Lollobrigida: “Ljubav je najzajebanija i najslađa križaljka života, uživajte u svakom trenutku”
Od lo-fi bedroom projekta do benda u današnjem izdanju electro pop Lollobrigida je prošla dugačak put kroz razne faze stvaralaštva, i to u periodu od 2003. do danas. Posljednji album “Pilula” izašao je prije tri godine, a otad se sve okrenulo naglavačke – ili se bar tako čini. Grupa danas kreira svoje diskoidne hitove na beogradskoj adresi, a novi zvuk kojeg očekujemo na nadolazećem albumu obogatili su i povremeno dominantniji riffovi gitara te pomalo ozbiljniji tekstovi, čiji bi uzrok mogao biti i taj što su neki od članova zaokupljeni prinovama u obitelji. Ipak, bend i dalje pronalazi vremena za stvaranje svojih veselih synth pop melodija, a iste ćemo imati priliku čuti za Valentinovo u Tvornici Kulture. Povodom te prigode, s Idom Prester Peševski razmijenili smo nekoliko pitanja, a što nam je ova simpatična i šarena pokretačka snaga ovog benda imala za reći možete pročitati u nastavku teksta.
Grupa je kroz vrijeme promijenila pregršt članova, a svojevremeno ste joj zbog toga dodali i prefiks “VIS”, odnosno “vokalno instrumentalni sastav” kakav su nekoć nosili ex-yu bendovi kao što su primjerice Idoli i Bijele Strijele. Tko danas točno čini bend i možete li ukratko predstaviti nove članove?
Sviranje u bendu je jedan ekstreman, prilično mazohistički sport. Mislim da je to generalni stav svih muzičara. Deset posto vremena je najbolja špica zamisliva, a devedeset posto je Isusova muka da dođeš do te špice. Da bi stvar uopće ikako funkcionirala, potrebno je strašno puno entuzijazma i golem trud koji se realno rijetko vraća, bar u nekim konvencionalnim mjernim jedinicama, tipa pare, slava, raspomamljeni fanovi. Uvijek je jedan član benda taj koji “vuče” i daje se kompletno, a ako uspiješ pronaći još bar jednu osobu da te u tom kamikaza tripu slijedi i shvaća projekt kao dio sebe, e pa onda već možeš zapaliti svijeću na Kamenitim. Ja sam imala sreću da ih nađem nekoliko u zadnjih desetak godina. puno zanimljivih ljudi je protutnjalo kroz bend, neki kraće, neki duže. Neki su dobili djecu pa nisu više imali vremena za probe, neki su upali u veće bendove, nekima je cura kenjala što ih nema vikendima.. a ovu meni najdražu postavu (Kleemar, Levi, Marko, Jernej) koja je trajala zadnje četiri godine sam morala napustiti zbog svog sve dužeg boravka u Beogradu. Jebiga, a baš smo se voljeli, to je kao prekid veze kad vidiš da long distance nije moguć. Da se proba može odradit skajpom, još uvijek bi bili skupa.
U Beogradu tražim sreću s mladim dečkima, punkerima iz čuvenog muzičkog skvota Bigz. Jako su zagrijani i predani, glazba im je sve. Ali je sasvim druga dinamika od starog sastava benda. Još tražimo svoj zvuk, ja guram u elektroniku, sintove, beatove.. oni guraju u punk, rokenrol, distorzije. Negdje u sredini tražimo kompromis. Za početak sam odustala od snimljenih electro matrica preko kojih je stara postava svirala, to je ovim novima svetogrđe haha… Sve radimo uživo na koncertima. Novu postavu benda čine Boško na basu (Straight Mickey & the Boys, Škrtice), Marko na bubnju (Artan Lili), Damjan na gitari (Crvi) i Nemanja na sintu (Buran). I naravno Petra koja je ostala iz stare postave.
Kako smo čuli, Petra Cigoj jednom mjesečno prelazi relaciju Zagreb – Beograd kako bi stigla na probe. Predstavlja li to problem prilikom usklađivanja obaveza i funkcionira li uspješno takav način rada na daljinu?
Naravno da bi više voljeli da je s nama. Fali nam, i na probama i na snimanjima, intervjuima. Al’ šta sad, to je k’o brak s moreplovcem. Petrin dio (back vokali) dolazi na kraju. Ja smislim pjesmu, bend smisli aranžman, usnimimo se, uvježbamo i na kraju cijele proizvodnje dolazi Petrin dio, šlag na torti. Dovoljna je proba, dvije i legne i njena dionica. Zasad se nekako držimo, nije lako ni Petri otputovati za par sati probe preko granice, i ona ima dijete. Nije to kao nekad kad smo se kao klinci sjetili u četvrtak da bi u petak ujutro sjeli u bus, i na disko vikend u Beograd.
