Istaknuto
17.10.2018.

U rubrici Nova glazba redovito izdvajamo najzanimljivije aktualne singlove i videospotove, a vi birate svog favorita.

16.10.2018.

The Cure, bend koji je u 40 godina dostigao vrh i tu se utaborio, na vlastiti zahtjev nastupa na Exit festivalu.

Intervju

Aljoša Šerić: Moram pojesti još puno žganaca da bi parirao Balaševiću i Dediću

05.01.2013. Zrinka Kunić

Foto: facebook.com/pavel.band

Aljoša Šerić, bivši frontmen Ramireza i pokretačka osnovica grupe Pavel dao je intervju za Ziher.hr povodom izlaska novog albuma. “Od prve zvijezde ravno” naziv je drugog albuma grupe Pavel, pet godina nakon izdavanja prvog koji je tada još vodio borbu za prednost s Ramirezom. Ramireza više nema, Pavel je preuzeo kormilo, a prema prvim kritikama dalo bi se zaključiti kako je to bila iznimno uspješna odluka. “Kapitalno remek-djelo hrvatske pop-rock glazbe” i usporedbe sa Balaševićem i Dedićem samo su neki od epiteta koje je kritika dodijelila ovom novoizašlom albumu. Hoće li i publika prepoznati Pavelov potencijal, vidjet ćemo u narednim mjesecima ali već sada uspjeh pjesme “Zbog tebe” naslućuje kako je hrvatska publika konačno u malo većoj mjeri spremna na stihove Aljoše Šerića, što nije bio slučaj sa Ramirezom. Kako se nosi s kritikama, o suradnjama, nedjeljama i budućim nastupima pročitajte u intervjuu koji slijedi.

Novi album Pavela je vani, točno godinu dana od oproštaja Ramireza. Je li se to slučajno poklopilo?
Je, poklopio se. Kada je taj koncert bio aktualan, već je većina pjesama bila napisana i čak sam nešto već i počeo snimati tako da je meni taj album već star u nekom segmentu. Neke pjesme su stare već tri godine, neke pola godine tako da se ovo zaista slučajno poklopilo što je album izašao sada, nikakva agenda iza toga ne postoji.

Jednom prilikom si rekao da ćeš prvo pustiti nekoliko singlova van, pa tek onda album. Načelno, četiri singla su vani?
Ovo što smo stavljali sada na youtube kanal nisu singlovi nego pjesme. Album je već vani pa smo počeli puštati pjesme jer će se sigurno naći netko tko će staviti pjesmu na youtube pa bolje da to budemo mi tako da pjesme budu u odgovarajućoj kvaliteti, sa tekstom i slikom. Uskoro ćemo staviti i ostale pjesme s albuma. Dva službena singla su vani, ja sam možda mislio čekati i više ali nema potrebe jer još uvijek štujem formu albuma i izuzetno mi je važno da se pjesme promatraju kroz prizmu albuma. Ipak se radi o jednoj cjelini, o određenom presjeku moga života kroz zadnje dvije godine.

Jesi li očekivao takav (pred)uspjeh albuma? “Zbog tebe” je pogledana preko 300 000 puta, Kalifornija je novija ali se isto dosta vrti. Ramirez nikada nije zabilježio toliko klikova.
Da, nisam očekivao. Što se tiče klikova na youtubeu, Ramirez nikada nije imao toliko klikova pa nisam očekivao ništa drugačije niti za “Zbog tebe”. Mislim da se taj uspjeh desio kada je nekoliko radija počelo vrtjeti pjesmu pa je ona doprla do nekih ljudi koji uopće ne slušaju niti mene, niti Ramirez, niti Pavel, niti uopće nekakvu takvu muziku. Tako da sam super sretan s tim.

Na albumu si nastavio suradnju sa Tomislavom Šuškom i Goranom Lekom. Znači li to da je Pavel samo zreliji Ramirez i koliko je uopće zahvalno uspoređivati ova dva benda?
Kada sam radio ovaj album, moja je želja bila da glazbenici koji sviraju na njemu budu moji prijatelji. Goran je svirao i na prošlom albumu, a igrom slučaja se preselio u Umag pa ne može biti dio benda, no snimio je cijeli album dok je još bio u Zagrebu. Tomislav Šušak je jednostavno jako dobar basist tako da su razlozi zašto su oni unutra prozaični. Čak sam i razmišljao da Saša Jungić, kojega jako cijenim kao gitarista, sudjeluje na albumu ali onda bi se protegnulo pitanje zašto smo se uopće raspali. Tako da Saša iz tog razloga nije na albumu, inače bi i njega zvao.

