Henganje s KinoKlubom: 'Ful guštamo u stvaranju pjesama'
Već i ptičice na grani znaju za naš najveći pop-punk bend KinoKlub, a budući da su dečki nedavno izdali novi EP, spot i sva ta popratna čudesa odlučili smo malo popričati s njima nakon probe.
Budući da ste izdali novi Ep, a već ste prije snimili album, koje su razlike u nastanku prvog i sada ovog drugog materijala?
Damjan: U potpunosti drugačije, novi je snimatelj i novi producent (Rick Kolanović iz Australije). Ne znam je li to bitno, ali budući da ljudi često promjenu postave poistovjećuju s promjenom zvuka, htio bih reći da je novo izdanje napravila stara postava benda te se po tom pitanju ništa nije promijenilo. Tek na sljedećem izdanju nova će postava raditi na albumu. Prvi album snimali smo puno, puno duže jer kada smo ušli u studio nismo imali niti pola stvari samo što, eto, EP se malo odužio u post-produkciji.
Kada ste već spomenuli, kada možemo očekivati novi KinoKlub?
Damjan: Trebali bi snimiti demo snimke krajem ove godine i onda u dogovoru s producentom i izdavačem snimiti novi materijal na kojem već radimo tako da bi to, nadamo se, idealno trebalo biti proljeće, prva polovica 2015.
Koja je uloga izdavača u svemu tome?
Luka: Izdavač je nama izvrsna podrška i financijski i s razumijevanjem zato jer znamo probiti te sve rokove, a oni imaju razumijevanja za to. Dali su nam sredstva, odriješene ruke i kreativnu kontrolu. Mi prikažemo ideju, oni se slažu s tim i takav je, manje-više, princip rada.
Koji je proces nastajanja vašeg materijala? Ide li prvo tekst ili instrumenti, nastaje li sve iz jammanja?
Damjan: Pa, princip je kao i u većini bendova – iz jammanja nastane rif, uglavnom smo Luka i ja zaduženi za te rifove, to je neka priroda gitarista i vokala. On isto nekad ima neki tekst na koji složi melodiju pa radimo oko toga. Ja uglavnom dolazim s rifovima koji su već spremni za KinoKlub, a Luka to radi više akustično pa samo stisneš distorziju i sviraš.
Mario: Goc i ja smo gažeri.
Damjan: A nije, nije, Goc i Mario, budući da su ritam sekcija u drugom bendu (Moraines), daju neki drugi pečat za razliku od starih članova.
Što se tiče tih drugih projekata, imate još nešto osim Morainesa?
Luka: Imali smo. (općenarodni smijeh) Imali smo mi puno toga, ali sve je nestalo. Damjan je svirao u Plan B, Declarationu… Ja imam svoju singer-songwriter spiku koju već godinama vučem za sobom, nikad nisam ništa konkretno napravio, sve je uvijek DIY. Mario i Goran sviraju u Morainesima. Mario je sa mnom svirao u Things Fall Apart tako da imamo zajedničku povijest.
Vidim poprilično ste zaposleni sa svime time.
Damjan: Da, ali opušteno. Sve opušteno.
Utječe li ikako na vas kada netko napiše nešto loše o vama?
Damjan: Da utječe prestali bi svirati.
Luka: To je gorivo za naš motor!
Damjan: Svatko ima pravo na svoje mišljenje, nama je samo bitno da na našim koncertima ima ljudi i to je to. To je po nama jedini pokazatelj da li se isplati raditi ovo što radimo i zato to i radimo.
Luka: Svatko ima pravo na svoje mišljenje i nekome se to jednostavno ne sviđa, mi nismo ljudi koji će ići verbalizirati naše neslaganje s drugim vrstama glazbe. Ako nemaš ništa lijepo za reći, šuti, jer ako se netko očito trudi i daje sve od sebe, podržat ću njegov trud, čak se ne moram nužno niti umjetnički slagati s time što on radi i to na kraju nije ni bitno jer koga boli briga što ja mislim.
To je što se tiče publike, a što je s kritikom? Pitao sam za loše mišljenje, da li vam znači kada nešto dobro napišu o vama?
Svi: To se još nije dogodilo. (smijeh)
Luka: Ali da, isto je i s kritikom.
Da li vam je izvođenje materijala uživo draže od samog procesa stvaranja glazbe?
Mario: Pa mislim da nam je jednako drago. Ful se guštamo u stvaranju pjesama, ovdje gdje imamo probe imali smo period koji je trajao godinu-dvije kada smo samo sjedili, pričali i svirali i bilo nam je fakat dobro.
Damjan: Muzički smo se upoznavali.
Luka: Gušt livea je taj da osjetiš ono što osjećaju ljudi koji dođu čuti tu muziku i na koncertu ti taj osjećaj vrate nazad. Ono što je meni kao vokalu najdraže je to što onda napokon vidim ekipu koja pjev moje tekstove meni u facu i svima ostalima i onda si totalno nahajpan i to je nešto što ne možeš dobiti u studiju dok stvaraš. No, dok stvaraš možeš dobiti zadovoljstvo onoga što si napravio sam sa sobom i s bendom..
Damjan: To je kao da pitaš majku koje ti je dijete draže. (smijeh)
Je li vam zanimljivo promatrati kako na koncertima imate različite dobne skupine i općenito skupine ljudi koji slušaju vašu glazbu?
