Istaknuto
19.07.2018.

Tri autorska projekta, jedna opera, jedan mjuzikl, praizvedba jednog suvremenog hrvatskog teksta i uprizorenje jednog klasičnog naslova - to su najbolje predstave u sezoni 2017./18. koje se izdvajaju po svojoj kvaliteti, originalnosti, izvrsnoj režiji i glumačkim ostvarenjima.

18.07.2018.

Prošle godine počeli smo praksu filmova i albuma starih deset godina, tako i ove nastavljamo s filmskim naslovima, ovaj put iz 2008. godine.

Intervju

Larí Marí: “Naši su književni hitovi uspješni jer putem njih prenosimo pozitivnu energiju”

27.03.2015. Tijana Živko
Foto: Larí Marí/privatna arhiva

Foto: Larí Marí/privatna arhiva

Književni dvojac Larissa Kunić i Marieta Kola, koje pišu pod zajedničkim pseudonimom Larí Marí, slobodno se mogu nazvati novim književnim zvijezdama. Njihov prvijenac Bez ljubavi i mržnje po izlasku je postao apsolutni književni hit, uskoro je rasprodan te je izašlo i drugo izdanje romana, a na Sajmu knjiga u Puli osvojile su nagradu Kiklop 2014. za debitantsku knjigu godine.

Upravo je u knjižare stigao i njihov drugi roman Zlatni Mjesec – psihološki triler s elementima duboke psihoanalize koji čitatelja vuče na preispitivanje vlastita života. Doznajemo da će se prva promocija novoga romana održati 23. travnja, u Noći knjige, u Velvetu, s početkom u 18 sati. S Larí Marí porazgovarali smo o njihovu prvijencu, što im znači nagrada Kiklop te kakvu nam priču donosi njihov novi roman. Otkrile su nam i način na koji pišu, s kakvim se sve problemima susreću u svojoj klinici u Opatiji i još mnogo drugih zanimljivosti.

Dobitnice ste nagrade Kiklop 2014. za najbolje debitantsko djelo Bez ljubavi i mržnje. Što vam i koliko znači ova nagrada?

Kiklop nam puno znači jer je to nagrada književne struke koja je prepoznala izvrsnost i vrijednost našeg romana Bez ljubavi i mržnje. Čitatelje je odmah privukao i prvo se izdanje rasprodalo u tri mjeseca, a na svim ljestvicama čitanosti još je uvijek u top 10.

Bez ljubavi i mržnje prvi je vaš roman u ciklusu koji je nazvan Proza koja liječi. U planu je objaviti svih deset romana? Kroz koje vremensko razdoblje?

Upravo je izašao naš drugi roman Zlatni Mjesec koji popunjavanja police knjižara. Izvrstan je to psihološki triler koji je naravno u bazi Proza koja liječi. Treći roman planiramo za kraj 2016., vjerojatno za Božić. Mislimo da je najbolje kad između dva romana prođe barem godinu i pol do dvije kako bi im dale prostora. No, ova prva dva romana, iako su potpuno različita, imaju energetsku poveznicu jer je prvi Bez ljubavi i mržnje Sunce koje je prvo zasjalo na književnom nebu i otvorilo put svojoj sestri Zlatni Mjesec. Zato izlaze istog datuma u prodaju.

Roman me zaintrigirao svojim naslovom Bez ljubavi i mržnje. Zašto baš taj naslov? Što on znači?

Bez ljubavi i mržnje znači ravnodušnost, a kada smo u odnosu u kojem nema ljubavi često zbog nedostatka iste, iz revolta što je od roditelja ili partnera ne dobijemo zapadamo u mržnju. Ravnodušnost je u takvim situacijama teško postići, ali ona nas oslobađa, a naš glavni lik Blue nadrastao je svoju obitelj u kojoj nije bilo istinske ljubavi, ali nije otišao ni u njenu krajnost.

Tekst je nastao prije desetak godina. Zašto ste ga tek sada objavile?

Čekale smo da dođe vrijeme u kojem će ljudi shvatiti našu prozu, a sada im je ona potrebna kao kruh i voda. Svakoga dana nam se javljaju čitatelji koji nam zahvaljuju na mnogim odgovorima, svjetlu koje smo im svojim riječima upalile u duši, a to je piscu najdraža nagrada.

Roman je to o senzibilnom dječaku Blueu, čije je djetinjstvo obilježila hladna i narcisoidna očinska figura te je od malih nogu bio izložen očevu zlostavljanju. On se u jednom trenutku odlučuje za svojevrsnu borbu za opstanak pri čemu će biti prisiljen osvijestiti vlastite emocije i krenuti novim putem – tragom vlastitog duhovnog iscjeljenja. Koliko čovjek mora zapravo biti jak da bi uspio osvijestiti vlastite emocije i krenuo raditi na sebi?

Osoba prvo mora željeti raditi na sebi, a svi smo u životu barem jednom dovedeni u situaciju da nam se ruši sustav vrijednosti ili nam izmiče tlo pod nogama. Takve nas životne katarze same usmjeravaju, ali mnogi ljudi idu linijom manjeg otpora i popiju tabletu umjesto da potraže savjet stručnjaka.

