Denis Katanec: 'Pjesme pomažu našim univerzalnim problemima kojih se svi bojimo'

Uoči koncerta Damira Avdića u Tvornici kulture, popričali smo sa zagrebačkim kantautorom Denisom Katanecom. Iza sebe ima album “Jasno, nečujno, a suviše glasno” (Felon), dva eksperimentalna albuma napisana i snimljena u 24 sata “Sveska bijednih I” i “Sveska bijednih II” , uljučujući i preko 100 odsviranih koncerata. Razgovori ugodni vodili su se oko njegovih planova daljnje karijere kao kantautora, oko osjećaja i tekstova, glazbe koju sam sluša, pa sve do teme samog nastupa. Zagrebački kantautor, ex Felon (zajedno s članovima stare postave Vlaste Popić) podijelio je s nama njegove misli i nade. Nakon što je uspješno izdao EP “Sve moje Laurie” (link na recenziju) u bendovskom izdanju Denis Katanec Okanagan LTD, nastavlja karijeru kako je i započeo, skromno, jednostavno i snažno – kantautorski. Ako niste do sada, prava je prilika da večeras date priliku kantautoru da njegovi stihovi dopru do vas i odmrznu slojeve i kule koje nosimo oko sebe. Večeras će Denis Katanec nastupiti kao uvod u zanimljivu atmosferu  Tvornice Kulture koju će nastaviti kantautor i pisac Damir Avdić.

Za početak i direktno. Objasni Denise, meni i ostalim fanovima Okanagan LTD-a, što se dogodilo s bendom?

Sam početak Okanagana bio je u Kanadi, gdje sam napisao pjesme, tj. stihove, a ovdje ih uglazbio. Pozvao sam ljude s kojima sam htio raditi u bendu. Okupio sam bend i prvi plan je bio da s njima to zabilježim, da napravim s njima taj EP. Nismo uopće imali namjere svirati, osim da ćemo odraditi dvije svirke, Zagreb i Beograd – to je bio plan. Bez ikakvog daljnjeg plana za rad, međutim ako se desi, nastavit ćemo. Tako se zakotrljalo malo više koncerata, počeli smo raditi na novim pjesmama i super nam je raditi zajedno, ali jednostavno svi oni imaju previše drugih obaveza/bendova. Jerko svira u Auguste, Šumovima protiv valova, sad i u Pavelu, Nikola je gostovao u Radosti, dosta je svirao i sa Svemirom, onda Lucija koja svira u Mika Maleu, ide na faks i radi, pa Zvone koji isto ima svoj posao… Sara, koja je ušla umjesto Zvone, još ima Žen, koji imaju puno svirki godišnje. Teško je to održati, a problem je i u novcima. Premalo novaca možemo dobiti. Možemo složiti više, kad bi mogli raditi za veće pare, ne bi bio problem. Možemo za ovakav bend dobiti 100, 150 Eura po nastupu, ali kad se to podijeli na petero… A mi se moramo naći dva tjedna prije i vježbat, nađemo se prije koncerata, složimo novu pjesmu, u tri probe vježbamo za koncert. Nemamo kaj. Treba neke novčane uvjete osigurat, a to ne možemo baš. Trebalo bi odraditi puno koncerata, da se probije ime  i tek onda možemo očekivati neke pare. Nitko nam neće dati za četiri pjesme i par nastupa. Do hype-a treba nekako doći. Sad se fokusiram na solo rad, vidjet ću nakon koncerta u Ljubljani kako ću raditi s bendom.

Dakle, planiraš nastaviti isključivo kao Denis Katanec?

Da, pripremam taj EP/album, vidjet ću…Imam nekih pet-šest pjesama, pa ne znam hoću li se strpit još malo i napaviti to kako spada. Planirao sam dosta stvari. Mislim surađivati s dosta ljudi na tom. Uskakat će razni, tako da neće biti čisto kantautorski – bit će gostovanja i svega. Moglo bi biti super, jer su mi sad ove pjesme najbolje. Valjda zato što se razvijam. Planovi su sad nastaviti probe s Felonom. Kroz par mjeseci, kad se uhodamo, trebali bi to prosvirati, ja ću pokušati naći mjesto gdje ćemo to najjeftinije i najbezbolnije snimiti. Treba s njima sjesti i pričati, da vidimo kaj ćemo dalje s tim.

Ipak planiraš  nastavak Felona?

