Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Intervju

One Step Away: “Kad shvatiš da si totalna budala, to je buđenje”

06.03.2017. Filip KušterFoto: "Nitko i ništa" (screenshot)

Vratili su se i to je jedino bitno. Varaždinsko-koprivnički bend One Step Away nakon objavljivanja drugog albuma „Ni Grama Srama“ u studenom prošle godine svira koncerte, dokazuju se kao zreli i kompaktni te nezadrživi u svojoj ljubavi prema punk glazbi. Nakon što je „tvornička“ promocija prošla i više nego dobro, nakon što su pokorili i zazujali i Novi Sad te Čakovec, sprema se još jedno punk ludilo. U Tvornici kulture ponovno će zasvirati 16. ožujka, zajedno s legendarnim Elvis Jacksonima i starim znalcima Fast Respone. A više o albumu, nastupima, prošlosti, sadašnjosti, budućnosti i ostalim životnim kontemplacijama pročitajte u intervjuu!

Zdravo! Moram priznati da me iznenadio brzi povratak na scenu u smislu da ste opet očito sjajno „uboli“ s albumom „Ni grama srama“. Gdje ste bili u međuvremenu? Ipak je prošlo više od 10 godina između dva albuma.

Zdravo! Evo za početak da nas malo bolje upoznaš, moramo ti priznati da smo se sramili samih sebe, jedni drugih, onih trećih i da smo shvatili da moramo poduzeti neke besramne mjere kako nam život ne bi bio katastrofalna sramota… i eto tu smo di smo bez grama srama!

Uglavnom, da budemo precizniji, zaista je prošlo punih jedanaest godina od albuma “V Šumi Drijeva Falidu” do “Ni Grama Srama”, i do dan danas ni nama samima nije jasno kako život može brzo proći, tako da smo se u principu tek prije  dvije godine malo ozbiljnije uhvatili u koštac s čitavom  idejom oko albuma i samog shvaćanja što nam OSA zapravo znači, a znači nam mnogo, mnogo više nego što smo mi takvi ružni i nikakvi shvaćali!

Mislim, nije da nismo bili aktivni u tom međuvremenu, već smo očito imali neke druge prioritete/projekte (Rens Argoa, Overflow, Dunstabzugshaube) gdje smo davali sve od sebe i samo je bilo pitanje vremena kad će OSA ponovno da zazuji…

Foto: “Nitko i ništa” (screenshot)

Pročitao sam da ste na sceni od 2000. godine. S trenutno dva albuma iza sebe, rekao bih veliki vremenski period za još uvijek mlađe ljude. Kako vi vidite da se promijenila situacija na sceni i u vašem glazbenom izričaju od početka tisućljeća do danas?

Iskreno kad malo bolje pogledam mislim da smo očito ti tipovi ljudi koji se jednostavno uopće ne bave tim pitanjima: kako je bilo prije? Kako je sad? Ilitiga, ne daj Bože, kako će da bude sutra?

U globalu, da je scena drugačija, i da je sve što je vezano uz underground scenu drugačije od prije petnaestak godina, naravno da je, i mislim da nitko to ne može negirati, ali ako se baš sad ovom prigodom nas pita onda stvarno mislim da je to sasvim normalna i potrebna stvar jer sve u životu je relativno, promjenjivo i na kraju prolazno. Pa tako i ova naša scena, bendovi i sami ljudi sa scene… Jebiga, malo je tužno i njonjavo, sve nas je manje, ali to je super ako gledaš iz perspektive “manje je više”!

Izjavili ste (Zoki) da je slobodan čovjek najsretniji čovjek, a ujedno to govori i vaša pjesma Nitko i ništa s novog albuma. Kako vi vidite slobodu pojedinca u kontekstu današnjeg tempa života koji se čini sve brže zbog stalnog protoka informacija, a ujedno i na glazbenoj sceni to znači pojavu sve više bendova?

Živimo u vrijeme kada je karijera postala SVE (je li to dobro ili ne, prosudite sami). Za mene je to izmišljotina 21. stoljeća koja nam je pomogla da u gužvi zaboravimo tko smo. Divno je kada čovjek u današnje vrijeme uspijeva držati sve konce u svojim rukama, još je divnije ako je pritom zaista i sretan, ali ajmo za promjenu malo biti iskreni prema sebi i drugima jer tek kada priznaš da si „Nitko i Ništa“ na dobrom si putu da postaneš „netko i nešto“.

Pod izjavom “da je slobodan čovjek najsretniji čovjek” mislim da je to point u životu kad shvatiš da treba malo stati na loptu, osvrnuti se oko svog  malog jadnog života i prihvatiti činjenicu da je divno kad si lijep, da je lijepo kad si pametan, ali kad shvatiš da si totalna budala, e to je buđenje 🙂

Novi album „Ni grama srama“ osim što je već mjesecima na repeatu, čini se kao pravo osvježenje na sceni. Koliko ste ga snimali, tijekom kojeg perioda, tko je sve bio u procesu snimanja (osim članova benda) i što mu je sve prethodilo?

