Miki Solus: “Govore mi da bolje slikam nego pjevam”

Ususret koncertnoj promociji albuma „Muzika za djecu i penzionere“ razmijenili smo nekoliko pitanja s Mikijem Solusom. Kantautor koji se na sceni pojavio kao gangster, za crno-bijelim tipkama slaže izuzetno dovitljive rime popraćene veselim melodijama, i to uz glazbenu pratnju Andreja Tačigina i Frane Viskovića. Prva prilika da Zagrebčani čuju novo izdanje uživo bit će 28.ožujka u Malom pogonu Tvornice Kulture, a u sklopu ovog teksta možete dobiti i kraći uvid u to što će vas dočekati na ovom nastupu.

Pozdrav, Miki. Iza tebe je produktivan mjesec. Koji su planovi za daljnju budućnost?

Radit ću nove hitove po uzoru na Tončija Huljića, čitat ću mnoge zabavne knjige, a nakon određenog vremena možda upišem tečaj plesa. Također, planiram posjetit Maroko i završiti fakultet. S prijateljima planiram svakodnevne tečajeve meditacije, a vikendom se možda i zaletimo na Sljeme.

 S bendom Dosh Lee snimio si pjesmu Opasnost vreba. Kako je došlo do ove suradnje i očekuju li nas možda još neke u skorije vrijeme? S kim bi volio snimati?

Preko producenta Antonina Šimića koji zna mene i dečke iz Dosh Leeja. On je predivan momak iz Makarske s još ljepšom bradom. Bit će još par suradnji sigurno, a volio bih snimiti duet s Vlatkom Stefanovskim.

U spotu ove pjesme i ne završiš baš najbolje, s obzirom na to da video ima krvav kraj. Jesi li se barem na snimanju više zabavio?

Nisam, snimanje je bilo horor. Producent spota je tiranin, a dečki iz Dosh Leeja su babe prave; a ovaj Kralj – taj je najgori od svih. Tukli su me, maltretirali i nisu mi platili za ulogu. Mislim da ću ih tužiti na sudu.

Osim ovog gostovanja, početkom mjeseca objavio si singl Suncobran čiju šarmantnu i čudnovatu animaciju potpisuje Ira Bulić (Nisam Tapir). Na koji način vidiš rad s osobama iz svijeta vizualnih umjetnosti? Misliš li da zajedničko kreiranje vizije glazbe doprinosi finalnom produktu?

Pa moje pjesme su slikovite, pa je zato crtić bio logičan odabir. Ira je napravila super posao i jako smo zadovoljni sa spotom. Najbolji mi je onaj tuljan kad padne na rog žutog čudovišta. Ovaj spot je u potpunosti kreirala Ira Bulić, nisam joj se miješao u posao. Mislim da je najbolje pustiti osobu da sama obavi stvar za koju ima čvrstu viziju, a Ira ju je imala.

 Kada smo kod vizualnog izražaja, crtaš li sam vesele covere svojih albuma? Ako da, koji je tvoj kreativni proces? A ako ne, tko je osoba zaslužna za ove šarene grafike?

Ja sam autor svih crteža s albuma. Moj proces je da sjednem i crtam, nema filozofije neke. Probao sam ja i na akademiju upasti, al’ ipak nisam toliko dobar. Ja sam zapravo propali slikar koji se okrenuo glazbi. Iako mi mnogi govore da bolje slikam nego pjevam.

Tvoj nedavno objavljen album „Muzika za djecu i penzionere“ većim je dijelom okupio ranije objavljene pjesme. Jesi li njime zaokružio svoju glazbenu karijeru? Koja je razlika između njega i prethodnih EP-a?

Zaokružit ću je kad me spuste u grob. Ovaj album je prvi sniman u pravom studiju, nema više lo-fi i sličnih spika. Također, ovaj je puno živahniji i životniji od „Muzike sumnjive kvalitete“. Razvio sam stil, kako glazbeno, tako i tekstualno.

Dosadašnja izdanja stvarao si većinom po principu „uradi sam“, a ovaj album potpisuje Yammat.fm kao izdavača. Je li ti to olakšalo objavu ovog diskografskog uratka?

Dobio sam veću medijsku popraćenost, koju ne bih imao da sam išao DIY. Svaka čast Yammatu što su skužili spiku i pustili album na free download jer to je jedini logičan izbor u današnjem vremenu kad nitko ne kupuje albume.

Na turnejama si svirao i s drugim izvođačima naše scene, npr. sa Seine, Lovely Quinces, Felonom… Koji ti je od ovih koncerata ostao u najboljem sjećanju? Imaš li neke anegdote?

Zadnji koncert s Felonom u Ljubljani ostao mi je u lijepom sjećanju jer je bilo zgodno vidjeti prijatelje na stage-u nakon duže pauze koju su imali od koncertnih aktivnosti. Anegdota je bila kad je Tačko provalio vrata wc-a. On ima nadljudsku snagu. Ovim putem poručujem ekipi iz Metelkove da im je Tačko razbio vrata i on je kriv za sve.

Kada smo kod kolega s našeg područja, postoji li neka nova nada koju slušaš u slobodno vrijeme i kojoj proričeš svijetlu budućnost?

Ima taj bend Gospođa. Čuo sam dvije stvari i super su mi. Dobri su dečki iz Banane smrti, pogotovo Žac koji ne jebe živu silu.

Kroz razne intervjue nabrojao si široku paletu uzora, od Franka Zappe do Magazina. Kada bi morao izabrati jednu osobu iz glazbenog svijeta koja je najviše utjecala na tvoj rad, tko bi to bio i zašto?

Franka Batelić zbog svog specifičnog umjetničkog izričaja.

I za kraj, promocija albuma sprema se 28. ožujka u Malom pogonu Tvornice Kulture. Što možemo očekivati od ovog nastupa?

Očekujte nikad bradatijeg Franu, naočale kao novi modni dodatak na Tačku i ja možda odjenem novu majicu. Ali da se ne lažemo – čut ćete prvi put u životu klavijature na distorziji.