Je li Blue stvaran lik?

Blue je itekako stvaran lik koji je mnogim ljudima postao uzor. Roman se bazira na istinitoj priči i to mu, kao i Zlatnom Mjesecu, daje posebnu literarnu snagu. Moramo vam otkriti da nam je mnogo čitatelja reklo kako ih naši romani zovu sa polica.

Foto: Bez ljubavi i mržnje/privatna arhiva Larí Marí

Foto: Bez ljubavi i mržnje/privatna arhiva Larí Marí

Govori se da će se na temelju Bez ljubavi i mržnje snimiti film.

Vjerujemo da će se to brzo dogoditi. Mi želimo da se film snimi u Francuskoj ili u Americi, ali priznat ćemo vam da radimo na tome da se Zlatni Mjesec vrlo brzo postavi na naše kazališne pozornice. On je za to idealan jer se radnja odvija u dva dana i pun je dramatike i nevjerojatnih obrata.

Blue u jednom trenutku kaže: Svako zlo nastaje zbog pomanjkanja ljubavi. Kad smo ispunjeni iznutra vidimo kako je život lijep. Je li zapravo ljubav pokretač svega?

Ljubav je svrha života, ona je pogonsko gorivo, ljubav je nadahnuće i utjeha, a iz manjka ljubavi nastaju frustracije, ratovi, dokazivanja na krivim poljima, nesigurnost i tuga, usamljenost koja je jako dobro opisana u oba naša romana, ali i načini da ona nestane.

Kakvom profilu ljudi biste preporučile roman Bez ljubavi i mržnje?

Nema profila koji ne bi mogao razumjeti roman Bez ljubavi i mržnje. Namijenjen je ženama i muškarcima, tinejdžerima koji si postavljaju razna pitanja, penzionerima koji nikada ni sa kim nisu razgovarali o nečemu što im tišti dušu. Roman je to toka svijesti koji svakog čitatelja potakne na preispitivanje.

Upravo je izašao i vaš drugi roman Zlatni Mjesec. Kakvu nam priču on donosi?

Zlatni Mjesec je priča o inkasatoru koji se jedini od svojih kolega usudio ući u kuću strave u kojoj živi starac koji već tri godine na račun njegovog poslodavca, privatne televizijske kuće, nabija enormni dug iako mu je signal odavno ukinut. Glavni lik, inkasator Kiron (koji je ime dobio po duševnoj rani koja ga cijeli život prati), 35-godišnjak je koji je u ranoj mladosti bio perspektivan sportaš i izvrstan pravnik, ali sudbina ga je skinula s tračnica sreće kada je doživio tešku prometnu nesreću nakon koje je pet godina bio u komi. TV pružila mu je šansu da se vrati u normalan život, obećavši mu i posao pravnika ukoliko naplati dug od čovjeka kojem ni policija nije mogla dokazati krivnju. Naime, taj starac Cuba (koji pije kubanski rum umjesto vode) tvrdi da ne posjeduje televizor, a kamoli da koristi njihove kodirane programe. Kiron je odabran za taj zadatak jer izgleda kao socijalni slučaj i rukovodeći kadar misli da će se tako Cuba sažaliti i pustiti ga u kuću što se i događa. No, Kiron vidi kako se strujomjer ne vrti, ali iz kupaonice se čuje perilica i shvaća da je ušao u zonu sumraka, ali kao dijete iz dječjeg doma ne odustaje jer misli da ionako nema što izgubiti. Tada shvaća da negdje mora postojati odašiljač kojim ih starac potkrada, ali u toj potrazi u jednoj od soba nalazi nijemu, golu, uplakanu petogodišnju djevojčicu i tu biva duboko uvučen u obitelj iz koje se ne može tako lako izvući. Pokušavajući spasiti Lunu, u kojoj vidi sebe koji je kao petogodišnji dječak bio ostavljen u domu za nezbrinutu djecu, on na neki nevjerojatan način spašava i svoj život.

Mislite li da će ovaj roman imati veći odjek od svog prethodnika?

Mislimo da će kao i naš prvijenac imati široku čitateljsku publiku, a pokazatelj nam je to što su mnogi već pohrlili u knjižare čim smo na našoj facebook stranici Larí Marí objavile da je izašao iz tiska. Prognoziramo mu i želimo veliki uspjeh i znamo da su naši književni hitovi tako uspješni jer putem njih prenosimo i pozitivnu energiju, oni su produžena ruka našeg savjetodavnog djelovanja.

U svojim romanima pomiješale ste književnost i psihoterapiju. Kako ste došle na ideju pisanja romana?

