Istaknuto
09.01.2018.

"Fantom u operi" Andrewa Lloyda Webbera na Broadwayu je premijerno zaigrao 9. siječnja 1988. godine. Riječ je o najdugovječnijem brodvejskom mjuziklu koji oduševljava u svakom aspektu. Ovaj kazališni spektakl odražava i razlike između američkog i europskog pristupa kulturnim sadržajima.

06.01.2018.

Animirani filmovi nisu samo za djecu, a u ovoj filmolisti donosimo izbor filmova koji zadivljuju svojom pričom, animacijom i originalnošću.

Intervju

Ljerka Varga: 'Na čitatelje treba utjecati izdavanjem knjiga i kvalitetom napisane riječi'

14.12.2014. Pisci i književnost
Foto: ljerkavarga.bloger.com

Foto: ljerkavarga.bloger.com

U suradnji s grupom Pisci i književnost, donosimo Vam još jedan intervju, ovoga puta s književnicom Ljerkom Vargom.

Ova bjelovarska spisateljica rođena 1945. godine počela je pisati 1972. godine. Inspiracija je dolazila iz uspomena na djetinjstvo i prijatelje, a poseban poticaj dao joj je Turopoljski lug gdje je živjela osam godina. Bila je članica književne grupe Albatros, a s obzirom da je slikanje njezina druga ljubav, imala je i zajedničke izložbe s likovnom grupom ’10. lipanj’. Održala je i osam samostalnih izložbi.

Njezine pjesme objavljivane su u zbirkama Oktogonske večeri poezije, Ptice nadlijeću i Bijele vrane, a prva samostalna zbirka poezije bila joj je Stope u prašini objavljena 1989. godine.Otad joj je objavljena još jedna zbirka, Pospremi me u dušu, a objavljivane su joj i slikovnice – Šuma od bora, Priče iz vrta  i Pustolovine mede od zelenog pliša.

Uvrštena je u Leksikon suvremenih velikogoričkih pisaca, koji je izdala Knjižnica Velike Gorice te u Antologiju suvremenog velikogoričkog pjesništva u izdanju biblioteke Albatros.

Mateja Barić (čitateljica): Kad ste počeli pisati?
Draga Mateja! Hvala na pitanju. Počela sam pisati još u osnovnoj i srednjoj školi, prozu, sastavke, priče, a poeziju sam počela pisati 1972. moja kćer trebala je imati stihove za recital povodom 8. Marta, a nismo imali knjižnice u blizini. Tako sam ja napisala stihove:

Ispod bora zelena
Jaglace sam žute brala
Kući sam otrčala
I majci ih dala.

I sada u njenom oku
Zlatno-žuta suza sja
Kao čista kaplja rosna
Na latici jaglaca

Od 1972 g. pišem relativno stalno.

Elma Suta (čitateljica): Kako ste odlučili da ćete biti spisatelj za djecu?
To je mislim odlučeno onda, kada sam napisala one stihove mojoj kćeri za školu. Slikovnice pišem uglavnom u stihovima. Smatram da su uz ilustracije lakše pamtljive za djecu do zaključno četvrtog razreda. Isto je čitati djeci stihove prije spavanja, učinkovitije za dječji interes.

Mateja Barić: Osim poezije, pišete li i prozu?
Pišem i prozu. Uglavnom priče. Upravo radim na knjizi priča za djecu. Nadam se da ću ostvariti taj zamišljeni projekt, kao i ostale.

Mateja Barić: Imate li neko posebno mjesto za pisanje?
Da, mali office kraj laptopa i kopirke, a to može biti bilo gdje.

Mateja Barić: Što mislite, tko Vas više čita, mlađa ili starija populacija?
Izdala sam tri slikovnice za djecu. Bila bih sretna da me više čitaju bake i djedovi, mame i tate, pa da prenose djeci i čitaju stihove iz slikovnica prije spavanja, a sa time da razvijaju čitateljske navike kod djece.

Mateja Barić: Kakve su reakcije na Vaše objavljene knjige?
Uglavnom dobre. Objavila sam dvije zbirke lirike, Stope u prašini, 1989. godine. I zbirku Pospremi me u dušu, 2011. godine.

Kruno Šafranić (pisac): Čitao sam Vašu slikovnicu Šuma od bora gdje je glavni lik ptica svraka. Kako ste se odlučili da svraka bude glavni lik?
Bilo je to 1989. Na godišnji odmor smo poveli i našeg unuka, koji je bio četiri godine star i sve ga je zanimalo. Bili smo na otoku Viru. Tako smo već sljedeće jutro čuli svraku i ja sam se začudila od kuda ona tu. A stihovi su se sami nametnuli. Tako su tada i nastali. Pratila sam tih deset dana godišnjeg njen život u šumici od bora.

Kruno Šafranić: Čitao sam Vašu slikovnicu Pustolovine mede od zelenog pliša koja mi se svidjela. Kako je nastala ideja za tu slikovnicu?
Ah to je pomalo smiješno. Za boravka u Njemačkoj često sam posjećivala sajmove starih stvari, a tamo su stare stvari cijenjene i ne bacaju se. Tako niti igračke. Desilo se da sam upoznala stariju gospođu, koja je izrađivala igračke, ali i sakupljala starije. Svidjelo mi se to, ali ja sam željela posebnu igračku, posebnog medu. Kako bi bio potpuno poseban, ugradila sam ga u slikovnicu Pustolovine mede od zelenog pliša. Znate, život osobe treće dobi zna biti ponekad tužan, ako nemate nikoga svoga, ili ako vas djeca iz bilo kojeg razloga ne posjećuju. Osobito kad se približavaju praznici, kada se okuplja obitelj.

