Grupa Ti: Najoriginalniji psihodelični pop zvuk u regiji

Postoji nešto posebno i magično u muzikalnim kolažima koje kreiraju Trajče Nikolovski i Ilija Duni. Dvojac koji je sakriven iza vlastitih inicijala – odnosno iza imena Ti – stvara glazbene numere obojane raznolikim zvučnim ukrasima i neopisivo ugodnim melodijama. Tu su zaigrani tonovi ritam mašine, atmosferični bubnjevi te gitare obogaćene sanjivim jekama koje su istovremeno protkane i škriputavim nanosima ritam pedale. Uz sve to dodajte i povremeno dvoglasje, bass dionice na synthu te repetitvne, nježne stihove i dobili ste kombinaciju koja zvuči kao da je izvodi šesteročlani bend, a ne tek minimalistički duo. Još kada se na koncertu cijela priča začini psihodeličnim projekcijama, njihovi kaleidoskopski glazbeni prizori postaju pravi mali pasaži u druge, romantične svjetove.

Upravo takvom nastupu imali smo prilike svjedočiti sredinom prošlog studenog u Klubu, nešto ranije u Kinu Grič i Peronu 8, a sada se Ti vraća u Zagreb povodom promocije svog drugog albuma „Život u dvoje“. Ovaj će se koncert, rezerviran za najoriginalniji psihodelični pop zvuk u regiji, održati upravo u Malom pogonu Tvornice kulture 15.svibnja.

Iako je Ti na sceni od 2012. godine, bitno je napomenuti da je ovom je sastavu prethodio Ilijin bend Petrol s kojim je proizvodio žustriju, hipnotičku glazbu okarakteriziranu hitovima Sve jedno je, 80 proleća i Beirut. Premda su ambicije ovoga benda prenesene i na glazbu koju stvara Ti, naglasak je u ovom slučaju bio stavljen na instrumentalne, a ne na vokalne dionice kao kod sastava o kojem govori ovaj tekst. Iako je postigao znatan uspjeh u glazbenim krugovima, Petrol je, nažalost, zbog manjka žara članova ugašen, ali je njegovo mjesto na sceni preuzeo upravo Ti – kada je u Ilijin život igrom slučaja ušetao Trajče.

Sudbonosan susret ovo dvojice Makedonaca dogodio se u beogradskom BIGZ-u, gdje je nakon Repetitorovog koncerta uslijedio „jam session“ na kojem su se izvođači izmjenjivali kao na pokretnoj traci. U jednom se trenutku za gitarom našao Ilija, za bubnjem Trajče – i između njih se dogodio trenutak u kojem je kozmos stao, pronašle se dvije glazbeno srodne duše, dok se njihova muzika pretakala u savršeno isprepletene i usklađene melodije. Bio je to trenutak zbog kojeg su zaključili da moraju ponovno zasvirati.

Prva proba uslijedila je ubrzo, i to u Ilijinom stanu gdje su ih, do dan danas, nastavili održavati. No, druga je priča bila s pronalaskom zvuka. Kroz razne su eksperimente usporeno tražili vlastiti glazbeni identitet, probirali između raznolikih žanrova i polako profilirali svoj izričaj. Iskušavali su vlastite granice i mogućnosti koje im pruža rad s ritam mašinom, synthevima te elektronskim bubnjem.

Nakon nekog vremena zaključili su da mogu funkcionirati samostalno, pritom kombinirajući razne instrumente, a shvatili su i da im se glasovi odlično upotpunjuju – što su počeli često koristiti kako bi stvarali onu prepoznatljivu ambijentalnu notu u njihovim skladbama. „Nema striktnih ograničenja kada su instrumenti u pitanju, svaki zvuk je muzika, a muzika je za nas život.“, izjavio je Ilija za terapija.net, pritom objasnivši koncepciju benda koji s minimalnim brojem članova proizvodi šarolik dijapazon tonova kroz raznolike glazbene uređaje. „Kovalentna veza jedna je od najjačih u prirodi“, pojasnio je za balkanrock.com.

Početak službenog nastajanja njihove muzike obilježilo je snimanje filma „Dosta dobra lamperija“ Rastka Petrovića. Ovaj je redatelj, inače Ilijin dobar prijatelj, iskoristio njegov stan za scenografiju filma, dok je Ti pritom privremeno iselio u studio s kojim Rastko surađuje. Iako je plan bio da tamo samo privremeno održavaju probe, zapazili su ih producenti Goran Crevar i Janko Maraš koji su – oduševljeni njihovim sviranjem – predložili da tamo i snime nekoliko stvari.