Puno malih, skrivenih suradnji proteže se albumom – braća Dečak nešto mumljaju i lupkaju, klinci iz dječjeg zbora Franjo Lučić iz Velike Gorice otvaraju album, ali najzapaženija suradnja je ona s Ivom Visković na pjesmi Kalifornija. Kako je došlo do toga?
Pa stvar je prilično jednostavna. Još u vrijeme kada sam pisao pjesmu i snimio demo zvonio mi je neki ženski vokal da upotpuni doživljaj i razmišljao sam koga zvati. Nisam htio ići na neke uvriježene i poznate glazbenike, to mi se iskreno ne da. U tom trenutku mi je jedna prijateljica rekla da je čula da Iva dobro pjeva i poslala mi je neki link. Cura super pjeva, poslao sam joj mail i pjesmu, njoj se svidjela, došla je u studio, otpjevala to i eto, skroz jednostavno.

Album je aranžmanski orkestralan, stvarno je velik spektar instrumenata zastupljen. Nekako mi se čini da je današnja publika navikla na kompjuterizirane melodije. Na kakvu publiku ciljaš?
Stvarno nemam nikakvu target populaciju niti me to zanima. Ja radim pjesme s kojima ja želim biti zadovoljan i to je jedini i najvažniji kriterij. Tek kada se to dogodi bilo bi lijepo da se to još nekome svidi. Tko će to biti, stvarno ne razmišljam, meni je najvažnije da se to meni sviđa. Ako se sviđa i nekome drugome to je samo plus jer svrha muzike i stvaranje muzike je komunikacija – ti prenosiš neku emociju kroz te note i stihove i ukoliko je taj komunikacijski kanal otvoren onda je tek to ono pravo. Raditi muziku samo za sebe je besmisleno.

Od prvog albuma Pavela osjeća se lagani pomak, neka cinična crta provlači se kroz pjesme.
Dobro si to primijetila, ima nekoliko ciničnih pjesama iako nisu sve takve. To ide s godinama, sa starenjem. Kada sam radio prvi Pavel još sam bio u dvadesetima i naravno da si tada nekako opušteniji, optimističniji, skloniji idealima iako si svjestan da se neki neće nikada ostvariti. Određena doza naivnosti još uvijek postoji i sada, u mojoj trideset i šestoj, ali s godinama shvatiš da stvari nisu tako jednostavne, tako čiste kao što si mislio u dvadesetima.

“Nedjelja popodne” provlači se kroz nekoliko recenzija, kao da svima smeta ta skrivena rima?
Da, može biti da su ti neki stihovi sporni jer se to ne očekuje od mene, ja sam uvijek pisao gotovo isključivo nježne, ljubavne stihove pa je valjda zato izazvalo takvu reakciju kod kritičara. Meni je ta pjesma super i dapače, jedna od dražih ikad. U toj jednoj fazi života kada sam bio solo, te nedjelje su bile prilično naporne za preživjeti i proživjeti, pogotovo jer uvijek dođu nakon subote kada izlaziš i uvijek si mamuran, potrošen a sa tim mamurlukom uvijek ide i određena doza mržnje i prezira prema onima koji su sretniji i bezbrižniji, a onda zbog toga i takva pjesma.

Ti si zapravo običan čovjek hrvatske glazbene scene. Primarno se ne baviš glazbom, odvjetnik si. Čovjek bi pomislio da će te ljudi voljeti jer si im sličan ali s Ramirezom to baš i nije bio slučaj. Skromna publika, mali broj nastupa, osrednje kritike. Pavel kao da je konačno pogodio?
Ja sam i prije dobivao takva opažanja ljudi koji su više odobravali rad na Pavelu nego na Ramirezu, ne znam zašto je to tako. Možda zato jer je ljudima nespojivo da se jedan odvjetnik bavi električnim gitarama i takvom vrstom muzike. Moja poetika je prilično slična u oba benda, različit je samo instrumentarij. Očito je taj kanal Pavela uspio probiti do određenih ljudi a to pokazuju i kritike.

