Istaknuto
20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

14.06.2018.

Folklorni ansambl Ivan Goran Kovačić već 70 godina djeluje u okviru istoimenog studentskog kulturno umjetničkog društva kao jedan od najboljih i najslavnijih hrvatskih folklornih ansambala. Okruglu obljetnicu proslavili su odličnim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

Intervju

Intervju – Mašinko: Dvije, tri o zajedništvu i zajebanciji

16.02.2015. Helena Kezerić
Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Najveća zagrebačka punk sreća zvana Mašinko izbrojila je godinu danas od trenutka kada je album “Svugdje Je Doma, Ali Lijepo Je Najljepše” ugledao svijetlo dana. Ovih dana veličanstvena šestorka priprema se za svoj prvi veliki samostalni koncert koji će se održati 27.02. u Vintage Industrial Baru, a kao predgrupa će nastupiti punk rock Varaždinci Fajrunt. Zahvaljujući dojavi insajdera, saznala sam vrijeme održavanja Mašinkove probe te se teleportirala na treću etažu xy garaže, poput zadnjeg štrebera s isprintanim pitanjima.

Dečki su vješto sakrili iznenađenje te me ugostili u maniri najveće gospode. U išćekivanju Perice odigrali su eci peci pec, za Šulca očito vrijedi dobra stara ‘tko nema sreće u dječjim brojalicama, ima u ljubavi‘. Lovro, inače priznati bendovski borac za sindikalna prava, pokazao je kako mu i u kolegijalnosti nema premca, dobrovoljno se javio za sudjelovanje. Dobili smo odgovore na pitanja o glazbi, narušenoj klimi u Europi i konobaricama iz Brckovljana, saznali smo zanimljivosti koje možda i niste znali.

U nastavku možete pročitati korisne informacije o Mašinkovim planovima za budućnost i novim nadama u koje se uzdaju. Saznali smo kako je Andrija ispoljio svoju kreativnost kroz alkohol, kako je Pitura pridonio imenu Mašinko, zbog čega Šulc Lovrine članove obitelji spominje u neprikladnom kontekstu, zašto su dva Srkija u bendu i koji dio sebe Perica najduže traži.

Ako sam dobro upoznata, Mašinko je zapravo osoba po kojoj ste odlučili nazvati svoj bend. Kako ide priča oko toga?

Lovro: Mašinko je osoba s mora, iz Pučišća na Braču. Pitura je bio na svadbi od našeg dragog prijatelja Krcka i tamo je bio taj čovjek kojeg mi nismo nikada upoznali.

Šulc: Bio je najveća legenda na svadbi i majstor ceremonije, a u to doba smo baš pokušavali nać’ ime. Pitura je došao na jednu probu i počeo pričat o tome kako je Mašinko super i kako je bio lud. Bio je zapravo on i nekakav Dundo od Jelene tamo. Njih dvojica su bili najluđi. Onda smo se zapravo prvo htjeli zvati Dundo Od Jelene, vagali smo to. Onda smo skužili da ima i ovaj drugi, Mašinko. To je onak zvučnije, kao da ima veze sa rokenrolom.

Prije godinu dana vaš album ”Svugdje je doma ali lijepo je najljepše” ugledao je svijetlo dana. Prošla je godina dana, reakcije su se nakupile. Kako ste vi zadovoljni s istima?

Šulc: Odlično, odlično! Album je svuda dobio baš odlične kritike, i više nego što smo se nadali. Nismo očekivali da bi moglo biti tako dobro, mislim, toliko hvale. Kaj ja znam! Pojavio se na nekim listama kao najbolji album 2014., na mnogo njih. Mislim da su nas i na temelju njega dosta više počeli zvati na koncerte.

Lovro: Veći je odaziv publike otkad je izašao taj album. Mislim, bez obzira što je prošlo vrijeme od prvog i drugog albuma, ali ovaj je baš potegao nekakav veći val svirki nego zadnja dva. Nadali smo se, mislim, nismo se nadali, ali smo bili sigurni u njega. Dugo se i snimao i miksao i nismo htjeli da bilo kako drugačije izađe na svjetlo dana, nego kak spada. Tako da, potajno smo se nadali da će to sve dobro ispast.

