Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Recenzija – Bass Drum of Death: Kako lo-fi postaje hi-fi

21.10.2014. Jan Vukasović
Foto; facebook.com/BASS DRUM OF DEATH

Foto: facebook.com/BASS DRUM OF DEATH

Vozite se po nekakvoj cesti uz obalu, sunce prži haubu vašeg kabrioleta i svira Bass Drum of Death. Zvuči fantastično, zar ne? Pa i ne baš, s obzirom na to da su od trećeg albuma napravili osrednju žalost. Prošlogodišnji uradak odlično raspoloženih rokića iz SAD-a bio je definitivno pomak u njihovoj karijeri i zaista dobar kandidat za listu ponajboljih lo-fi/garage rock albuma. Možda bi se moglo reći da previše očekujem nakon albuma koji je u okvirima žanra gotovo savršen (malo, samo malo je repetativan), no činjenica je da se na „Rip this“ pomalo gubi zvuk benda.

Bilo bi glupo odmah promjenu ocijeniti kao krivi potez, no, ako poslušate starije uratke, kroz cijeli se album provlači neka potpuno drugačija atmosfera koja (barem mene) automatski asocira na zabavu, mladost i sve kaose koji dolaze uz cuganje na nekakvoj plaži u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Upravo ta drugačija produkcija, koja je promjenila zvuk gitare u njegovu nešto čišću inačicu, bubanj pretvorila u bubanj, umjesto da ostavi zvuk sličan kanti za smeće (zaista lijepo zvuči u svoj mogućoj lo-fi raskoši) te tako malo ubila čar benda, pretvorivši ga u lošu preproduciranu kopiju prijašnjih radova.

Foto; facebook.com/BASS DRUM OF DEATH

Foto; facebook.com/BASS DRUM OF DEATH

Da se razumijemo, „Rip this“ svakako ima svojih dobrih strana. Dosta je dinamičniji od prethodnika u smislu raznolikosti pjesama, na njemu možete naći svega, od pankerskih veselica preko akustičnih pjesmuljaka (iznenađujuće dobar pjesmuljak) pa sve do pjesama čiji riffovi graniče sa stonerskim delicijama, koje također doživljavaju malenu renesansu zadnjih nekoliko godina.  No, momci su uspjeli zafrknuti i tu relativnu dinamičnost na svom albumu time što im sve te pankerske stvari nakon nekog vremena postaju samo buka u kojoj se ne vidi ni glava ni rep, što nikako nije poželjno na albumu, a kamo li na live svirci (tu mi pada na pamet Japanther koji, iako zabavni, zvuče apsolutno isto na svakoj pjesmi).

Vokalno, produkcija je zaista pomogla da se istakne dobro pjevanje Johna Baretta, koji je i osnovao Bass Drum of Death. Po tom je pitanju album svakako učinio pomak u dobrom smjeru, pročistivši vokale, ali ostavljajući onaj čar namjerno slabije snimljenih vokalnih dionica i smatram da je to svakako nešto što bi trebali i ubuduće koristiti, jer koliko god Johnov vokal bio jednostavan, jako je efektan i upravo ono što bendu treba.

Foto; facebook.com/BASS DRUM OF DEATH

Foto; facebook.com/BASS DRUM OF DEATH

Uvodna Electric otvara album zaista krvavim riffom koji nagovješta gotovo epski album, no nastavlja se s osrednjom i ni po čemu posebnom Left for Dead. Sljedeća na listi je For Blood, koja je bila i singlica te usprkos relativno nezanimljivom početku pjesma ima ono što cijelom albumu nedostaje, a to je potpuna eksplozija na tim njihovim prekrasnim himničnim refrenima kojih se drže gotovo kao pijan plota.  Sin is in 10 gotovo je kao hommage grungeu s početkom tako tipičnim za Nirvanine stvari, sa škripanjem gitare i nejasnim zvukovima koji se pretvaraju u jedan od najtežih riffova na albumu.

Bass Drum of Death bend je koji ćemo za desetak godina znati kao dio skupine bendova koji su pokrenuli taj svojevrsni lo-fi garage rock revival (rastuća popularnost Fidlara, Wavvesa, White Fencea i mnogih drugih), a ostat će upamćena i njihova prva 2 albuma, no ne i treći. „Rip This“ svakako ima svojih dobrih trenutaka, pokazao im je u kojem smjeru krenuti s nekim komponentama njihovog zvuka i eventualno približio zvuk benda široj publici. No, također im je pokazao sve opasnosti prevelikog eksperimentiranja s produkcijom, pa su tako izgubili dio svojeg štiha, što je dovelo do toga da „Rip This“ jednostavno nema materijala da eksplodira. Sve to čini ga poprilično osrednjim uratkom uzbudljivog benda.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(No Ratings Yet)

Komentari