Istaknuto
20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

14.06.2018.

Folklorni ansambl Ivan Goran Kovačić već 70 godina djeluje u okviru istoimenog studentskog kulturno umjetničkog društva kao jedan od najboljih i najslavnijih hrvatskih folklornih ansambala. Okruglu obljetnicu proslavili su odličnim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

Intervju

Niveska Juraga-Kovačev: “Neopisiv je osjećaj kad uzmeš u ruke svoj prvijenac”

22.02.2015. Pisci i književnost
Foto: Pisci i književnost/ Niveska Juraga - Kovačev

Foto: Pisci i književnost/ Niveska Juraga – Kovačev

Niveska Juraga-Kovačev rođena je 1963. godine u Sinju. Svoju prvu zbirku pjesama za djecu objavila je 2001. godine. Objavljuje u dječjim časopisima, a uratci su joj obvezno štivo u čitankama za niže razrede. Na internetskom natječaju za kratku priču ‘Ekran priče ’04’ njezina priča Kolotečina ili živa istina je u velikoj konkurenciji (1504 pristigle priče) osvojila treću nagradu. Želja joj je ući u lektirne naslove.

Elma Suta (čitateljica): Što ste željeli biti kao dijete?
Oduvijek samo učiteljica!

Elma Suta: Koja Vam je najbolja uspomena iz škole?
Imam ih puno…najljepše uspomene su mi vezane za prve razrede osnovne škole i svoju najdražu učiteljicu…nisam je odonda vidjela…a jedna od neostvarenih želja mi je reći joj da sam i ja učiteljica.

Kruno Šafranić (pisac): Učiteljica ste u školi. Radite predivan posao. Kakav je osjećaj biti učiteljica i da li vas učenici slušaju?
Dobar osjećaj… najbolji! Slušaju, uglavnom…došla su nova djeca novog doba, djeca tehnike… ali malo po njihovom, malo po mom i uspijevamo…

Kruno Šafranić: Ispričajte nam neku anegdotu među učenicima za vrijeme odgovaranja na ploči?
Evo baš sad se ne mogu sjetiti nečega pred pločom, ali imam bezbroj situacija u kojima me učenici nasmiju do suza. Redovito zapisujem te njihove bisere jer mi ih je žao zaboraviti. Jako su snalažljivi, pogotovu kad se treba izvući iz neke situacije. Tako mi je jedan učenik za domaći radu na zadatak ‘Moj susret sa svemircem’, nakon obrade sličnog teksta, donio ovo:
Domaći uradak
Moj susret sa svemircem
Časna riječ, nikad ga nisam susreo.

Kruno Šafranić: Ispričajte nam neku anegdotu s izleta s Vašim učenicima?
Budući da radim s učenicima nižih razreda, bude tu različitih zgodica i nezgodica…kad idemo na ekskurziju u 4. razredu, to im je prvo duže odvajanje od roditelja pa rade i ono sto kod kuće nikad ne bi. Jednom je jedan učenik sjeo u autobus koji je vozio u suprotnom pravcu od našega. Budući da ih stalno prebrojavamo, brzo smo otkrili sto se dogodilo. A razlog je bila lijepa plavokosa četvrtašica za kojom je gledao….

Mateja Barić (čitateljica): Imate li neko posebno mjesto za pisanje?
Nemam… pišem na svim mogućim i nemogućim mjestima…jedino što se trudim je uloviti inspiraciju koja lako pobjegne u nepovrat…Pamtim riječi velikog Tadije. Rekao je jednom prilikom ‘zazvoni telefon i ode moja pjesma’…Isto tako prihvatila sam savjet radnog kolege koji mi je na početku pisanja (u prvim danima ulaska u učionicu) savjetovao da sačuvam svaki papirić s napisanom rečenicom, natuknicom ili započetom pjesmom…’Trebat će ti kad-tad.’ rekao je i bio u pravu.

Lidija Harak (čitateljica): Kada Vas uhvati inspiracija da li je to silovito poput nekog tornada ili tinja polagano?
Inspiracija mi naiđe tiho, iznenada, od najsitnijeg motivatora (listić papira od čokolade kojega nosi vjetar u školskom dvorištu, ‘mudrolija’ mojih učenika, životnih situacija…

Lidija Harak: Šta radite kada Vas uhvati inspiracija a niste u blizini kompjutera i nemate olovku i papir baš u tom trenu?
Strahujem od takvih trenutaka. Nekad upišem u mobitel ključne riječi ili ideju, radim svašta da mi misao ne pobjegne. Često uspijem vratiti inspiraciju, ali nekad i ne.