Kruno Šafranić: Pročitao sam i Vašu slikovnicu Priče iz vrta a ova mi je posebno draga jer su u njoj pjesme najsnažnije i imaju odličan ritam. Koliko Vam znači kada pročitate osvrt za vaše knjige i dobijete povratnu informaciju vaših čitatelja?
Pa drago mi je da vam se dopadaju. Ljudi su ipak, mnogo njih, vezani za zemlju. Za mali komadić prirode i to im je blisko. Tako je i meni. A svaka konkretna informacija veseli. Ili pozitivan komentar. Znači da su čitatelji prepoznali i našli se u tim pričama iz vrta.

Foto: Pisci i književnost/Kruno Šafranić

Foto: Pisci i književnost/Kruno Šafranić

Lidija Harak (pjesnikinja): Što Vas najviše raduje a čega Vas je strah u životu?
Radovali su me moji unuci, koji su sada već odrasli ljudi, ali nemaju još djece, ali me raduje da drugi mališani čitaju moje slikovnice. A čega me je strah? Neimaštine, bolesti i rata.

Lidija Harak: Opišite sebe u tri riječi?
Temeljita, iskrena. Vaga!

Elma Suta: Imate li kućnog ljubimca?
Imam, naravno, čak dva. Papigicu nimfu. Picana i psa Žuću. Veći dio godine smo moj životni pratilac i ja u Vinkovcima gdje zajedno pišemo.

Kruno Šafranić: Vidio sam ilustracije koje ste radili za svoje slikovnice. Prekrasne su. Kada ste primijetili da imate dar za slikanje/crtanje?
Bilo je to davno. Nastavnica koja je u meni otkrila ‘to nešto posebno’, bila je Gđa Nevenka Tribuson, mama našeg velikog pisca iz Bjelovara, Gorana Tribusona. Tako me je u toku četverogodišnjeg školovanja 5 – 8 razreda vodila kroz crtanje i slikanje ugrađujući mi, prenašajući na mene znanje. Uvijek kažem: Hvala joj! Slikanje mi je dobro išlo (kao i drugi predmeti u školi), kao pisanje, pa sam po završetku osmogodišnjeg školovanja, upisala gimnaziju i tamo sam nastavila slikati u likovnoj grupi gimnazije, koju je vodio prof. Milan Jakupčević, inače prof. matematike. Bile su to lijepe dvije godine slikanja s grupom. Ali kako je život često okrutan, nisam mogla ostvariti svoje snove. Do učlanjenja u grupu 10. lipnja u Velikoj Gorici, 1975., slikala sam za svoju dušu, kao što sam i pisala sa grupom Albatros iz Velike Gorice i s grupom TRIKULIJUM iz Zagreba, 1982.- 1989., sa sjedištem u Oktogonu, koja priređuje izložbe, slikarske kolonije, ali i večeri poezije. Bilo je to lijepo vrijeme stvaranja i druženja. A iskustva ostaju.

Kruno Šafranić: Koju ocjenu ste imali iz likovnog predmeta u osnovnoj školi?
Naravno , odličan! Možda će zvučati neskromno, ali bila sam uvijek među boljim učenicima.

Kruno Šafranić: Planirate li napraviti izložbu s Vašim slikama?
Imala sam osam samostalnih izložbi. Dosta toga planiram, ali teško ostvarujem. Naravno da planiram, no to nije jednostavno… Treba za to imati uvjete. Od sale, kataloga, opremljenih slika, a to sve iziskuje velika ulaganja, što si momentalno ne mogu priuštiti.

Kruno Šafranić: U virtualnom klubu Pisci i Književnost osvojili ste na natječaju poetski motiv 2. mjesto za najljepše pjesme godišnjeg doba – srebrna titula. Kako ste dolazili do inspiracija za pjesme na zadane motive?
Stihovi sami naviru, maštu inspirira tema, pa onda teku rime i stihovi. Samo ih treba pohvatati posložiti, i to je to. No nagrade me baš i neće nešto. Znači da moram još na tome poraditi.

Lidija Harak: Da li idete na promocije svojih knjiga i ako da koliko često?
Nešto baš nisu učestale u zadnje vrijeme. Ali naravno da idem, kada je promocija ili predstavljanje knjige. No trebala bih pola kilograma zdravlja više u koljenima, pa bi to bilo lakše i organizirati.

Elma Suta: Pokušavate li utjecati na svoje čitatelje i, ako da, na koji način?
Na čitatelje treba utjecati izdavanjem knjiga i kvalitetom napisane riječi, bez obzira o kojoj se književnosti radi, onoj za odrasle ili o književnosti za djecu.

Lidija Harak: Da li imate u planu uskoro objaviti nešto novo od svojih radova?
Da kao što rekoh, radim na zbirci priča, kao i na tri slikovnice koje su isto pred završetkom. Ne tekstualni dio, nego ilustracije koje radim sama, a onda dolazi i recenzija, pa se sve to kompletira. Naravno trebaju sredstva i za tisak. A to je u dane recesije najveći problem.

Kruno Šafranić: Gdje Vas možemo čitati u virtualnom svijetu?
http://ljerkavag.blogspot.com/
http://lelavarga.blogspot.com/2012/11/blog-post_25.html
http://ljerkavvarga.blogspot.com/
http://lelavar.blogspot.com/

 

Intervju s Ljerkom Varga vodio Kruno Šafranić.
Oko realizacije intervjua pomogli Lidija Harak i Mateja Barić.

(Visited 230 times, 1 visits today)

Komentari