MC Dälek: ‘Uvijek mi je bilo važno da napredujem kao glazbenik’

Daleko prije Yeezusa postojao je EP Negro, Nekro, Nekros. Kasnih 90-ih na DIY sceni New Jerseya pojavljuje se grupa Dälek sa svojim viđenjem eksperimentalnog hip hopa. Grupu su činili MC/producent Dälek (Will Brooks) i koproducent Oktopus (Alap Momin). Zvuk kojeg čini smjesa uzora poput My Bloody Valentine i Velvet Undergrounda utopljena u dark ambient i noise u kombinaciji s vrlo artikuliranim, subverzivim rimama izbježe uskoj žanrovskoj podjeli i privlačna je jednoj heterogenoj publici kao što se i pokazalo prošle godine kada su nastupili u KSET-u. Nakon pauze koja se dogodila 2011. godine, Dälek se vraća na scenu u novom sastavu s albumom “Asphalt For Eden”. Will Brooks i DJ rEk u suradnji s Mikom Mantecom stvorili su album koji je dosljedan starom zvuku i nosi njihov prepoznatljivi potpis, ali s par izmjena.

Tvoj posljednji album Asphalt For Eden donosi neki novi zvuk, ali je dalje vrlo prepoznatljiv kao Dälekov album. Kako je započeo proces stvaranja albuma? Jeste li odlučili početi ondje gdje ste stali, odmah stvarajući nove stvari ili ste se morali ipak vratiti unazad, izvući neke stvari iz arhive i dodavati slojeve?

Will Brooks: Bila je to kombinacija stvari. Nikada nisam prestao raditi pjesme. To je nešto što radim bez obzira, za zabavu. Vratili smo se i izvukli neke osnovne stvari koje smo dograđivali, što je također  dovelo i do stvaranja  novih stvari ni iz čega. Ideja je bila gurati ‘dälek’ zvuk još dalje i u novom smjeru. Nisam htio ponoviti neku staru stvar. Htio sam da to bude ‘dälek’ stvar, ali ona od upravo sada. Uvijek mi je bilo važno da napredujem kao glazbenik. Nadam se da smo odradili dobar posao s obuhvaćanjem onoga tko smo u 2016.

Kako si se mijenjo u umjetničkom pogledu tijekom vremena između albuma ”Gutter Tactis” i ”Asphalt For Eden”?  Postoji određena promjena u tonu koja se može čuti na zadnjem albumu. I ne samo to, stihovi se činje manje apstraktnima.

Ne mislim da su stihovi nužno manje apstraktni. To su stihovi koji odgovaraju ovim pjesmama. Oni su ono što je trebalo biti rečeno, kao i svi stihovi prije njih. Tijekom pauze sam radio na dva iconAclass albuma, Deadverse Massive albumu, par filmskih projekata, opsežnu produkciju i  remikseve za različite autore i bendove svih žanrova. Sav taj rad je utjecao na mene kao glazbenika. Teško je objasniti točno kako, ali svako glazbeno iskustvo i ono općenito u životu očituje se u tvojoj glazbi i kreativnom procesu.

U posljednje je vrijeme pojam ‘eksperimentalno’ postao sve prihvaćeniji u mainstream hip hopu i manifestirao se ne samo kroz zvuk nego i kroz tekstove. Što misliš, kako je to izranjanje društveno osvještenog glasa utjecalo na hip hop? Prije si kritizirao apatiju umjetnika This world lost its feel when art lost its grasp (Speak Volumes, 2002.)

Od rođenja hip hop scene postojao je taj osvješteni glas. Ono protiv čega sam govorio bio je nedostatak ravnoteže u glazbenoj industriji. Kada se promovira samo party aspekt propušta se veliki dio hip hopa. Glasovi su uvijek tu, od Mellea Mella do Chucka D-a, KRS-ONE, Immortal Technique-a i Taliba Kwelia. Ono što je danas zanimljivo u mainstreamu je glas Kendricka Lamara. Mislim da je odlično i važno imati novi glas za novu generaciju koji može govoriti na tako velikoj platformi. Nadam se da je to nešto što će nastaviti rasti.