Kruno Šafranić: Kako je nastala vaša knjiga za djecu ‘Nepopravljiva šteta’?
Nakon moje prve objavljene knjige, u kojoj je dosta proze u rimi, jer meni često bude lakše izraziti se rimom, napisala sam zanimljiv šaljivo-poučan tekst o lavu koji nije htio nositi naočale, sve slabije je vidio i ‘zagrizao sivi kamen umjesto miša, a zubi mu poispadali kao kiša’… napravio je nepopravljivu štetu pa sad cijeli život mora jesti ‘samo krumpir- pire i mekanu palentu’. Volim djeci pomagati na takav način, približiti im problem. Uglavnom, svi koji su je čitali poslije kad me vide prepričavaju je i čak su kažu ‘sanjali lava’…

Foto: Niveska Juraga- Kovačev/Pisci i književnost

Foto: Niveska Juraga- Kovačev/Pisci i književnost

Mateja Barić: Gdje ste do sada objavljivali radove?
U puno dječjih časopisa (Zvrk, Radost, Smib…) i u 5 čitanki za niže razrede (na što sam osobito ponosna)…u različitim književnim revijama, časopisima za kulturu i slično… i u Pik-u, narafski.

Lidija Harak: Da li ste imali koju promociju do sada, ako jeste koja vam je ostala u posebnom sjećanju?
Za sve tri knjige imala sam po nekoliko promocija. Sve su uvijek lijepe i posebne, ali prva je najposebnija, i knjiga i promocija. Neopisiv je osjećaj kad uzmeš u ruke svoj prvijenac…a rađanje knjiga s pravom uspoređuju s rađanjem djeteta, na drugi način, ali slično… Uz promocije bila sam po školama na bezbroj susreta s djecom u svojstvu književnice. I to su bili posebni susreti. Upoznati osobu koja je napisala knjigu koju oni imaju u svojoj školskoj knjižnici, djeci je veliki doživljaj.

Mateja Barić: Što mislite, tko Vas više čita, mlađa ili starija populacija?
Uglavnom djeca vrtićke i školske dobi (niži razredi) jer su moje zbirke i slikovnica i pisane za njih…(iako mi se i odrasli često pohvale da se znaju naći u mojoj poeziji za djecu)..

Mateja Barić: Ako jednoga dana Vaše knjige uđu u obveznu lektiru, hoćete li svoje mališane ‘mučiti’ s njima?
Moja je želja ući u lektirne naslove, bez obzira na to sto djeca uglavnom ne vole čitati ono sto im se da kao obaveza. I sad lektiru obrađujem na različite načine pa bi tako radila i sa svojim knjigama. Tako radimo igrokaze od poznatih lektira, ilustriramo, budemo vodiči kroz knjigu…nije nam dosadno, a mašte je napretek!

Nataša B. Jadronja (čitateljica): Koliko Niveska učiteljica utječe na Nivesku spisateljicu?
Puno… najviše pjesama i priča napisala sam inspirirana djecom.

Elma Suta: Bavite li se još nečime osim pisanjem?
Uh… da bavim… svim i svačim… šivam, kukičam, pletem, slikam, okušala sam se i u salvetnoj tehnici, uređujem torte…sigurno sam nešto zaboravila…aha, nedavno sam sebi za poklon kupila pravi, pravcati bicikl… svakako, volim učiti nove stvari (bicikl znam voziti ;-))… jednom riječju – svaštarac!

Mateja Barić: Gdje ste sve do sada glumili?
U dječjim i ‘odraslim’ predstavama…životna uloga mi je uloga stare cure Luce u predstavi Večernja škola gdje sam se našla u liku i jeziku…inače, volim glumiti, ali samo na pozornici… ako išta ne volim to su ‘glumci’ u stvarnom životu…

Elma Suta: Koja Vam je životna želja i je li Vam se ispunila?
Biti mama i baka…hvala Bogu, ispunila se!

Lidija Harak: Koliku važnost za Vas i Vaše stvaranje imaju društvene mreže?
Društvene mreže su tek odnedavno moja zanimacija, pišem već 30 godina i to je bilo bez ikakvih utjecaja ‘izvana’…u okviru mojih kretanja, obitelji, posla i društvenog života (isključivo sa živim ljudima)…

Mateja Barić: Što će biti tema Vaše iduće knjige?
U ladici imam još tri dovršene knjige koje čekaju izdavača (zbirka kratkih priča, zbirka igrokaza i zbirka pjesama, sve opet za djecu)… U posljednje vrijeme pišem humoreske inspirirana odraslima, ali moja ljubav i neiscrpna tema su djeca i to će zauvijek ostati.

Kruno Šafranić: Gdje Vas možemo čitati u virtualnom svijetu?
U virtualnom svijetu sam uglavnom na facebooku (gdje imam svoj profil) i u najdražem kutku Pisci i Književnost gdje sam upoznala puno ljudi koje bolje poznajem virtualno nego ‘bliske’ ljude koji mi žive u neposrednoj okolini. Hvala svima koji su mi tu prijatelji i hvala mom najvećem prijatelju, Kruni Šafraniću, koji je voditelj i dobra duša našega kluba.

Intervju s Niveskom Juraga-Kovačev vodio Kruno Šafranić.
Oko realizacije intervjua pomogla Lidija Harak.

(Visited 335 times, 1 visits today)

Komentari