Intervju – Porto Morto: Na snimanje ne dolaze dionice koje se trebaju snimiti nego ljudi koji žele nešto snimiti

U četvrtak 22. siječnja, jedan od onih padalinskih nanosa me donio pred vrata KSET-a. Tu večer, pod okriljem eventa Artcoustic, koncert je imao mladi zagrebački bend Porto Morto. Nakon sat vremena odlične svirke u kojoj se cijela publika izgubila  u nekom filmskom osjećanju nisam mogla ne uskočiti u kolektivnu euforiju i zamoliti za intervju. Žanrovski nepotlačeni, mladi i vitalni, još jedan podcijenjeni bend s hrvatske scene, u budućnosti će sigurno imati vjernu publiku koja će s njihovim internim promjenama samo rasti, ako održe pokazanu kvalitetu i odličnu intuiciju za stvaranje atmosfere. Tko su oni i čim se bave, otkrijte kroz daljnji razgovor.

Kako je došlo do formiranja benda i koje se značenje krije iza imena?

Do formiranja benda došlo je postepeno tijekom zadnjih par godina i to uglavnom preko JeboTon kolektiva. Trenutna postava benda je stara 2 tjedna i do nje je došlo prilikom suradnje oko priprema za koncert u KSET-u, koji je bio naš prvi samostalni koncert u Zagrebu, na  kojem nam se pridružio Matej Milošev na violončelu.

Ime nismo odabrali zbog njegovog značenja, nego se ono motalo oko nas, od trenutka kada smo ga nasumce otvorili u nekom rječniku, pa smo ga zadržali jer smo si u njega nekako upisali ono što nama to sviranje i druženje znači.

Tko je zaslužan za stihove, gdje pronalazite inspiraciju, kako izgleda taj  brainstorming?

Tekstove pišem ja (Roko), nema nekog pravila oko toga kako dolazi do toga – nekad spontano za vrijeme improviziranja na probi, nekad neki tekst otvori ideju za glazbu, nekad imam neku idejnu snimku glazbe koja nam je zanimljiva na mp3-u i slušam je u različitim situacijama kroz dan i onda se obično desi da mi neka situacija i atmosfera snimke zazvone pa krećem u razrađivanje i nasnimavanja, predomišljanja i sve se to skupa još ponavlja do trena u kojem se ne exporta zadnji projekt u Cubase-u.

Vraćate li se starim stvarima koje ste nekad možda odbacili, ali vam sad djeluju kao da imaju potencijala za nešto drugo?

Dogodi se da se vraćamo starim dionicama i tekstovima, koje onda kaširamo i miješamo s nekim novim idejama.

Kako napredujete sa stvaranjem albuma? U kojem smjeru se kreće vaš zvuk? Imate jako puno novih elementa (čak ponešto brassa i tribala koje ste natuknuli na koncertu), hoće li priča biti zaokružena ili će biti jedan eklektičan miks?

Vrlo često preoblikujemo pjesme kako ih snimamo, dozvoljavamo si da nam snimanje otvori novi smjer, a to se uglavnom događa zato što se sami snimamo i nemamo pritisak termina. Tako nam se kroz praksu razvio pristup da na snimanje ne dolaze dionice koje se trebaju snimiti nego ljudi koji žele nešto snimiti i imaju neku ideju oko pjesme i onoga što žele u nju dati te onda svi koji su na snimanju sudjeluju u tome što se snima. Nalazimo veliko veselje u tim snimanjima, koja su vrlo često i dio autorskog procesa.

Pošto je sastav vašeg benda dosta promjenjiv, znači li to da su vaše pjesme, a onda i nastupi, zapravo dosta jedinstveni? Na koncertu u KSET-u sudjelovalo  vas je osmero. Je li vam to najveća brojka do sad?

Da, to nam je najveća brojka do sada. Bend zapravo nije promjenjivog sastava, nego se kroz ideju nadograđivanja zvuka puhačima i gudačima nedavno zaokružio s tim ljudima. Najdulje smo djelovali u postavi Matija (gitara), Klema (klavijature), Roko (bas,vokal), Perić (bubnjevi), Borić (truba), a kroz zadnjih pola godine su nam se pridružili Antun (trombon) i Bakronije (violina), s kojima smo prije surađivali.

Sada su nam se na prošloj svirci pridružili i Miloš na violončelu i Stil u ulozi bekvokala.

Vrlo ste bliski s vizualnom komponentom. Nedavno ste sudjelovali i u predstavi „Razgovor s upitnikom(?)“.  Kako se ta suradnja dogodila i kakvo vam je to bilo iskustvo? Je li ta predstava potaknula i ovu scensku izvedbu na koncertu?

Suradnja se desila preko poznanstva s plesačem i koreografom Svenom Bahatom s kojim se kroz razgovor otvorila ideja za suradnju. Nama je rad na toj predstavi bio prvi doticaj sa sviranjem u kazalištu i jako nam je vrijedno to iskustvo nastupanja u kazalištu koje je dosta različito od sviranja u klubu. To iskustvo se vjerojatno akumuliralo i u ovu scensku izvedbu na koncertu u KSET-u i doživljavanja pozornice kao još jednog jednako bitnog elementa.

Imate zanimljive videe od Međuobroka do spotova za singlove? Koliko vam je to bitna komponenta i čemu tendirate pri izradi?

Međuobroci su kratki citati, natuknice, ostaci koje vadimo iz naših pjesama i izvodimo u nekim situacijama izvan prostorije za probe, izvan pozornice, izvan studija. Igranje!

 Kako je prošao koncert kod inozemne publike (Beograd)?

Ta svirka je bila u kontekstu FIST-a (Festival Internacionalnog Studentskog Teatra)  u Domu omladine i na nju su nas pozvali naši prijatelji s kojima smo se upoznali prilikom izvođenja predstave „Razgovor s upitnikom(?)“ u Pančevu na ExTeatar festivalu. Bili smo jako lijepo prihvaćeni tamo i jedva čekamo da ponovo sviramo u Beogradu!

Koji su planovi za budućnosti? Hoće li tu možda biti nekih suradnji s drugim glazbenicima/ glazbenicama, izdavačkih suradnji?

Za sada su planovi da završimo album, pripremamo još par koncerata, snimamo videe i još jednom u ovoj godini izvedemo predstavu „Razgovor s upitnikom(?)“ u kazalištu Trešnja, a na vidiku je i neki novi kazališni projekt.