Sljedeći, četvrti album, izlazi uoči ljeta. Hoćete li set-listu na koncertu u Tvornici podrediti promoviranju istoga ili možemo očekivati da ćemo se dobro rasplesati i uz stare hitove?
Klasika bendovskih set lista je: nove pjesme na početku koncerta, starije u drugoj polovici. Nećemo se ni mi praviti pametni – posljednji singlovi (Uzalud, Zašto, Najbolji život) će biti zagrijavanje za razne Bivše cure, Resetiranja, Kompjutere i Voljenja u svim oblicima. Nemamo tako puno hitova da ijedan ispustimo, tako da nema brige ;).
Sa nadolazećeg albuma čuli smo sing Najbolji život, a u spotu se pojavio i vaš sinčić. Kako je obiteljski život točno utjecao na glazbu Lollobrigide?
Sve je još kompliciranije, ali slađe. Svašta smo već proživjeli, pogotovo dok sam dojila… Beba mora papati, pa makar u backstageu koncerta, u pauzi na probi, na putu do Exita. Imam zakon muža koji u svom poslu radi s dosta bendova, pa razumije problematiku. Inače bi odavno dobila zabranu da se bavim tim glupostima. Sreća je da je Roko stvarno opušten lik, ne gnjavi, nije cendrav, zdrav je i otpočetka dobro “utreniran” u dinamičan lifestyle.
Dio spota ste snimali na krovu nebodera u kojem živite. Kako je to točno izgledalo i kako ste dobili privolu stanara da snimate na samoj zgradi?
To je zgrada od preko sto stanova, 16 katova ima. Čim smo se uselili krenula sam se ulizivati predsjedniku kućnog savjeta jer sam vidjela krov i znala da ću ga kad tad zlorabiti. Idealna prilika za desant na tu gornju terasu je bio dolazak Putina u Beograd. To je bio takav narodni praznik da se nitko nije smio ljutiti na “tulum” na krovu. I mi slavimo!
Kada smo već kod videospotova, u onom za pjesmu Bivša cura gostujuću ulogu je, uz glumice Anu Maras i Ivanu Rošćić, imao i pjevač Duško Lokin. Planirate li nas možda ponovno iznenaditi nekom ovakvom pomalo neočekivanom suradnjom, bilo da su u pitanju spotovi ili pak gostovanje na albumu?
Znam da je to za PR jako korisno, ali ne želimo ništa forsirati. Bivša cura je dosta sarkastična, bizarna pjesma u kojoj pašu cirkusarije poput te s Lokinom. Ove nove stvari su dosta poetičnije, ozbiljnije. Ne znam kako bi u Najbolji život pasao npr. Zdravko Čolić. S druge strane za pravu glazbenu suradnju nam je relativno teško naći partnere, dosta smo specifičnog stila. Nema puno muzičara koji tu pašu. Ja bih za nove stvari najradije zvala Damona Albarna, on ima taman taj neki odnos između komedije i dobre indie muzike kakav mi volimo. Al mi se već neko vrijeme ne javlja na poruke 🙁
Uvijek zvučite zaigrano i vrckavo. Kako teče kreativni proces stvaranja vaše glazbe, i zabavljate li se prilikom stvaranja iste onoliko koliko mi slušatelji stječemo dojam iz vaših spotova? Ili je sve produkt mukotrpnog rada?
Ja obožavam rad u studiju, možda čak više i od koncerata. To slaganje dionica, instrumenata, ritmike teksta, emocije… To je izgradnja katedrale iz betonske rupe. Limes beskonačno kombinacija, a samo par njih radi kako ti hoćeš da radi. Zna se desiti da mućkaš satima, danima, tjednima i jednostavno ne šljaka. Čupaš kosu, a onda se desi taj moment kad ubodeš pravi huk, pravi stih.. Najčešće slučajno, kao ćorava koka. Tad se svi u studiju pogledaju, to je takva sreća kao da je Gospa uskrsla. Eto, ljudi imaju svakakve ovisnosti, moja je ta. Mukotrpno ganjam ovakve komadiće euforije na koje sam se navukla. Meni je to Mount Everest, osvajanje svjetskog kupa i pobjeda na izborima… Sve u jednom.