Tako je. S njima bi baš htio nastaviti. Mislim da baš sad slijedi drugi album i mislim da bi s pjesmama koje bi dolazile mogli postati pravi bend i pokazati nešto.  Ima tu 11/12 pjesama koje smo svirali na koncertima. U biti smo na zadnjim koncertima svirali samo te pjesme s albuma koji nije izašao. To smo svirali godinu dana i nema smisla da nakon pauze sviramo nešto što ne možemo zapisati niti izbaciti nikako.

S Felonom onda ne bi svirao neke pjesme iz Okanagana?

To ne bih svirao. Samo autorske, dakle – Denis Katanec.  Isto tako i suprotno. Htio bih da to što prije počne s Felonom, sad nastaje najviše novih pjesama. Nekako mi i fali rad s Felonom, ipak sam s njima počeo raditi. S tim istim  ljudima sam došao tu gdje jesam, baš zbog tih pjesama prije. A fale i kao društvo, cijelo vrijeme smo svirali, družili se… Imali probe često i radili smo kao manijaci.

Oni će naći vremena?

Teško da će i oni imati vremena. Svi su u nekim prijelaznim razdobljima. Ili rade, ili faks ili neke stvari totalno sa strane – neke dramske, likovne… svakakva čuda! Za sve ima vremena. Oni još imaju Seine sa strane, ali sve se da uskladiti. To mi nitko ne može reći da ne može. Ako ćemo moći funkcionirati kao bend s minimalno dvije-tri probe tjedno, onda će sigurno postojati bend. Ako nećemo, onda će se tražiti rješenje. Znam da će Ivča uvijek imati vremena za to, sve dok mu se sviđa, dok je u tome. On je ionako moja prva pomoćna ruka i glavni što se tiče ostalih stvari, ne umanjujući vrijednost ostalih. I Riže i Tene, koja je što se tiče vokala najviše pridonijela. Vidjet ćemo što će biti.

Reci nam nešto o novim pjesmama koje bi se trebale naći na novom Denis Katanec EP-ju. Radi li se o novim pjesmama koje si pisao nakon povratka iz Kanade?

Da. Jedino bi na taj novi EP stavio Jedra, kao nekakav dodatak zato jer nije nigdje izašlo, što mi je jako žao. Sam sam izbacio tu pjesmu, pa nije došla do dovoljno ljudi,a čini mi se da je prijemčljivija od ostalih, na neki način. Uglavnom, radi se o novim pjesmama koje sam pisao ovdje i to mahom u zadnjih par mjeseci.

Izjavio si za jedan intervju da je „svaki koncert prizivanje uspomena“. Pretpostavljam da je, sudeći po pjesmama, vrijeme u Kanadi bilo dosta teško za tebe, kakav je bio osjećaj izvoditi te stvari na sceni. Kako se povezuješ s tim pjesmama i postoji li neka razlika između pjesama iz Okanagan faze i onih od prije.

Pa da, postoji velika razlika. Okanagan je, osim Floriana, više njegovao ljubavne pjesme. Melankoličnije, ali bude nadu. Felon je mračniji. Ima ljubavi, ali i jako puno gnjeva, kojeg nema u Okanaganu. Što se tiče prizivanja uspomena – neki kažu da im pjesma služi da to izbace van iz sebe, a kod mene je drugačija stvar, pogotovo ako se radi o situacijama kad me nešto pogodilo. Kad napišem pjesmu i kad je izbacim van, meni to ne znači ništa. Tek tada imam neki uočljivi problem, koji je cijelo vrijeme preda mnom. I svaki put kad krene pjesma, svaki put ponavljam tu uspomenu. Dok sviraš, izgovaraš tekst i čini se kao neki automatizam, ali mi se u biti vraća u slikama prošlosti koje su obilježile te stvari. Ne nužno uz tekst, nego nešto što je  povezivalo te osobe i taj događaj. Na taj način funkcioniram dok nastupam.

Koliko je period u Kanadi utjecao na tvoje pisanje? Misliš li sada da će tvoji tekstovi biti mračniji, sjetniji…?

Kanada je na mene utjecala tako da sam u biti shvatio neke stvari o sebi – kako funkcioniram, koje su moje prednosti, mane… Dalo mi je nešto životno više o čemu mogu pisati. Sva ta udaljenost mi je dala i na ljubavnoj strani, ne kao nostalgija za domom, nego kao da nisam u nekoj stvarnosti tamo, a u biti živiš tu stvarnost koja je malo drugačija. Malo sjebanija.  Tamo sam jako puno pisao. U prvih četrdeset dana napisao sam 40 pjesama za djevojku iz Listopada i Maja (May 27th). To me nekako držalo, da funkcioniram tamo i da se bar na trenutak mogu odvojiti od svijeta. To iskustvo u Kanadi ne bih mijenjao ni za što, puno toga mi je dalo.

Možeš li reći da ti bijeg od ustaljene svakodnevice ili realnosti pomaže kod pisanja pjesama? Radilo se o bijegu u Kanadu ili bijegu u tvojim Sveskama I i II.

Pa u trenutku kad pišem, mogu reći da sam odvojen i da samo o tome razmišljam. Kod Sveska je bila stvar koncepta  u kojem ti u 24 sata moraš napravit čitav posao. Ništa drugo ne stigneš i nijedna druga stvar osim tih pjesama ti ne može proći kroz glavu. To je fenomenalno jer stavljaš sebe na test i izlaziš takav kakav jesi u svom tekstu – bez uljepšavanja. Sveske su mi puno pomogle i dale mi još više volje da pišem.

Kako po publici primječuješ reakcije na tvoje tekstove? Osjetiš li da dopiru do publike?

Pošto sam prve dvije godine svirao kao Felon u pratnji Vlaste Popić, koja je nekakav noise punk bend, onda ti ljudi više manje nisu bili u tome. Makar ja ne pratim publiku, uvijek gledam negdje u pod ili žmirim, ali kad uhvatim pogled primjetim jednu, dvije osobe koje su se totalno odcijepile od ostatka i drže se kao “Ne dirajte me”. Uspostavi se neki kontakt između te osobe i mene i to je super. To je lijepo, to je veliki uspjeh i to je poanta svega. Mijenjanje tih ljudi, ličnosti i između ostalog pomaganje tim našim univerzalnim problemima kojih se bojimo priznati ili uopće pričati s drugima. Tome pjesme i služe.

Dosta si se već etablirao na našoj kantautorskoj sceni. Gdje tu sebe vidiš? 

U zadnje vrijeme mi se čini da su ljudi počeli to sve više slušati. Sve manje imaju odbojnost prema tome, što se tiče ne samo vokala nego i tekstova, koji su prije možda bili preizravni, pa se možda ljudima koji su nosili svoje maske činilo patetično jer su vidili sebe unutra, pa su se malo usrali. Nije mi uopće važno kako stojim tu na sceni. Bit ću tamo gdje želim biti. To sam rekao sam sebi. Pa čak da tijekom života ništa, apsolutno ništa, ne napravim, ali da poslije nešto nastane oko toga i da ljudi to nastave dijeliti dalje i slušati te pjesme, izvlačiti nešto iz njih, to bi mi bila najveća nagrada od svega. Sada mi ne treba ništa. Ni zahvala, ni publika, iako bi bilo lijepo, zbog njih, ali i zbog mene. Imao bih uvjerenje da je svijet ljepši.

Svirao si na mnogim koncertima kao opening-act. Čak za Damiena Jurada, sad sviraš prije Damira Avdića. Koji bi ti koncert izdvojio?

Da, s Juradom u Močvari. To mi je definitivno najdraži. Baš zbog toga što sam ga cijelo ljeto slušao, baš i u Kanadi. Sjećam se da smo non-stop slušali njegovu stvar Sheets i još dvije stvari, uključujući i Devendrinu Bad Girl. Zarazio sam čak i prijatelje u Kanadi. Tako da kad sam se vratio i skužio da ću mu biti ‘predgrupa’ baš sam bio oduševljen. Puno je utjecao na taj neki period u našim životima. A ovo s Avdićem mi je isto strava, iako mi je po nekom mom senzibilitetu Jurado bliži. Ali mi je izvrsno ovo što Avdić radi i isto mi je čast svirati pred njim.

Za kraj nam reci koje izvođače naše scene ti podržavaš i slušaš te najavi neke nadolazeće koncerte!

Slušam Rusti, sad sam nedavno poslušao to što su snimili, mikseve s albuma i baš zvuči super! Ako će dečki nastaviti raditi i ulagati trud, stvarno može biti nešto super od njih. Kapetan Snješka, ali oni će morati poraditi na probama, ali oni su mi strava! Super mi je Dino Santaleza. Pridjevi su mi bili dobri, ali kad sam Santalezu čuo solo, to mi je stvarno bilo puno bolje. Ali čekamo još Pridjeve u veljači. Ostalo još Pionir 10, Jarbole nekad okrenem, čekamo novi album Vlaste Popić… to je to. Nakon Avdića, 5.ožujka sviram još s Okanaganom i Miki Solusom u Ljubljani, to je još prije dogovoreno.