Istaknuto
23.08.2017.

Riječka četvorka Silk Milk definirana je kao instrumental progressive funk rock bend, sviraju autorske skladbe i u tome uživaju. Ozbiljni su što se tiče pristupa stvaranju glazbe, no u tome uvijek nađu mjesta za zabavu. Dok pripremaju debitantski EP, upoznajte ih malo bolje u intervjuu.

20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

Film

Horor vibra: Još jedna loša autopsija (“The Autopsy of Jane Doe”, A. Øvredal)

10.01.2017. Duje KovačevićFoto: Official Trailer - YouTube

Iako je nova godina započela u punom sjaju, ostalo je još nekoliko vrijednih spomena na filmove koji su obilježili žanr horora u 2016. Doduše, veoma je diskutabilno koliko se može naći stvarno kvalitetnih uradaka, no iz loših primjera također možemo puno toga naučiti.

Iako je puno obećavao svojim zvučnim nazivom, film The Autopsy of Jane Doe (2016) nije se baš najslavnije proslavio. Osim (isključivo) nominalne intrige koja se iščitava iz naslova, redatelj André Øvredal ovim filmom nije ponudio ništa novo ni neviđeno. Čini se da je jedino inovativno u ovoj situaciji to što je spomenutom redatelju ovo ujedno i prvi film na engleskom jeziku.

Umijeće ispred umjetnosti

Mrtvozornik Tommy Tilden (Brian Cox) radi u malom gradu, a njegov sin Austin (Emile Hirsch) medicinski je tehničar koji mu ponekad pomaže pri poslu. Jedne večeri unutar kuće u gradu pronađeno je napola zakopano tijelo žene, doneseno u mrtvačnicu gdje Tommy i Austin rade. Nakon što Austinova djevojka Emma (Ophelia Lovibond) dođe u mrtvačnicu i izrazi znatiželju za truplima, pronađu tijelo žene koja nema identiteta, pa ju nazovu Jane Doe.

I tako, dragi čitatelji, koliko god se naslov činio interesantnim, i koliko god vam posao mrtvozornika te postupak obdukcije (autopsije) zvučao egzotičnim, u ovom su filmu to sve uspjeli učiniti izrazito nezanimljviim. Jedino za što bi se eventualno moglo pohvaliti redatelja i scenarista jest više-manje zoran prikaz tehnika tog zanata i prožetost fun-factovima u vezi istog. Sve ostalo jako je loše realizirana i odavno prodanim klišejima obojena priča.

Brian Cox kao mrtvozornik Tommy u žaru posla
Foto: Official Trailer – YouTube

Osim edukativnog elementa gdje se gledatelje poučava tome kako tijelo funkcionira nakon smrti i što se može iščitati iz samog trupla, ostatak se bazira na nadnaravnim fenomenima koji ne bi trebali biti svojstveni filmova ovakve tematike. Iako nije dobio tako loše kritike, jako je čudna kombinacija elemenata na kojima je film ustanovljen što ga je, po mojem skromnom mišljenju, učinilo nezanimljivim.

Naime, usredotočenost na patologiju i mrtvozorništvo prirodnije bi se uklopila u problematiku koja je inspirirana stvarnim događajima gdje bi vještina ljudi koji se time bave uistinu bila pokretač radnje i otklanjanja misterija. U ovom filmu to se nažalost nije dogodilo već je u priču, kroz neobjašnjivo ponašanje trupla, prostorije, zvukova i mrtvih kućnih ljubimaca, veoma nesuptilno uvedena bajka o vješticama iz Salema.

Nije sve kako se čini?!

Jedino vjerojatno i plauzibilno objašnjenje za neviđeno zbunjivu i nesistematičnu kombinaciju elemenata jest shvaćanje čitavog filma kroz alegoriju – preneseno, skriveno značenje. Naime, na početku se sugerira kako Austin ne voli posao svojeg oca te planira otići s Emmom, svojom djevojkom, živjeti u drugi grad i započeti novi život. Ako se sve što tematizira ovaj film može staviti isključivo u svijest Austina kao glavnog lika, onda bi sve dobilo nekakav smisao.

Dakle, sve što se događa s autopsijom, neobjašnjivim eksplozijama, smrti, ustajanjem živih mrtvaca – možda je to sve jedna izrazito slikovita manifestacija Austinovih osjećaja prema mrtvozorništvu kao profesiji. Budući da je vidi u doista negativnom svjetlu i trudi se čim prije pobjeći od posla, sve što se događa hiperbolizirana je interpretacija onoga što ga čeka ukoliko se što prije ne odvoji i ne započne novi život. SPOILER ALERT! U cijeloj toj drami, uključen je i život njegove djevojke Emme, koju on kroz rasplet filma nehotice ubije, što potencijalno sugerira rizike raspada veze s njom ostane li tu gdje jest. Naposljetku, umire i on što metaforično predstavlja „završetak života“ ili neispunjenje životnih ambicija i snova. (kraj spoilera)

Na kraju dana, Emile Hirsch nije se pretjerano proslavio ni s glumom. Uspio je u tome da više nalikuje na nezadovoljnog razmaženog tinejdžera nego li na mladu, ali odraslu osobu koja nije sretna s trenutnim životnim okolnostima. Žalosno no istinito, svjetla točka filma zvučni su i svjetlosni efekti koji povećavaju napetost i dramu, a sve ostalo je mračno, čemerno i jadno, no ne način na koji bi tamni i tajnoviti ovakvi filmovi trebali biti.

Komentari