Istaknuto
05.12.2018.

I ove srijede stižu glazbeni noviteti. Glasujte za za najbolje singlove proteklog tjedna i pomaknite svog favorita na ljestvici.

03.12.2018.

Pažljivo pratite portal jer ćemo u člancima sakrivati najbogatije i najvrijednije nagrade do sada.

Intervju

OKO: “Zašto raditi podjelu između street arta i izložba u umjetničkim prostorima?”

19.10.2017. Katarina JukićFoto: Tumblr/oko176

Večeras se u impresivnom prostoru Francuskog paviljona otvara izložba poznate i hvaljene umjetnice suvremene zagrebačke (ali i svjetske) scene OKO. Izložbu Exquisite growth moći ćete pogledati do 11. studenoga, a povodom njezina otvorenja postavili smo simpatičnoj umjetnici nekoliko pitanja.

Pod nazivom Exquisite growth izložit ćeš u Francuskom paviljonu radove inspirirane Shakespeareovim viđenjem sedam razdoblja ljudskog života. Zašto baš taj dio iz komedije Kako vam drago? Jesu li književna djela česta inspiracija za tvoje radove?

Kroz neki prirodni proces sazrijevanja i propitivanja samog sebe o smislu vlastitog života i društva u kojem živimo, naravno da ćemo vući paralele iz nekih starijih djela. Postojali su pametniji ljudi prije nas i bit će ih poslije nas. Čitanje mi je oduvijek jedna od najdražih stvari na svijetu, samo vlastitom imaginacijom i nečijim tuđim nahođenjem, izgubiš se u filozofiji ili nekim drugim svjetovima. Kako bih ja često rekla, volim se družiti sa svojim frendovima Jeanom Jacquesom Rousseauom i C.S. Lewisom.

Koliko dugo si pripremala ovu izložbu? Možeš ukratko opisati proces nastanka izložbe?

Proces stvaranja uvijek ima više faza. Ako gledamo na taj način, moglo bi se reći da je inicijalna ideja nastala prije nekih godinu dana i onda sam određeni period vremena zapisivala ideje u bilježnicu: od promišljanja, zaključaka, tehničkih i vizualnih rješenja. Sam proces slikanja je potpuna sloboda i ako su ti misli sabrane ide dosta brzo. Provedeš dosta vremena u razgovoru s kustosom, u ovom slučaju Martom Kiš, i ako si kliknete kao ljudi onda stvari jednako tako idu poprilično lako.

Foto: Tumblr/oko176

Zaista imaš prepoznatljiv stil i umjetnički rukopis koji, između ostalog, obilježava i motiv životinja. Najčešće kombiniraš ljudsko tijelo sa životinjskom glavom. Hoće li to biti slučaj i s izlošcima koji prikazuju ciklus ljudskog života? Postoji li određena simbolika u takvom spajanju ljudskog i životinjskog?

Koristim prepoznatljiv rukopis na način da zapravo svaki put izrazim ono što mi prolazi glavom i mislima, neke ideje koje nisu možda vidljive toliko na prvu. Na ovoj izložbi koristim i svjetla, tako da se neke situacije na slikama mijenjaju ovisno o svjetlu, ali za tako nešto morat ćete doći na izložbu i vidjeti to uživo.

Osim toga, tvoj likovni izraz djeluje itekako suvremeno. Spoj klasičnog Shakespeareovog teksta i takvog modernog izraza djeluje zanimljivo, a ne treba ni spominjati kako su neke njegove kritike upućene tadašnjem društvu još uvijek aktualne. Ima li ova izložba i takav utilitaristički karakter, ima li neke prikrivene društvene kritike?

Mislim da je to nekakvo moje promišljanje o svakoj fazi života i na koji način ih ja doživljavam. Naravno da se neke stvari odrastanjem mijenjaju, a tako i treba biti. Dio koji ja najviše volim je to što mogu koristiti likovne motive i na prvu ruku crtež, a zapravo ih koristim kao neki oblik simbola. Svaki lik, situacija ili tekst ima, naravno, neko svoje značenje. Ovo je možda onaj dio gdje bi se reklo – nerd alert! Zato što oduvijek obožavam sve moguće rječnike simbola i Indianu Jones.

Foto: Tumblr/oko176

Street art ili izložbe u umjetničkim prostorima?

Zašto uopće raditi podjelu? Zaključak svega je da samo treba raditi, i onda je to to… Samo raditi!

Jako puno radiš u zadnje vrijeme! Nedavno smo pisali o tvojem muralu u Sisku, a sada samostalno izlažeš u Francuskom paviljonu. Pohvali nam se još malo, što si još radila u ovoj godini, a što pripremaš u bližoj budućnosti?

Hm, što sam radila u ovoj godini… Prvo sam većinu godine bila na terapiji zbog stanja s vidom, što je bilo uzrokovano stresom. Kad je to sve skupa krenulo na bolje, onda se krenulo raditi.  Ove godine… hm… pokušat ću se sjetiti… Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu otkupio mi je rad za trajnu kolekciju, imala sam skupnu izložbu slika u Londonu, nakon toga oslikavanje zgrade u Sisku u sklopu Re:Think festivala, sad još uvijek aktualno Bijenale slikarstva u HDLU, izložba crteža u Orisu, tri tramvajske stanice u Zaragozi u Španjolskoj posvećene Goyi, i sad samostalna izložba u Francuskom paviljonu. Za sve buduće projekte ćemo vidjeti – radi se, to je sigurno.

(Visited 279 times, 1 visits today)

Komentari