Lijepo je čuti da je nečiji album na repeatu mjesecima i još k tome pravo osvježenje, ali kad ti to kažeš mislimo da lažeš… hehe tnx man!

U svakom pogledu, nije tu bilo neke pretjerane filozofije oko snimanja albuma “Ni grama srama“ već vrlo jednostavna politika, budi spreman i siguran u sebe, a sve ostalo prepusti višim silama tj. Marku Markovčiću. Općenito snimanje obavljamo u relativno kratkom roku jer volimo da onaj prvi tejk bude onaj pravi, jer to je i zapravo ona prava sirova snaga koju bend ima ili nema. Sve ono poslije je samo gubljenje vremena i sve to voli otići u nekom nepoznatom smjeru razvodnjavanja, tako da mi je drago da smo to shvatili na vrijeme.

Rekao bih da je ovakav punk danas nužan, ali kao što sam i spomenuo, svojevrsno osvježenje. Kako vi vidite situaciju da još ima dosta zainteresiranih na inače ponekad premalom interesu za neke nezavisne bendove?

Rado bi na ovo pitanje odgovorio s ushićenjem i veseljem, ali vjerujem da smo svi dovoljno pametni i imamo dovoljno otvorene oči da lijepo svi zajedno možemo doći do zaključka kako je situacija oko interesa za svirke i samog interesa za osnivanje novih bendova u totalnom luleku. Iz pouzdanih izvora smo načuli da će tako biti sve dokle god se ne rodi mali fačuk od Donalda Trumpa… a opet s neke druge strane bit će nam iznimno velika čast ako stvarno dođe do toga da budemo jedan od tih bendova koji će dosljedno ispratiti tu nekada veliku scenu na mala vrata zaborava. Ako treba tu smo da budemo na prvoj crti bojišnice!

Nemoguće mi je izbjeći pitanje oko društveno političke situacije, ali s obzirom na to da je „Ni grama srama“ baziran što na privatnoj, što na društvenoj razini i situacijama, koliko to može utjecati na samo snimanje albuma? Odnosno, poželite li nekad otići van s mislima kako bi vaše pjesme imale više slušatelja i bolji tretman od strane medija?

Ovako, pošto volimo to što radimo, a radimo to iz čistog hobija i zadovoljstva, ovaj bend je za nas samo mali kutak sreće gdje se povremeno volimo sakriti i biti ono što duboko u sebi jesmo. Kada bi išli na kompromis i probali raditi glazbu za nekog tamo negdje, ilitiga za veći broj slušatelja to bi zaista bilo neiskreno od nas. Tada bi slobodno za nas mogli reći da se sramimo samih sebe, a tko se srami taj i laže, a tko laže taj i krade, a tko krade taj i ima – vreću punu govana – tako da nastojimo ne miješati nešto tako lijepo s nečim tako ružnim u isti koš.

Koliko je teško bilo započeti i razviti priču zvanu One Step Away? Pitam pogotovo jer ste počeli u vrijeme kada Internet još nije bio u toliko velikoj uporabi kao danas, a i s obzirom na mjesto prebivališta (Varaždin/Koprivnica) trebao se učiniti svojevrsni proboj do Zagreba?

Vrlo lako. Priča je krenula sama od sebe, a na nama je bilo samo da ju nastavimo pričati što jasnije i glasnije. Tako da je bilo vrlo lako održavati i njegovati bend kakav je i do dan danas. Shvatili smo da imamo ljude koji nas vole i da ti isti ljudi znaju da i mi jednako volimo njih te da zajedno imamo jednu lijepu simbiozu.

Spremaju li se već neke nove stvari? Jesu li koncerti u Zagrebu, Čakovcu… ispunili vaša očekivanja? Hoće li se snimati još koji spotovi i objaviti singlovi s albuma? Kakvi su planovi za budućnost? Nadam se da više neće biti ovako dugog izbivanja.

Nove stvari i očekivanja idu sasvim prirodnim tokom. I više smo nego zadovoljni feedbackom albuma. Uvijek smo vjerovali da oko nas ima dovoljno dragih ljudi koji će shvaćati i podržati našu zezanciju, tako da svakako radimo na svim poljima da opstanemo i da se ponovno ne dogodi nešto tako strašno kao pauza od desetak godina.

Što sami slušate u slobodno vrijeme i koji su vaši osobni domaći favoriti za koje mislite da vrijedi pratiti?

Čoko sluša Krta, Marko sluša Bobija, ja slušam njih i pokušavam napisati pjesmu od toga! Volimo Kurve i mislimo da njih treba pratiti sve dokle se dečki misle tako zvati.

Komentari