Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Intervju

Luka Petrušić: ”Smatram da ti Zagreb pruža dovoljno, a ti si taj koji to mora maksimalno iskoristiti”

02.06.2013. Ora Ines
facebook.com/pages/suma-summarum/

facebook.com/pages/suma-summarum/

Uz Luku Petrušića često se vežu epiteti talentiran, genijalan, čudan i sve to zaokruženo s kratkim opisom ovog mladog glumca – jedan od najtalentiranijih hrvatskih glumaca. Osim što ga često vidimo na TV-u Stipe u Gostima, Zakon!, Mamutica, Bitange i princeze, Odmori se zaslužio si, možemo ga vidjeti i u Kerempuha koji je njegovo matično kazalište, a isto tako i u brojnim filmovima, od kojih su najpoznatiji Šuma Summarum, Oprosti  za Kung fu, Čovjek ispod stola, Neke druge priče. Mogu nabrajati do sutra, jer ovaj mladi glumac krije brojne talente, a osim glumačkog, Luka posjeduje i glazbeni – svira u  bendu Chishche Lishche. Za Ziher.nam je otkrio kako je počeo svirati, kakve su mu predstave najzahtjevnije te zašto ga najčešće viđamo u jako čudnim ulogama.

facebook.com/satirickokazaliste.kerempuh

facebook.com/satirickokazaliste.kerempuh

Sasvim slučajno sam naletjela na IMDB-evu ljestvicu 10 najboljih mladih glumaca u Hrvatskoj. Naravno, tvoje ime se našlo među tih 10, a ovo nije prvi put da te netko svrstava u tu kategoriju. Što ti kažeš na sve to?

Lijepo je ako te netko tako stavi u takvu kategoriju, ali zapravo ni najmanje ne razmišljam o tom. Ne kažem da mi ne znači ništa, ali mi nije nikakav pokretač doći na ikakvu ljestvicu ili biti najbolji. Bitno mi je samo da je sve pozitiva, da sam sretan. Tu sam sreću pronašao u glumi, a to očito širim dalje pa me vjerojatno zato svrstavaju u te ljestvice.

Dio si ansambla Kerempuh od 2010.godine. Od predstava u kojima igraš osobno sam pogledala Mrtve duše, Krletku i Čudo u Poskokovoj dragi i u svakoj si me se dojmio, a najviše u Krletki. Možeš li ti izdvojiti neku predstavu iz Kerempuha koja ti je najviše legla?

Mrtve duše mi je jedna predstava koja mi je dugačka i nisam tu baš našao nešto što bi možda mogao kreirati, a to je više moja krivica i možda stvar neke blokade u kakvoj sam tada bio. Predstava Metastaze, gdje sam mijenjao Hrvoja Kečkeša u ulozi Kize mi je bila jako dobro iskustvo. To mi je bio veliki gušt igrati. Isto tako, igrati Juru u Šepavi Jura od Kravarskog mi je veliki užitak.

Koliko ti je krletka bila zahtjevna?

Pa u početku mi je bilo onako ”Isuse Bože što je ovo, kako ću ja ovo odglumiti?!” , ali na kraju mi je bilo lakše igrati u Krletki nego u nekim ulogama koje su mi se na prvi pogled učinile jednostavnima.

Postoji li nešto što je tebi posebno teško odigrati?

Nešto što manje razumijem i nešto o čemu manje znam mi je uvijek teže odigrati. No, onda je opet stvar koliko radiš na tome, koliko istražuješ da bi vidio što se može napraviti s tim. Nije stvar uloge, niti odglumiti ulogu. Stvar je u radu. Rad na ulozi zna bit koji put dosta težak.

Mogao bih reći da mi je dosta teško s jezikom. Zahtjevno mi je to jer se onda usredotočim previše na sam taj akcent i jezik, a ne na neke druge stvari. Recimo, kada radimo Čudo u Poskokovoj dragi, akcent dalmatinske zagore je ono na što se najviše fokusiram, pa onda izgubim taj unutarnji gušt što vodi do toga da ponekad naposlijetku nisam zadovoljan s onim gotovim, zadnjim produktom.

facebook.com/satirickokazaliste.kerempuh

facebook.com/satirickokazaliste.kerempuh

Pričaj mi o Chishche Lishche. Kako ste nastali, koliko uživaš u tome, sve mi reci.

Odmah se naježim kada me to netko pita. Chische Lishche je nastalo kada smo radili sa Sašom Anočićem predstavu O medvjedima i ljudima. Tada nas je Anočić pitao bi li mogli odsvirati nešto u predstavi. Onda je Mario Mirković, koji svira i koji je lumen i za glazbu i za glumu rekao ”Pa hajdemo dečki, je li znate išta svirati?” Ja nisam imao pojma svirati išta, no stvari su se složile, našli smo se na jednoj probi  i krenuli.  Ustvari, bend smo osnovali jer nam je čisti gušt bio dolaziti na probe. Dobro smo se zabavljali prije svega. Chishche Lishche se od te pozitivne energije pretvorilo u bend koji ima svoju noćnu scenu u Kerempuha i koncerte po gradu u većim klubovima.  Sada nas zovu na dan kada ulazimo u Europsku Uniju da sviramo na krovu NSB-a pred čitavom komisijom, za ulazak u Europu.