Šulc: Za to sve velike zasluge ima i Mark Mrakovčić, koji je to producirao i koji je imao strpljenja. Zapravo i on s nama i mi s njim, jer i on i mi smo malo onak… zeznuti za radit. Tak da ak bude čitao, da zna da ga volimo (smijeh).

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Može li svatko od vas izdvojiti svog favorita s albuma? Neku pjesmu koja mu je posebna ili draža od ostalih?

Lovro: Pa ne znam, iskreno, ne mogu. Drage su mi sve, sve su mi drage, a sad neki favorit? Dolje na dnu i Pjesma zajedništva. Te su mi dosta onak fora.

Šulc: Meni se mijenja. Ovisi kako se osjećam. Nekad mi pašu sporije kao što je Pogledaj me u oči ili Odzvanjala je pjesma, a nekad Kad idemo van.

Uz vaš album dolazi i društvena igra poput cugopola, što je zapravo genijalno. Tko se toga sjetio?

Šulc: Andrija, čini mi se. Jel da?

Lovro: Da, da. Neka priča se potegnula, znači svi smo se našli u jednom trenutku kod Piture. Nešto smo malo gruntali oko toga, napravili neku skicu. Odigrali par partija, skužili smo da je dobra zafrkancija. Realizirao je i dizajnirao Andrija na kraju.

Šulc: Da. Andrija je inače spiritus movens svega šta je u bendu, a da nije vezano uz muziku. Mislim, i u muzici, ali ovoga ostalog pored muzike je organizator Andrija.

Foto: Facebook.com/masinkoZG

Foto: Facebook.com/masinkoZG

Mašinko je poznat po brojnim anegdotama, bilo sa zajedničkih izlazaka, nastupa ili putovanja. Možete li izdvojiti poneku?

Šulc: Meni je najdraže bilo kad sam pred pet ljudi u publici uspio raskrvarit glavu u Velikoj Gorici. Onda sam išao na šivanje, ali odradio sam koncert do kraja.

Lovro: Nizak je strop bio, a on je skočio sa nekakvih štengi koje vode do backstagea, pa se lupio glavom…

Šulc: U betonsku gredu!

Lovro: U betonsku gredu. Mi smo nastavili svirat, jedino sam ja skužio da ovaj ima razbijenu glavu, dok su svi ostali bili u svirci i nastavili svirat. I onda je otišao. Znači mi smo počeli svirat i on se vratio sa ručnikom (smijeh). S krvavim ručnikom na glavi i nastavio pjevat. Onda mu je usred koncerta konobar donio punu vreću leda, koju je do kraja koncerta držao na glavi. S tim da se u jednom trenutku, da ispere ranu, zalio po glavi sa rakijom. I onda je počeo vrištat u mikrofon, ali ne zato jer ga je pekla rana, nego zato kaj mu je rakija ušla u oči.

Šulc: Rakija pomiješana s krvlju. Nije dobro za oči (smijeh).

Među brojnim pozitivnim iskustvima, sigurno se našlo i poneko negativno. Sjećate li se nekog izrazito lošeg nastupa i zašto je bio loš?

Šulc: Pa ovisi dal je loš kaj nam je bilo dosadno, naporno ili kaj je loš kaj smo loše svirali, al nam je bilo super u glavi. Takvih je više.

Lovro: Evo, sjećam se jednog puta kad smo bili pozvani na koncert i trebali smo svirati zadnji. Cijelu večer smo čekali na hladnoći, da bi u jednom trenutku došla policija, sve rastjerala i koncert se na kraju nije ni održao do kraja. S tim da smo cijeli dan tamo stajali na hladnoći i očekivali svirku.

Koji od svojih nastupa držite na pijedestalu kao najbolji?

Lovro: Pa čuj, Kset uvijek. Svaki Kset je dobar. Posebno onaj zadnji nam je, barem meni, ostao u lijepom sjećanju. Imali smo promociju albuma i bilo je rasprodano.

Šulc: Ovisi o mnogim stvarima, recimo i o zvuku i o tome kako se osjećamo. U Klubu je bilo odlično što se tiće nekakvog filinga i mislim da smo dobro svirali taj put. I u Tvornici na ovom zadnjem Tunafestu.

