Giorgio Griffa: Ja ne portretiram, ja slikam
Ruska avangarda u Zagrebu, geometrijska apstrakcija u New Yorku. Ponovno je aktualno pitanje: što je to umjetnost?
I don’t portray anything, I paint. Talijanski apstraktni slikar Giorgio Griffa ovom je izjavom na početku karijere dao naslutiti da će njegov opus biti daleko od realizma, što je dokazano postavom FRAGMENTS 1968 – 2012 koja je završno s ovim tjednom aktualna u njujorškoj galeriji Casey Kaplan. Četiri desetljeća nakon posljednje samostalne američke izložbe Griffa izlaže svoje radove na platnu. Paralelne pruge na bijeloj podlozi, matematički simboli i znakovi abecede… Ponovno se pitamo što je to umjetnost?
Tko ili što određuje što je to umjetnost? Likovni kritičari? Popularnost djela? Sami umjetnici? Poznata je poslovica “ljepota je u očima promatrača”, kao i ona “de gustibus…”. Zašto likovno izražavanje nekog talentiranog prvašića nije art, a nekoliko paralelnih crta na bijelom papiru zaslužuje mjesto u muzejima moderne i suvremene umjetnosti? Aktualna njujorška izložba apstraktnog slikara Giorgija Griffe stavlja ovo pitanje u prvi plan.
Podsjetimo, apstrakcija je trenutno aktualna i u Zagrebu – proteklog je tjedna otvorena izložba Ruska avangarda: Maljevič-Tatlin-Lebedev u zagrebačkoj galeriji Futura. Značaj i kvalitetu ovih slikara rijetko tko dovodi u pitanje – njihova revolucionarnost i hrabrost u izlaganju dotad neviđenog nije upitna. Apstraktna umjetnost ponekad ima puno veću vrijednost od one koja joj se priznaje – no, to ne znači da se sve je sve apstraktno ujedno i umjetnost. Ukusi nisu predmet rasprave, zato sami procijenite Griffin rad.