Bila je to prijelomna točka za ovaj bend, a pjesme koje su tad nastale ubrzo su pronašle svoj put do šire publike; bilo to kroz soundtrack prije spomenutog filma, ili kroz videospot za optimističnu numeru Da ti želim dobra jutra koji je sadržavao upravo njegove sjetne isječke. Drugi je pak spot, za melankoličniju skladbu Koliko dana, prikazao atmosferu sviranja u Ilijinoj kuhinji. Ovaj je singl savršeno ocrtavao njihovu D.I.Y filozofiju, a dao nam je i uvid kako nastaju ove nježne melodije iz kućne radinosti. Iako s malim brojem izdanog materijala, ove su dvije pjesme uspjele stvoriti mini-hype oko kreativne radionice ovog dvojca na temelju kojeg su bukirali prvi niz nastupa. Uslijedila je promocija prvog EP-a iz ožujka 2013., na kojem su se našle i ove, ali i još dvije skladbe pod imenom Ja tebe nemam i Vidimo se, koja je također dobila popratni spot.

Posljednja spomenuta numera poslužila je za naziv i najavu nadolazećeg albuma prvijenca koji je izašao točno godinu dana kasnije. Iako se sama skladba nije našla na ovom izdanju, mjesto na njemu zauzelo je devet melankoličnih i snenih glazbenih uradaka koji su nastavili upravo ondje gdje je bend stao s prvim izdanjem. Naime, i ovaj je diskografski uradak bio prožet repeticijom ugodnih i zavodljivih tekstova, ćutljivom melankolijom te stvaranjem glazbenih prostranstava koji su osigurali neopisiv osjećaj topline, pružajući istovremeno bijeg od rutine i sivila koji nas neprestano progone kroz sva naša životna razdoblja.

„Muzika i riječi kreću iz ličnog iskustva, kao reakcija na svakodnevicu i fenomene koji nas okružuju, i to, najčešće, kao moj unutrašnji monolog kojem Trajče daje konačnu dimenziju.“, pojasnio je Duni za portal terapija.net. Zato i ne čudi što njihov opus tako osobno djeluje na slušatelja, umirujući njegova unutarnja previranja te pružajući svojevrsnu utjehu izmorenom i klonulom duhu. Refleksija Dunijeve nutrine ispoljava se kroz, kao što sam ranije navela, divne lirike i opuštajuće, transcendentalne muzikalne ambijente satkane upravo za katarzično iskustvo. Takva se atmosfera posebice osijeti u pjesmama na ovom albumu, bila to shoegaze numera Smejem se, psihodelična Sudbina, ili čeznutljiva Ke izgaram napisana na makedonskom jeziku.

Međutim, ovaj je album ponajviše označio hit To su samo reči koji je svoj hipnotički ugođaj ukrasio minimalističkim spotom u kojem koreografija pjevačica naglašava samu ritmičnost pjesme. „ Najbolja muzika nastaje kada uronimo u podsvest, ili padnemo u trans. Pri povratku u realnost se dese intervencije na tekstu i aranžmanu, ali su osnovni osećaj i poruka pesme već tu.“, izjavili su za balkanrock.com. A ovaj je singl, između ostaloga, svojim naslovom dokazao da je poruka ovdje izražena kroz emociju, koliko god njihove suptilne i jednostavne lirike zvučale očaravajuće.

U svakom slučaju, glazba koju stvara grupa Ti idealna je za doček prvih zraka sunca ili promatranja slikovitih sutona, ali isto tako i za sva ona razdoblja u kojima se možete naći između – osluškujući rominjanje kiše kroz prozor ili za vrijeme usamljenih popodneva prevedenih s nostalgičnim mislima.

Nastavak stvaranja ove eskapističke i snene atmosfere oćutljiva je i na novom albumu, kojeg ćemo premijerno moći čuti uživo upravo u Tvornici kulture. Točnije, bit će tu najavni, istoimeni singl Život u dvoje, a vjerojatno i sedam drugih novih pjesama snimljenih početkom ove godine u vlastitom studiju, čiju cjelokupnu produkciju potpisuju upravo – članovi benda.