Nismo nikad razmišljali o tome niti smo mislili da će tako završiti, nego su stvari jednostavno išle svojim tokom. Iz čiste pozitivne energije, čistog gušta, nečega što nije nimalo isforsirano, nastalo je nešto tako odlično.  I nikada se ne fokusiramo na veliku publiku, nego samo na tu pozitivnu energiju, koje u nas zaista ima.

Dosta si se pojavljivao na TV-u. Koliko voliš TV i u čemu najviše uživaš; kazalište, film ili TV?

Sada kada imam puno više iskustva s kazalištem, mogu reći da mi je puno lakše glumiti u filmu pa tako i na TV-u. Mislim, gluma je gluma. Samo je način rada tu malo drugačiji.

Ivan Goran Vitez te iznimno pohvalio u intervjuu za FAK, što se tiče suradnje na filmu Šuma Summarum. Mene iznimno interesira scena u kojoj ti siluješ drvo. Kako ti je bilo to odglumiti?

Ta scena je snimljena iz prvog pokušaja. Ja sam pogledao to drvo, pogledao sam Ivana Goran Viteza koji mi je rekao ”Gle stari, hajmo to upalit i snimit”. On je upalio kameru, ja sam to napravio i to je bilo to. Kada je rekao cut svi su popadali od smijeha, uključujući i mene. No, to su jednostavno one uloge koje ti se tako otvore, obaviš što imaš i to je to.

facebook.com/satirickokazaliste.kerempuh

facebook.com/satirickokazaliste.kerempuh

Ne želim generalizirati, ali često te viđam baš u takvim, blago rečeno, čudnim ulogama. Primjerice, u filmu Čovjek ispod stola odigrao si ulogu zaostalog beskućnika.  Kako uspijevaš takve uloge tako dobro ponijeti?

To ti je fah. Uđeš u fah i, ruku na srce, ali mogu reći da je to čisto stvar moje lijenosti i možda mog nerada na nekim drugim područjima mene koji bi mogao pokazati. Ali onda linijom manjeg otpora ideš tim putem jer je to lakše. S druge strane, stvar je i u  lijenosti drugih ljudi koji smatraju da bi neka uloga bila dobra baš za tog glumca a ne za nekog drugog i tako ti to onda ispadne. Takve stvari jednostavno moraš sam promijeniti. Ja sam to shvatio jer recimo, u Kerempuha glumim uglavnom gay uloge, a na filmu ove malo čudnije uloge. Nemam s tim problem, ali je stvar u tome kada na istim stvarima toliko dugo radiš, onda nemaš više ništa novo za ponuditi.  Ali, ipak nemam frku sa fahom, jer i na njemu treba raditi i odraditi ga najbolje što znaš.

Za film Čovjek ispod stola Jelena Lopatić i ja  smo imali dva mjeseca probe, samo s Nevenom Hitrecom. Na tim probama smo se stvarno ispričali i dogovorili o svemu. Što se tiče moje inspiracije za ulogu,  ima jedan dečko što se zna motati tu ispred Pingvina. Jako je tih i povučen i počeo sam ga bolje zamjećivati eto baš kad smo radili na tom filmu, i on mi je dao neku inspiraciju kako da to izveden. Neven nije htio da to bude skroz mentalno bolesni beskućnik, više je želio postići jedan određeni balans. Što se tiče pripreme, to ne mogu dobro ni objasniti jer napraviš ono što ti dođe, onako kako ti smatraš da će bit dobro.

Na čemu trenutno radiš?

Sada u kazalištu radimo s jednom argetinskom režiserkom, Renatom Carollom Gaticom. Počeli smo također razmišljati i o Noćnoj sceni II. Sviram dosta, imam probe i to ti je to.

Smatraš li da ti Zagreb pruža dovoljno?

Pruža. Pruža jer sam si ja to tako napravio. Nisam jedna od onih osoba koje traže puno. To može bit na blagoslov, a možda je malo i zeznuto. Vidim druge kako se grebu za nešto više, a nažalost, opet se vrate tamo gdje sam ja trenutno.  Ja volim bit na zemlji i ne volim tražit više nego što mogu dobiti. Uvijek bi mogao reći da mi Zagreb ne pruža dovoljno, ali imam ovdje dom, ovdje živim čitav svoj život, imam posao, dobit ću bebu u 8. Mjesecu, što mi više treba?  Zapravo mi sad više i nije bitno pruža li Zagreb meni dovoljno, nego hoće li pružati dovoljno mom djetetu.  Ali, svejedno smatram da ti Zagreb pruža dovoljno, a ti si taj koji to mora maksimalno iskoristiti.

(Visited 349 times, 1 visits today)

Komentari