Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Glazba

In memoriam – Boris Papandopulo: Skladatelj i dirigent koji je obilježio 20. stoljeće

16.10.2016. Antonella GlavićFoto: hrt.hr

Prije 25 godina na današnji dan umro je Boris Papandopulo, jedan od najvažnijih hrvatskih glazbenika 20. stoljeća. Život mu je obilježilo mnoštvo priznanja, velik ugled i nepresušna kreativnost koja je iznjedrila golem opus.

Rođen je 25. veljače 1906. u Bad Honnefu kao sin jedne od najvećih opernih pjevačica u nas, Maje Strozzi-Pečić, koju spominje poimence i književnik Thomas Mann u svome romanu Doktor Faustus proglasivši je „najljepšim sopranom obiju hemisfera“. Papandopulo se isticao kao sposoban pijanist, bavio se glazbenom pedagogijom, pisao kritike, eseje, glazbeno-teorijske radove i sl. Kao skladatelj ostvario je opus veći od 400 raznovrsnih skladbi (navodno prema zadnjem pismu koje čuva njegova treća supruga, brojka se penje do 490 djela), tako da gotovo i nema glazbenog oblika koji nije prošao kroz njegovo crtovlje. Tu se nalaze i minijature namijenjene djeci, solističke skladbe, koncerti, simfonije, opere, baleti, kantate, scenska i filmska glazba…

Od studija do ravnanja Operom

Papandopulo je studirao kompoziciju u Zagrebu u klasi skladatelja Blagoja Berse, a potom upisuje dirigiranje na Novom bečkom konzervatoriju kod Dirka Focka i to uz intervenciju Igora Stravinskog. Umjetničku karijeru započinje s osamnaest godina, dirigirajući svoj rani ciklus Svatovske pjesme. Od 1928. godine vodi pjevačko društvo Kolo, a među najvažnije radove toga razdoblja pripadaju kantata Slavoslovije koja je u Beču doživjela međunarodno priznanje, i Concerto da camera, kojime se Papandopulo još jednom iskazao kao međunarodni skladatelj osvojivši priznanje u Stuttgartu. U Splitu je djelovao od 1935. do 1938. godine, vodio je proslavljeno pjevačko društvo Zvonimir i bavio se glazbenom kritikom.

U Splitu je skladao svoju romantičnu operu Sunčanica, a među ostalima ovdje je nastao i oratorij Muka gospodina našega Isukrsta za soliste i muški zbor a cappella. Još jedno važno djelo suvremenog stvaralaštva njegova je trostavačna Sinfonietta. Kasnije seli u Zagreb gdje postaje korepetitor, zatim dirigent i naposljetku ravnatelj Opere te dirigent Simfonijskoga orkestra. Dobio je mjesto ravnatelja Opere i u Rijeci gdje je odmah postavio opsežan repertoar te Sarajevu  gdje se zadržao do 1953. godine. U tom razdoblju, publiku je usmjeravao prema manje poznatim djelima, intenzivno je skladao, često nastupao kao dirigent i pijanist te držao predavanja kako bi glazbenu umjetnost približio široj masi.

Kasnija folklorna faza

U svojoj „zreloj“ fazi, poseže za folklornim glazbenim motivima i za dostignućima europske glazbene Moderne, ali ipak ostajući unutar tradicionalnih okvira i zakona melodijskoga kretanja. Ovaj period koji je trajao do 1956. godine obilježen je vrlo uspjelim skladbama – Simfonija br. 2, Poema o Neretvi, Stojanka majka Knežopoljka, Obnova, Credo, Libertas, Pohvala Dubrovniku.

S vremenom njegova glazba postaje sve dionantnija, pa ponekad ubacuje elemente dodekafonije odnosno dvanaesttonskog načina skladanja, elemente jazza (Koncert za klavir i orkestar br. 3, Mozaik za klasični gudački kvartet i jazz kvartet, Capriccio za violinu solo i jazz kvartet), a kasnije i elemente pop-glazbe kao i tehničke postupke avangardne glazbe 20. stoljeća.

Buran privatni život

Kako mu je umjetnički život bio dinamičan, tako ni privatni nije ništa manje zaostajao – ženio se tri puta, a njegova posljednja žena, Zdenka Papandopulo, bila je balerina u riječkome HNK-u. Upoznao ju je kada je imala 23 godine i navodno ju je pratio gdje god je išla, čak je i organizirao događanja s kompletnim ansamblom samo ne bi li se i ona pojavila. Međutim, Zdenka je pretrpjela težu ozljedu zbog koje više nije mogla plesati te joj je otkaz morao potpisati sam Papandopulo. Nakon toga je i on dao otkaz kako bi ju mogao odvesti sa sobom u Zagreb. Neko vrijeme je to funkcioniralo, no Zdenka nije željela ovisiti o njemu te se spakirala i otputovala u Njemačku gdje je neko vrijeme plesala kao striptizeta. Papandopulu to nije smetalo, štoviše, u maniri velikoga zavodnika navodno se hvalio time po Zagrebu.

Negdje sedamdesetih godina su se vjenčali, a u to vrijeme skladao je Papandopulo i svoju poznatu operu Madame Buffault, praizvedenu tek 2015. u zagrebačkom HNK-u čime je otvoren 28. Muzički Biennale Zagreb. Libreto je napisao scenograf, slikar i književnik Paul Struck. Sigurno je da je na Papandopula kao skladatelja utjecao i spomenuti festival suvremene glazbe Muzički Biennale Zagreb jer je upravo on izveo prvu skladbu tog festivala uopće – 17. svibnja 1961. u zagrebačkom HNK-u, otvorio je prvi Biennale ravnajući operom Vjenčanje u samostanu Sergeja Prokofjeva. Treba istaknuti i Papandopulove kontakte sa skladateljem Carlom Orffom, dirigentom Ljubomirom Romanskim te književnikom i pjesnikom Kurtom Barthelom.

Sve do danas Papandopulova glazba ostaje dobro prihvaćena kod publike i rado izvođena, a ostat će važan i po tome što je obrađivao narodne napjeve i popijevke iz šire regije te popularizirao djela drugih autora (Lisinski, Zajc).

Komentari