pive i vodu bez čepa na boci. Zahvaljujući ogromnom trudu organizatora i volontera, ali i onih Boljana koji su, čini se konačno, prepoznali kakav jedinstven festival imaju na svome otoku Graffiti na Gradele ucrtali su se u kartu mjesta koja svakako morate posjetiti kada temperature prijeđu tridesetku. Do šestog izdanja – bravo za GNG i vidimo se nagodinu.


 

Što misliš o ovome festivalu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari