Jo Nesbø: “Krimiće smatram zabavom koju shvaćam vrlo ozbiljno”
Tijekom svog gostovanja u Hrvatskoj, Jo Nesbø izazvao je veliki interes publike i medija, koji su doslovno satima čekali za kratak razgovor , potpis i fotografiju s ovim omiljenim piscem. U hrvatskom prijevodu trenutno je dostupno šest romana o inspektoru Holeu, Lovci na glave te jedan dječji roman Joa Nesbøa. U sklopu Noir festivala prošle godine predstavljen je film Lovci na glave, a ove smo godine uz gostovanje Nesbøa imali prilike pogledati i film Jackpot. Jednostavan i pristupačan, pronašao je nešto vremena da za Ziher odgovori na nekoliko pitanja – o pisanju, slavi, romanima i junacima.
Prije nego ste počeli pisati, imali ste siguran posao – kao broker. Zašto se odlučili napustiti taj posao i početi pisati?
Nisam bio samo broker, bio sam i rocker! Zapravo danju sam bio broker i imao siguran posao u banci, a noću sam svirao po koncertima. Možete zamisliti koliko je to bilo iscrpljujuće. Trebao mi je odmor, hitio sam otići što je dalje moguće i fizički i mentalno, tako sam otišao u Australiju, a počeo sam pisati, doslovce, u avionu za Sydney.
Trebalo je deset godina da postanete slavni. Prema vašem mišljenju, što je bilo presudno za uspjeh Vaših romana diljem svijeta?
Da, slava je došla postupno, najprije u Norveškoj, a potom i šire.. Mislim da krimići uvijek imaju svoju publiku, a istražitelj Hole je čovjek od krvi i mesa, nije savršen, često je na granici između dobra i zla i ponekad donosi krive odluke. Mislim da su takvi junaci čitateljima puno bliži od onih savršenih.
Nakon što je Crvendać objavljen u Velikoj Britaniji, The Independent Vas je proglasio „novim Stiegom Larssonom“. Kako gledate na tu usporedbu?
Novinari se često služe takvim usporedbama da bi čitateljima jednostavnije predstavili nekog pisca. Stieg Larsson je postao pravi superstar, nažalost posthumno i zaslužan je što je skandinavski noir odjednom došao u fokus svjetske javnosti. Naši romani su drugačiji, ali smo žanrovski i porijeklom isti, pa otuda i te usporedbe.
Crvendać se dijelom temelji na iskustvu Vašeg oca u Drugom svjetskom ratu. Zašto se odlučili iskoristiti dio osobne, obiteljske povijesti u Vašem romanu?
Smatrao sam da tu priču treba ispričati, na neki način sam to doživio kao svoju odgovornost nakon što je moj otac umro. On je, naime, htio napisati svoje ratne memoare u mirovini, ali je, nažalost, umro iste godine kad je umirovljen. Na meni je onda bilo da ispričam tu priču.
Roman Spasitelj također govori o ratu, odnosno posljedicama rata u bivšoj Jugoslaviji na drugačiji način. Kakvo je bilo Vaše iskustvo rata na području bivše Jugoslavije 90-ih, o kojem ste napisali i knjigu?
Rat na području bivše Jugoslavije sam doživio kao vrlo blizak. Događao se u Europi, par sati leta od mene. Događao se ljudima koji su poput mene, koji su vjerojatno slušali istu muziku, gledali iste filmove, nosili iste tenisice. Najviše me je zanimalo koliko smo svi, zapravo, malo udaljeni od neke takve situacije. Moje putovanje po ovim prostorima bilo mi je vrlo dragocjeno i kao piscu i kao čovjeku.
Osvojili ste i niz važnih nagrada za svoj rad, uključujući i prestižnu norvešku nagradu Peer Gynt. Smatrate li da se kriminalistički romani i žanrovska literatura mogu smatrati umjetnošću?
Krimiće smatram zabavom, ali zabavom koju shvaćam vrlo ozbiljno. Trudim se biti zanimljiv i zabaviti čitatelje. Da bih odgovorio je li to umjetnost, morao bih najprije definirati umjetnost, a u to se sad ne bih upuštao.. Žanrovska literatura ima važnu ulogu jer dopire do velikog broja čitatelja i na taj je način vrlo utjecajna.
Osim književnih utjecaja, Vaši su romani nastajali i pod utjecajem filma. Koje biste redatelje i filmove naveli kao utjecaje?
Gledam veliki broj filmova, ali moji omiljeni filmovi su oni iz 70-tih. Volim Coppolu, a Kum (i to prvi dio) je moj omiljeni film.. Također jako volim i Scorsesea.
Spomenuli ste da imate isplaniran životni put Harryja Holea. Koliko još romana možemo očekivati?
Da, životni put Harryja Holea mi je poznat, ali to je sve što ću sada odati.