Stvar s tvojom glazbom jest da joj se uvijek možeš vratiti i otkriti još jedan sloj. Čini se da je atmosfera esencijalna i da dok slikaš to sliku i govoriš svoju poruku, ta poruka nije u vokalnom smislu najglasnija.  Koliko ti je bitno biti uključen u proces stvaranja muzike uz repanje?

To mi je iznimno bitno. Glazba je bitna koliko i stihovi. Ja ne slažem rime na podloge, ja pišem pjesme.

Koja je vaša publika sada?

Naša publika je bilo tko tko nas sluša. Ima glava koje nas prate od početka, a ima i mlađih fanova koji dolaze na novi krug koncerata. Zahvalni smo da tome svjedočimo.

Planirate li se vratiti u Hrvatsku?

Još ništa nije sigurno, ali definitivno planiramo europsku turneju kasnije kroz ovu i sljedeću godinu koja će uključivati Hrvatsku.

U kojim umjetnicima nalaziš uzore za pisanje?

KRS-One, Chuck D, RAKIM, KA, Sean Price, Joell Ortiz, Immortal Technique, Bob Dylan, Pablo Neruda, Jose Saramago, Amiri Baraka.

Your latest album Asphalt For Eden carries some new sounds but it is very recognizably ‘a Dälek album’. How did the process of creating this album start? Was it picking up where you left of, instantly creating new or or did you have to go back, dig up some stuff and add layers?

It was a combination of things. I never stop making tracks, it’s what I do for fun regardless. We went back and pulled up some basic tracks to build on, that lead to creating new tracks from scratch as well. The idea was to push the ‘dälek’ sound further, and in a new direction. I didn’t want to rehash an old record. I wanted it to be a undeniably a dälek record, but a dälek record from right now. It’s always been important for me to progress and evolve as a musician. I hope we did a good job with capturing who we are in 2016.

How did you transform as an artist in the time between Gutter Tactis and Asphalt For Eden? There is a specific change in tone that can be heard in latest album. And not only that, your lyrics seem less abstract and more direct.

I don’t necessarily think the lyrics are less abstract. They are the lyrics that work with these songs. They are what needed to be said, like all the lyrics before them. During my time off I worked on two iconAclass albums, a deadverse massive album, a couple of film scores, and I’ve done extensive production and remix work for various artists and bands of all types of genres. All of this work has influenced me as a musician. It’s hard to explain exactly how, but everything you experience musically and in life in general filters down into your music and your creative process.

Lately the concept of ‘experimental’ has been more accepted in mainstream hip hop and it manifested itself not only sonicaly but also lyrically. How do you think this emergence of socially conscious voices has affected hip hop? You used to criticize the apathy of artist This world lost its feel when art lost its grasp (Speak Volumes, 2002.)

There has always been conscious voices in hip hop since its birth. What I have spoken against is the lack of balance in the music industry. When it only promotes the party aspect of hip hop, it is missing a big part of what hip hop is. The voices are always there, from Melle Mell, to Chuck D, KRS-ONE, to Immortal Technique and Talib Kweli. What is interesting today is the voice of Kendrick Lamar in the mainstream. I think it’s great and very important to have a new voice for a new generation that has such a big platform to speak from. It’s a great thing for music in general. I hope it’s something that continues to grow.

The thing with your music is that you can always go back and find a different layer. It seems like the atmosphere is essential and while you are painting that picture and telling your messege, the message in the vocal sense isn’t always the loudest. How important to you is to be involved in creating the music alongside with rapping. 

 It is an extremely important part of what I do. The music is as important as the lyrics. I just don’t rhyme on tracks, I write songs.

What is your audience now?

Our audience is whoever is listening to us. There are heads who have been following us since the start, and there is a younger fanbase which has been coming to this new round of shows. It’s humbling to witness.

 Are you planing to go back to Croatia?

 Nothing is concrete yet, but we definitely plan on a full EU tour including Croatia late 2016-2017.

 Which artists do you look up to when it comes to lyrics?

KRS-One,Chuck D, RAKIM,KA,Sean Price,Joell Ortiz,Immortal Technique,Bob Dylan,Pablo Neruda,Jose Saramago, Amiri Baraka.