Indie srijeda – The Other F Word: Dirljiva priča punk očeva ili kako pivu zamijeniti pelenom
Što se dogodi kada oni koji su djetinjstvo proveli uz zvuk punka i suprostavljanje svakom autoritetu, pa tako i roditeljskom, dobiju vlastitu djecu? Bilo da ste se zgražali nad dečkima iz lokalnog punk benda ili ljubovali s nekim od njih, nije se teško složiti da guranje kolica nije prva aktivnost koja pada na pamet kada pričamo o pripadnicima ove subkulture. Flea iz Peppersa, Mike iz NOFX-a, Mark iz Blinka, Jim iz Pennywisea i ostali punk tate protagonisti su dokumentarca koji nas na dirljiv i duhovit način uvjerava u suprotno.
Iako nas u priču uvodi upravo kroz pojašnjavanje nasilne scene ranih 80ih u L.A.-u, The Other F Word nije klasičan dox o izlizanim glazbenim ikonama koje subjektivno i prilično iritantno veličaju vlastiti značaj u nekom pokretu ili periodu glazbe. Redateljski prvijenac Andree Blaugrund Nevins priča je koja ide puno dublje ispod tinte na koži i irokeze na glavi, zanimljiv prikaz koji postavlja pitanje vječnog sukoba koji mogu shvatiti svi koji su se nekad u životu pobunili: kako pomiriti roditeljsku odgovornost prepunu pravila i ideale koji pravila preziru. Nevins lukavo prikazuje taj konflikt od prvog kadra u kojem pojava četrdesetogodišnjeg Jima Lindberga u obiteljskom džipu žestoko kontrira stihovima ”I was a teenage anarchist, looking for a revolution”.
Prevrtimo film unazad na sparna ljeta 80ih u Hermosi Beachu, gradu koji je na svoju obalu izbacio kultne bendove poput Black Flaga, Circle Jerksa i Descendantsa. Svi su glazbenici opisali odrastanje izopčenićkog duha, s korjenima u disfunkcionalnim obiteljima. Frustracija su se oslabađali razbijanjem stakla, ili sviranjem muzike koja zvuči kao razbijanje stakla. Oni koji su preživjeli, sada pričaju – o svojoj djeci i enormnoj količini ljubavi koja ih je promijenila zauvijek. ”Nešto kao crvena tvar u Star Treku” kaže Mark iz Blink 182. U jednakim količinama dolazi i odgovornost, pa gigovi i turneje postaju stalan posao koji plaća račune. Tu se tematizira i vječna priča o prodavanju, toliko omiljena dežurnim farizejima koji prvi prozivaju bendove za slične grijehe koji navodno ruše scenu, a i istu često nisu u stanju podržati ni plaćanjem simbolične ulaznice. Nakon ovog filma nije teško razumjeti napuštanje DIY aspekata: nakon petnaest i više godina na cesti, četiri banke u guzici s hemeroidima, Jim se brine da žongliranjem između očinstva i vokala punk benda radi loš posao na obje strane.
Na trenutke iznimno potresan, The Other F Word donosi priču o očevima koji kroz odgajanje vlastite djece pokušavaju zacijeliti davno nanešene rane. S kvalitetnom produkcijom i ”direktnim, ali ironičnim soundtrackom” saznajemo što se dogodi kada odrastu oni koji to najduže odbijaju. Više je tema koje Nevins provlači kroz film, svjesna da sve zajedno kroje središnju. Tada se kamera smiri, a fokus je na ocu koji sa suzom u oku govori o bezuvjetnoj ljubavi prema svom djetetu. Umjesto u pjesmi, pobuna se sada temelji u odgajanju dobrih ljudi koji će jednog dana sami smoći snage za mijenjati svijet.