Lovro: Iskreno, ja sam prvi put osjetio da smo nešto… Mislim, ne možeš bit objektivan kad pričaš o samom sebi, ali prvi put sam osjetio da se nešto dešava kad smo izašli na Panonian Challenge i na Ferragosto JAM na stage i kad smo skužili da stvarno ima dosta ljudi, koji znaju tekstove i koji reagiraju pozitivno.

Šulc: Bilo je i nekih neočekivanih koncerata di smo se jako iznenadili. Tipa u Čakovcu, to je bio kaos totalni.

Lovro: Varaždin isto.

Šulc: I Varaždin. Očekivali smo da će bit ono, neki broj ljudi, ali nismo očekivali takav kaos kakav je bio.

Foto: Kristijan Smok/kristijansmok.blogspot.com

Foto: Kristijan Smok/kristijansmok.blogspot.com

Imam ovdje pitanje za Andriju, ali može i netko od vas odgovoriti. Kako napreduje montiranje videa za pjesmu Kad idemo van?

Lovro: Uskoro. Ne znamo točan datum, ali će ubrzo izaći, pošto je koncert uskoro.

Šulc: Na vašem konkurentskom portalu, na Muzika.hr (smijeh).

Pjesme potpisujete svi. Kako one nastaju i gdje pronalazite, barem vas dvojica, inspiraciju?

Lovro: Pa ne znam. Najjači tekstopisci u bendu su Šulc i Srki. Tako da su s tekstualne strane najviše oni angažirani, a muzika se u principu dešava momentalno. Netko nešto počne svirat i tak nastavimo.

Šulc: Da, imamo više načina kako radimo pjesme. Prvi je da donese netko pjesmu – Srki ili ja ili netko treći, i onda svi ubace svoje prijedloge i aranžman. Drugi je da bezveze đemamo i preko toga onda napravimo pjesmu.

Lovro: Koji put se desi da se donese tekst, pa se oko teksta gradi stvar, a koji puta nastane nekakav rif, pa se na njemu radi tekst. Nema pravila.

Velik dio vaših slušatelja na sam spomen Mašinka reći će da im prva asocijacija bude riječ – sreća. Kako to komentirate?

Šulc: Ako je tako, sretni smo zbog toga. Nadamo se da neće bit kao u Erupciji sreće da je to samo manični moment, pa da onda slijedi depresija, nego da je to trajna sreća.

Lovro: Drago nam je ako izazivamo takve reakcije kod ljudi.

Koji od bendova, bilo naših ili inozemnih, neobavezno kojeg žanra, biste izdvojili kao neke nove nade? Postoji li neki bend ili izvođač kojeg ste unazad godinu dana ‘otkrili’ ili po vašem mišljenju zaslužuje više pažnje?

Lovro: Od naših, spomenuo bih Fajrunt.

Šulc: Da, da, Fajrunt. Oni su super, bit će i predgrupa na našem koncertu. Treba dati novim bendovima priliku. Vidim već su počeli svirati okolo dosta.

Nanizali ste poveći broj odrađenih koncerata i svirki. S kojim bendom vam je bilo najdraže svirati?

Šulc: S Petrom Pankom ili Šankom, te s Kurvama ili Grdovićem. Debeljacima. E, nedavno je bio poluprivatni pank gig parti u Filip-Jakovu s Diverzantima. Jao, šta je to bilo, brate mili! Pozdrav Atletiku Filip-Jakov!

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Da niste punk bili bi?

Lovro: Ja sam odrastao na hardcore glazbi. U srednjoj školi sam slušao i svirao hardcore tako da, osim punka i to je isto moment koji volim.

Šulc: Ja bih bio u bluzu ili kantriju vjerojatno. Volim dosta bluz, pogotovo pomiješan s punkom tak da… To bi bilo, ako bih nešto radio, to. Volio bih i neki jazz, ali to sam se prekasno sjetio.

Tko se u bendu uvijek najdulje sprema? Tko je mladenka?

Šulc: Perica!

Lovro: Najduže se uvijek čeka Pericu, kao što si mogla vidjeti (smijeh).