Crpe li tekstovi inspiraciju iz stvarnog života? Pretpostavljam da ne bi bilo najugodnije da je “Moj dečko je gej” napisana po predlošku nečega što se stvarno dogodilo…
Nije bilo posebno ugodno, al uz pjesmu se lakše podnese. Sve se stvarno dogodilo, šta da mu radim. Svaki tekst je samo malo izdramatizirana stvarnost. U pjesmi Moj dečko je gej glavni akter mislim samo da nije nosio pinkie starke, sve drugo je istina. Ali trebala mi je neka rima uz stih “voljele su ga sve naše majke”. Radi se o zajedničkom dobrom prijatelju Petre i mene s kojim sam ja davno muljala. Iako idealan zet, kao dečko je ispao deficitaran. S druge je strane, a nije ni sam tada znao.
Eto, to je za Moj dečko je gej. Miss right je za Zlaju, Kompjuter za Davora, Najbolji život za Vanija, Bivša cura za Anu.. Svaka pjesma – jedna mala životna priča.
Vaša publika najčešće je šarolika poput Lollobrigide same. Tko vas sve dolazi slušati uživo i kako izgledaju vaši nastupi? Koji vam je dosad ostao u najboljem sjećanju, i možete li eventualno prepričati neku anegdotu s koncerta?
Dolazi ko hoće, nismo selektivni. Tko god želi malu injekciju energije od čudaka koji mjesecima spremaju 3 minute muzičkog sadržaja. Pravi cirkus. želimo da ljudi plešu, skaču, lože se.
Što se anegdota tiče, bilo je svega. To svaki bend proživljava. Pucanja kostima usred nastupa, gubljenja pasoša, prekopavanja stvari na granici, pa pronalaženja naših perca, zečjih repova.. vjerojatno posumnjaju da smo neke prostitutke. Na srpskoj granici kad smo išli na Exit su carinici Petru i mene tjerali da pjevamo.
„Aj, ako kažete da pevate, da čujemo neku narodnu! Ne znate? Vraga ste vi crnog pevačice!„
Jedva smo se izvukle.
Postoje li glazbeni uzori kojima Lollobrigida ponajviše duguje svoj electro synth-pop zvuk, i kakve bendove inače slušate?
U početku mi je najveći uzor bila Brigitte Bardot, poznata francuska glumica. ljudi većinom ni nemaju pojma da je pjevala. njena glazbena suradnja s sergeom gainsbourgom je antologijska. Ford mustang, Bonnie and Clyde i ostale stvari koje su zajedno radili su mi dali totalno novi smjer prije desetak godina kad sam počela raditi glazbu. Njen nježni, napukli, sjebani glasić koji je stari lisac tako fino iskoristio… Zato su prve stvari koje sam radila za Lollobrigidu tako dječje – šansonijerske, to je taj stil koji me tada furao. A onda sam se malo obezobrazila.
Danas slušamo svašta. Ja jako volim Yeah Yeah Yeahs, The Knife, Peaches, New Young Pony Club, Ladytron, Crystal Castles… A dečki većinom Sonic Youth, PJ Harvey, Elliotta Smitha i slične indie depresije.
Kada pričamo o vašem osobnom ukusu, postoji li neki izvođač, strani ili domaći, s kojim biste baš željeli podjeliti pozornicu?
Već smo na Exitu dijelili pozornici s Royksopp, još negdje da ubodemo Roisin Murphy i meni sasvim dovoljno.
Za kraj, nadolazeći koncert će se održati na samo Valentinovo. S obzirom na tu prigodu, imate li neku univerzalnu poruku ili savjet o ljubavi koju bi htjeli podijeliti s našim čitateljima?
Savjet o ljubavi? Evo da stara bakica da koju misao iz svojeg stoljetnog životno-ljubavnog iskustva… Nema savjeta! Nema pravila! Par puta sam htjela ispast pametna pa dijelila savjete frendicama koje su bile u nekim sajko vezama da bježe, nema tu kruha… Eto ih danas s istim likovima i izrođenom djecom, sretne i zadovoljne, sve se posložilo, a meni svaki put neugodno kad ih vidim. Drugi su izgledali savršeni pa na kraju šipak. Nisam uspjela nikakvu logiku izvući. Ljubav je najzajebanija i najslađa križaljka života, uživajte u svakom trenutku. Uz Lollobrigidu 14. veljače, naravno!
