Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Vizart

In Memoriam: Marija Braut, ikona hrvatske fotografije

02.07.2015. Ana-marija SeverFoto: fotografija.hr

Marija Braut, poznata fotografkinja i nasljednica slavne zagrebačke škole fotografije, preminula je 1. srpnja u 86. godini života.

Braut je rođena 1929. u Celju, a od 1941. je živjela u Zagrebu gdje je maturirala i započela studij arhitekture. Nakon što je odustala od studija, sasvim slučajno se počela baviti fotografijom, i to kao učenica i suradnica velikana hrvatske fotografije Toše Dabca. Prvu samostalnu izložbu održala je 1969. u Galeriji SC u Zagrebu, a tokom karijere sudjelovala je u više od stotinu samostalnih i niz skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Objavljivala je u novinama, časopisima, umjetničkim katalozima i surađivala s brojnim kazalištima.

Marija Braut znala je reći da žali što nema objektiv unutar oka da može snimiti fotografiju samo jednim treptajem – “dok izvadim fotoaparat, trenutak prođe.” Ipak, meni se čini kako je Marija uvijek uspjela zabilježiti baš onaj savršeni trenutak.  Nije ni čudo, učila je od fotografa koji je hvaćanje savršene kompozicije u pravom trenutka imao, kako bi se reklo, u malom prstu. Od Dabca je Braut preuzela i tehnike obrade fotografija u laboratoriju, kojima je postizala duboke i tamne tonove crne te intenzivne kontraste po kojima su njezine fotografije postale prepoznatljive. Marija je nekoliko puta spomenula kako njezine fotografije ocrtavaju, između ostalog, i njezino raspoloženje. Tamni tonovi, brojne sjene i kontrasti tako osim tehnike postaju i uvid u fotografkinjino unutarnje stanje, njezina introspekcija, nekim djelom i biografija. Promatrajući fotografije iz tog kuta, pronalazimo u njima mnogo uspona i padova, tjeskobe, čak i straha od promjene, od budućnosti.

Kao svoju najveću umjetničku inspiraciju uvijek je, uz neponovljivost fotografije, navodila i Zagreb. Njezine fotografije zabilježile su sve promjene koje je ovaj grad prošao za vrijeme njezinog djelovanja. Dok je bilježila svakodnevicu, prenijela nam je priču koju su zagrebačke ulice, trgovi, tramvaji, stanovnici proživljavali prethodnih pet desetljeća, priču koju je ona proživljavala zajedno s njima, i priču koju, zahvaljujući njoj, i mi sada imamo prilike proživjeti. Na njezinom velikom doprinosu, možemo joj reći samo jedno veliko hvala.

Foto: fotografija.hr

Foto: fotografija.hr

Posljednu izložbu Braut je održala prošle godine u Umjetničkom paviljonu, pod nazivom “Nepoznati Zagreb”, na kojoj je izložena serija starih crno-bijelih fotografija.

Fotografije Marije Braut čuvaju se u zbirkama u Muzeju grada Zagreba, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju suvremene umjetnosti, Hrvatskom državnom arhivu, a veliki dio opusa dostupan je i na web stranici marijabraut-foto.hr

O njezinom životu i radu 2009. godine snimljen je i dokumentarni film “Marija hoda sama”. Čuvši vijest o Marijinoj smrti, u sjećanje mi dolazi njezina rečenica kojom je, na sebi svojstven način, komentirala snimanje filma o svojem životu – “Ja odoh, fotografije ostaju.”.

Komentari