Kritike su za sada odlične, čak su i kritičari poput Anđela Jurkasa koji je bio otvoreni protivnik Ramireza oduševljeni, on je čak napisao kako je ovaj album “kapitalno remek–djelo domaće pop-rock scene”.
Da, i ne samo Jurkas. I Arsen Oremović je bio jedan od većih hejtera Ramireza. S druge strane, u njihovu obranu moram reći da je vrlo moguće, štoviše uvjeren sam, da je ovih 11 pjesma na albumu ujedno i najboljih 11 pjesama što sam ikada napisao. Kritika izravno ima veze i sa kvalitetom pjesama, ne toliko prezirom prema Ramirezu. Možda sam stvarno napisao najbolje pjesme do sada pa se zbog toga i drugačije cijene. Recenzije su za sada izrazito dobre. Mislim da sam do sada napisao dovoljno pjesama da imam taj kriterij da znam što je dobro.

Sve recenzije te uspoređuju sa Dedićem i Balaševićem.
Lagao bih kada bih rekao da mi to ništa ne predstavlja. Radi se o dva najveća kantautora na ovim prostorima i ako me uopće netko spomene u istoj rečenici s njima ja sam sretan. Mislim da sam dovoljno poseban da se to može razlikovati od rada njih dvojice, a definitivno moram pojesti još mnogo žganaca da bi došao na njihovu razinu, bez imalo lažne skromnosti.

Ramirez je bilo lako uspoređivati sa drugim bendovima, ali za Pavel to nije slučaj. Nemaš baš neku konkurenciju u tom tipu glazbe.
Pa znaš, ima među ovom mlađom generacijom dosta mladih kantautora. Nina Romić je tu, Sara Renar, Luka Belani koji je ograničen isključivo zbog ograničenosti glazbenih urednika jer nažalost piše svoje tekstove na engleskom. Pisati na hrvatskom jeziku je još uvijek daleko teže stoga mislim da je pisanje tekstova na engleskom skrivanje. Ja sam za Pavel iz fore napisao nekoliko pjesama na engleskom i za to mi je trebalo malo vremena dok sam s druge strane tekstove na hrvatskom mijenjao i po dolasku u studio, svaki puta sam izmijenio neki slog, neki zarez. Dakle ima kantautora ali još su dosta hermetični, još uvijek imaju puno toga za pokazati.

Tvoje pjesme su izrazito autobiografske. Nekako se čini da je taj bunt koji se osjećao u Ramirezu nestao, u Ramirezu si se i derao i vrištao, ovo je puno mirniji projekt. Posebno je zanimljivo to što si, kako si rekao, pisao istovremeno pjesme za oba benda.
Ja mislim da to više ima veze sa ljudima koji sviraju u bendu. Ti moji krikovi u Ramirezu su bili zato što muzika to traži. Vrlo je upitan trenutak kada bi se trebao derati i vikati ako u pozadini imaš samo čelo i klavir. A s druge strane, taj neki bunt sam na ovome albumu možda više ispoljio kroz tekstove .

Nakon prvog albuma Pavela imao si samo dva nastupa. Je li razlog za to bio Ramirez kojega si u jednom intervjuu nazvao ženom, a Pavela ljubavnicom? Hoćeš li sada nakon što si se “rastao” malo više pokazivati Pavela javnosti?
Da, Pavel je sada postao žena, Ramirez je podnio zahtjev za razvod i on je sretno riješen, ali naši nastupi ne ovise o tome. Nas je u bendu osam i stvarno je teško očekivati da će nas netko pozvati da nastupamo, za toliko ljudi u bendu treba i mjesta. Možda organiziramo da ode nas troje ili četvero nekamo nastupati ako se za naš nastup pokaže zanimanje, ali za to je prvenstveno potrebna publika. Ja bi htio svirati gdje god me zovu, ali ako me nigdje ne zovu ja uopće nemam problema nastupati samo u Zagrebu. Daj Bože da sviramo što više.

I za kraj, možeš li najaviti neki skori nastup na kojem će publika moći uživo čuti novi album?
Prvi koncert bit će u Tvornici 1. veljače. Održat će u velikom pogonu, ali dio će biti sjedeći, a u drugom dijelu će se moći stajati, ovisno o odazivu. Bit će to za moj gušt jer ima puno mojih prijatelja i ljubitelja Pavela koji me žele čuti uživo i želim da to bude jedan opušteni tulum za te ljude.

(Visited 244 times, 1 visits today)

Komentari