Mi se psihoanalizom kao duševni savjetnici bavimo već 20 godina i ona je naš poziv kao i književnost koja nam je cijeli život bila velika ljubav još od osnovne škole kada smo bile uključene u literarnu i dramsku sekciju koje smo dugo godina pohađale. Prirodan je slijed događaja bio da kasnije pišemo o nečemu u što se najbolje razumijemo i tako je nastao spoj psihoanalize i književnosti nazvan Proza koja liječi . Mi smo začetnice tog novog književnog smjera.

Foto: Zlatni Mjesec/privatna arhiva Larí Marí

Foto: Zlatni Mjesec/privatna arhiva Larí Marí

Pišete pod pseudonimom Larí Marí. Zašto?

Larí Marí su skraćenice naših imena pa je pseudonim veseo, kratak, zvučan, pamtljiv i internacionalan što je jako važno jer nam se roman Bez ljubavi i mržnje sada preveo u Sloveniji, a planiramo ga prevesti i na engleski i njemački jezik.

Na koji način pišete? Ima li svaka od vas svoju spisateljsku ulogu?

Četveroručno pisanje je novitet u Hrvatskoj iako je vani jako popularno, a preduvjet za takvo stvaranje je da se oba autora razumiju u istu temu koja ih potpuno zaokuplja i da se odlično nadopunjavaju, što je sreća u našem slučaju. Pišemo tako što o nekoj temi koja nas duboko dotakne danima pričamo i pišemo natuknice, tada Larí napiše kostur priče jer ona ima smisao za duboku psihoanalizu, a Marí ga potom upotpunjava emocijama, razrađuje likove i udahnjuje mu dušu.

Dvadeset godina zajednički vodite specijaliziranu kliniku gdje dolaze klijenti iz cijele Europe. S kojim problemima se najčešće suočavate? Što je to što najviše muči današnjeg čovjeka?

To je naša mala klinika s velikom dušom u kojoj već 20 godina pomažemo klijentima na fizičkom, psihičkom i duševnom planu iako su ovi posljednji problemi najrašireniji, a ne mogu se ni jednim aparatom dijagnosticirati. Današnjeg čovjeka muči to što ga u obitelji ne razumiju, što vlada otuđenost pa nema kome otvoriti dušu, muče ga nesigurnosti i to što se ne zna zauzeti za sebe i prepoznati svoje kvalitete i zato su u današnje vrijeme duševni savjetnici i proza koja liječi neophodni.

Kako otprilike izgledaju vaše terapije?

Jako je teško objasniti jer se individualno radi sa svakom osobom, a njen se problem prepozna čim uđe u ordinaciju. Mi radimo i fizikalnu terapiju, imamo patent programe kojima spašavamo klijente od operacija, bavimo se energetskom i intuitivnom terapijom kojima oslobađamo od stresa i napetosti pa je zato kod nas uvijek gužva, ali smijeh i radost šire se prostorom.

Sa svojim ste prvijencem doživjele apsolutni uspjeh. Knjiga je bila rasprodana, uskoro je izašlo i drugo izdanje. Rijetko tko na današnjoj književnoj sceni doživljaja takav uspjeh. Smatrate li da je knjiga u Hrvatskoj danas zanemarena?

Smatramo da se još od osnovne škole učenicima nameće neprimjerena lektira koja im je teška ili nezanimljiva pa ih se tako odbija od čitanja i razvijaju se u ljude koji bježe od knjige. Postoji mnoštvo izvrsnih i zanimljivih romana, samo ih treba čitateljima na pravi način približiti. Evo, nas je na primjer Maja Sever pozvala u emisiju “Hrvatska uživo” rekavši kako naš roman pobija tvrdnje da Hrvati ne čitaju, a najdraže nam je kada nam se javljaju čitatelji koji kažu da nikada nisu bili zainteresirani za knjige, ali su Bez ljubavi i mržnje pročitali u dahu ne mogavši ga ispustiti iz ruku. Od jeseni ćemo s oba romana gostovati u gradskim i školskim knjižnicama diljem zemlje u kojima nas željno očekuju.

Planirate li možda objaviti i nešto drugačiju literaturu ili je za sada ovo dovoljno?

Svaki je od naših romana drugačiji jer se ne volimo ponavljati, tako je prvi roman toka svijesti, drugi je psihološki triler, ali svi će biti proza koja liječi. Jedan od budućih romana bit će dječji, ali on ne spada u ovaj ciklus.

I za kraj, možete li nam dati neku univerzalni savjet kako se nositi sa svakodnevnim problemima s kojima smo suočeni?

Prvo trebamo u sebi pronaći pozitivnu energiju na kojoj gradimo svoj život i na koju se oslanjamo jer vjerujte svi je imamo, samo je često zakopana ispod problema, tuge i razočaranja. Pustimo joj da udahne i da nas preplavi jer svi smo mi kao bebe rođeni u toj energiji i ona postoji u svima nama. Dajmo prednost istinskoj vjeri i vjerujmo da možemo ostvariti ono što zacrtamo, ali budimo svjesni da je lijenost bolest koja nas skreće s toga puta. Treće je upornost i veliki rad i vjerujte rezultati neće izostati.

(Visited 338 times, 3 visits today)

Komentari