Šulc: Al on se ne šminka, nego traži stvari. Mi ti dođemo i nazovemo ga, recimo treba ga pokupit kod njega doma. Mi ga pola sata ranije nazovemo da smo ispred ulaza i onda dođemo i čekamo ga još 15 minuta dok on traži stvari, cipele, novčanike…

Lovro: Obično i nešto zaboravi, pa se vraćamo.

Tko u bendu može najviše popiti, a tko najmanje? Tko najlošije podnosi alkohol?

Lovro: Najviše može popiti Srki, a najlošije alkohol podnosi Srki (smijeh).

Šulc: Mislim da se slažem s tim.

Tko vozi najlošije, a tko zna sve prečice po gradu?

Šulc: Uuuuu ovo je lagano tko je najlošiji!

Lovro: Dežurni vozači smo Pitura i ja, u zadnje vrijeme najčešće Pitura. Ne mogu reći tko najlošije vozi. Ima onih koji moraju vozit’ i onih koji ne žele, a sad…

Šulc: Najlošije recimo… Znamo tko se najlošije parkira!

Lovro: Onaj tko ima najveći auto u bendu.

Šulc: Ne, ne. Onaj tko ima najmanji.

Lovro: Na to sam i mislio (smijeh).

ŠULC: Nećemo reć’ tko je, samo ćemo reći da mu su mu izvorni inicijali AP.

Tko je bendovski partibrejker?

Šulc: Pa recimo… Srki često zna ić’ na druge rođendane i tulume, a ne s nama, tak da, eto… (smijeh).

Foto: Kristijan Smok / kristijansmok.blogspot.com

Foto: Kristijan Smok / kristijansmok.blogspot.com

Svaki bend ima svog filozofa, kralja drame, razboritu glavu ili onoga tko će se složiti sa svime. Kako su uloge raspodijeljene kod vas?

Šulc: Recimo da smo na pola, tri – tri podijeljeni po nekakvim filozofskim strujama. Andrija, Lovro i ja s jedne strane, a s druge strane Perica, Srki i Pitura.

Lovro: Ma ne bih to tako postavio, nego zavisi od situacije. Ako je neki dogovor, puno nas je, nikad nitko ne reagira na isti način, ali stvar je demokracije…

(Šulc jebe Lovri mater jer je diplomant i baca parole).

Zašto je Srki od kartona?

Lovro: Zato jer nije mogao prisutstvovati snimanju spota, išao je na neki rođendan (smijeh).

Šulc: S obzirom da smo već ustanovili da je bendovski partibrejker, ovak ćemo ga stalno imat’ uz sebe.

Lovro: Tako da se nemre izvuć’.

Šulc: A kad je tu, onda imamo dva Srkija, što je još ljepše. Razmišljamo o tome da izradimo i mirišljave boriće za auto na Srkija.

Zašto su konobarice baš iz Brckovljana tako posebne?

Šulc: Mislim da tamo imaju akademiju za konobarice, pa zato.

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Što u budućnosti, bližoj ili daljoj, možemo očekivati od Mašinka? Nazire li se stvaranje novog albuma negdje na horizontu?

Lovro: Sad kad malo prođu koncerti, dosta smo sad bukirani… Imamo dvije, tri stvari u nastajanju, planiramo napravit što više stvari i snimit novi album što prije.

Koliko ste bukirani daleko unaprijed?

Šulc: Recimo negdje do ljeta, ali nismo bukirani svaki vikend, nego imamo par datuma već za ljeto i par datuma u svakom mjesecu do ljeta. Možda.

Lovro: U svakom mjesecu je nešto dogovoreno. Sviramo koliko možemo zato što svi rade. Pitura radi na terenu i trenutno ima neku gužvu. Koliko možemo, toliko sviramo. Drago nam je kaj se ljudi interesiraju i kaj nas stalno zovu. Ima dosta svirki u svakom slučaju.

Koji je vaš sljedeći nastup?

Šulc: Spremamo veliki koncert 27.2. u Vintage Industrial Baru. Dođite!

Što biste poručili puku koji vas sluša?

Šulc: Nešto o zajedništvu i zajebanciji, kak je to oke špreha.

(Visited 225 times, 1 visits today)

Komentari