Mario: Na prvu, kog boli kurac. Na drugu, lijepo je da ti dolaze klinci jer smo nekad i mi bili takvi.
Luka: Realno, naša je muzika usmjerena upravo prema tim klincima jer pričamo o prvim iskustvima i tako nekakvom razdoblju, a ovi ljudi koji su stariji jednostavno dođu tamo jer su nostalgični zbog te ere, klinci koji jesu tamo su upravo u toj eri. Nema tu govora, sviramo za svakoga tko želi doći.
Tko je od naše domaće scene najviše utjecao na vas, ne nužno kao na bend već na vas osobno i vaš glazbeni razvoj?
Damjan: Izdvojio bih posebno Mikrofoniju jer osim što sam ih kao klinac ful rano slušao, išao sam na te koncerte i gledao te ljude i mislio u, jebote. Mislio sam da nikad neću nastupati u starom Attacku ispod Močvare, a onda se popneš na taj stejđ i odsviraš, 10 godina nakon sviraš s njima na tom istom stejđu. Meni je to bio prozor u svijet tog našeg punka.
Mario: Ja bih definitivno tu izdvojio Diverzante. Bio sam dijete iz Dugava i tamo je živio Goc, basist iz Diverzanata tako da sam ih se dosta naslušao. I Debeli Precjednik.
Damjan: Da, Debeli Precjednik.
Luka: Da, od domaćih Debeli Precjednik, ali bila je hrpa baš tih lokalnih bendova. Meni je Dead By Mistake (smijeh).
Mario: Tako je iz punk rock žanra svatko imao neke svoje afinitete i u drugim žanrovima, Damjan je volio hardcore, Luka i ja smo bili dio te screamo scene.
Goran: Kao klinac sam slušao black metal, death metal i KinoKlub kad je došao na scenu, nisam baš slušao te domaće bendove. Nisam uopće bio svjestan da postoje.
Kad smo već spomenuli screamo, konkretno ovaj novi val post-hardcore screamo bendova (Defeater, La Dispute, Pianos Become The Teeth, itd,) , što vi mislite o tome kao jedni od onih koji su utjecali na taj žanr na domaćem terenu?
Mario: Meni je frend nedavno otkrio La Dispute i slušam jednu stvar već 300 puta. Luka je najviše angažiran oko tog screamoa, meni je otkrio jako puno bendova, bilo je lijepo odrastati s njime jer ima ogromnu bazu podataka i otkrio mi je puno muzike.
Luka: Mislim da je simpa da postoji taj treći val ema, screama. Gledao sam neke od tih bendova uživo i drago mi je.
Kako stvari stoje s tekstovima? Tko ih piše?
Luka: Ja ih sam pišem. Nikad nitko nije pokazao preveliku želju da piše sa mnom. Tekstovi su orijentirani na ono što se događalo. Praktički svaka od tih pjesama se na neki način dogodila. Imamo mi te pop reference u bendu, hello kitty i tako to i možda bi nekad voljeli i više spika ubaciti, ali generalno jednostavno se nekad discipliniramo oko teksta.
Kako ste prihvaćeni u drugim gradovima po Hrvatskoj, a i šire?
Damjan: U Karlovcu je bilo divlje.
Luka: Klinci briju po jutjubu cijeli dan i napravili su si večer kako su htjeli.
Damjan: Split je bio super kad smo svirali u O’Hari gdje je bio zabranjen upad maloljetnicama i nas je to zbediralo jer, znaš ono, ipak smo mi KinoKlub, nije to za „profinjeno uho“ i pokušali smo frajeru objasniti da nama treba taj dio publike. Na kraju je bio pun klub.
Luka: Novi Sad nas je ubitačno dobro prihvatio, sad za mjesec dana opet sviramo tamo na festivalu.
Svirali ste na Exitu, kako je to bilo?
Luka: Exit je bio genijalan, super su nas prihvatili. Vrati se u Zagreb je tamo ogroman hit.
Imate neku dobru priču s tog puta?
Damjan: Kako smo se vraćali, bio je to zadnji dan kad smo mi nastupali, sjeli smo se u taksi i tražili ga da nas odfura do benzinske da kupimo neku cugu. Lik je rekao “idete kod mene doma, imam ja rakije”, bilo je pet ujutro. Frajer nas je odfurao sebi doma, žena mu se probudila, našminkala, donijela rakije i posisala stan. Ja sam tamo pijan svirao gitaru njegovog sina.
Luka: Dao nam je psa.
Damjan: Prijatelj je rekao “joj kako je sladak pas” pa nam je gospodin rekao da ga slobodno uzmemo i da ga, kad idemo preko granice, samo sakrijemo i da će sve biti u redu. Još uvijek je živa. Freja.
Koji vam je najdraži gig?
Damjan: Ne znam, teško je to. Karlovac je bio fora, Kset je bio divlji…
Luka: Kada je odaziv publike na drugom EP-ju postao bolji, tako nam je svaki gig bio super. Nemamo sad neki posebni.
A najgore iskustvo?
Luka: Kad sviraš za publiku koja nije zainteresirana, svirke koje su u nekom drugom kontekstu.
Damjan: Ja bih to nazvao gažama. Dođeš, sviraš svoju muziku, ali je drugačije. Uvijek imamo par prijatelja koji nam dođu na koncerte pa se na njih nekako fokusiramo.
