Predrag Ličina: Ako Norveška ima zom-com, zašto ne bi imala i Hrvatska?

Zombie apokalipsa zavladala je Hrvatskom, a jedini imuni su – Srbi!

U nastanku je prva hrvatska zombie komedija (zom-com), a redatelj, Predrag Ličina, izišao nam je u susret, prokomentirao filmove i serije na temu zombija te odgovorio na nekoliko pitanja o svom novom filmu i domaćoj kinematografiji. Rođen 1972., studirao je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Pisao je filmske kritike, snimao glazbene i reklamne spotove, te režirao i tri dokumentarna filma (“22:04”, “Pet plus”, “Mladi talenti”). Također, 2012. piše i režira humorističnu seriju “Nedjeljom ujutro, subotom navečer”, a 2013. režira svoj prvi kratki igrani film Teleport Zovko – znanstveno-fantastični film čija je radnja smještena u Hrvatsku 2050. godine.

Za početak, otkud uopće ideja za snimanje zombie komedije u Hrvatskoj? Je li to nešto što ste dugo priželjkivali napisati s obzirom na to da volite žanrovske, a poglavito znanstvenofantastične i horor filmove?

Ako neka tamo Norveška ima zombie komediju, ne vidim razloga zašto onda i Hrvatska ne bi imala zombie komediju. Nakon što sam pogledao zom-com Dead Snow, proizvedenu u zemlji iz prethodne rečenice i sjetio se potom da Norveška ima nešto razvedeniju obalu i neznatno veći broj stanovnika od nas, stvar je bila jasna – snimi i ti zombie komediju i neka to bude tvoj mali doprinos prema većem BDP-u. Nije da sam priželjkivao napisati nešto znanstvenofantastično ili hororasto. Svoj prvi scenarij napisao sam s 12 godina nakon što sam pogledao Povratak u budućnost. Naravno, radilo se o beskrajno lošoj varijanti tog filma. Od onda do danas sve što mi je padalo napamet uvijek se kretalo unutar fantastičnih žanrova, tako da je ovo posljednje došlo kao najnormalnija i najprirodnija stvar.

U kojem se stadiju nalazi projekt? Počinjete sa snimanjem sljedeće godine?

Nakon što sam pročitao scenarij nakon šest mjeseci, shvatio sam da su neki dijalozi fascinantno glupi pa sam ih promijenio. Međutim, sad ne znam jesu li novi dijalozi bolji ili su još gluplji, ali srećom imam pomoć objektivnijih promatrača. S objektivnim promatračima također rješavam i neke dramaturške probleme. U slobodno vrijeme razmišljam o zombijima – da li su brzi ili spori, o njihovim očima – da li su zjenice crvene ili zjenica uopće nema, bljuju li bijelu pjenu ili zelenu sluz, i kolikom im se brzinom raspada tijelo. Također, po kući ispuštam zastrašujuće zombi zvukove, te vježbam koreografiju zombijevskog hodanja ispred ogledala. Ako ne izbije treći svjetski rat, nadam se da bi sljedeće godine mogli krenuti s pripremama.

Teleport Zovko znanstvenofantastičan je film prepun humora usko povezanog s problemima i apsurdima sadašnjice. Hoće li Posljednji Srbin u Hrvatskoj imati sličan stil alegorijskog humora?

Imat će! I to će ga imati i puno više jer će Posljednji Srbin biti oko pet puta duži od Teleporta. Mislim da će i gledateljima koji ne vole znanstvenu fantastiku ili horore, obzirom na priču, ovaj film biti gledljiv.

Otkuda ste crpili inspiraciju što se žanrovskih okvira tiče (za politički kontekst pretpostavljam da inspiracija leži u vrhunskoj glupoći i ignoranciji kojom smo okruženi)? Možda Shaun of the Dead ili Zombieland?

U pitanju si dao i moj odgovor, a ja u prvom odgovoru spomenuh još i Dead Snow kao jedan od filmova koji me nadahnuo.

Kako komentirate popularne filmove i serije na temu zombie apokalipse i pratite li ih?

Pratim ih kao što i zombiji prate mene. The Walking Dead u sedmoj sezoni postao je negledljiv i gledam ga samo zato da vidim koliko još lošiji može biti. Počeo sam gledati iZombie i Z Nation, ali ubrzo sam odustao, jer su serije previše neozbiljne za moj ukus. Od serija sa zombie tematikom najbolje što se pojavilo u posljednjih nekoliko godina je britanska serije In the Flesh – uznemirujuća, potresna drama o izliječenim zombijima koji se privikavaju na život u konzervativnoj engleskoj provinciji. Naravno, ne smijemo zaboraviti maestralnu britansku mini-seriju Dead Set u kojoj zombiji napadaju Big Brother kuću. Od ovogodišnjih filmskih zombie ostvarenja izdvajam australski Wyrmwood: Road of the Dead. Pazi priču! Tijekom zombie epidemije, iz nepoznatih razloga, prestaju sagorijevati naftini derivati pa tvoje šanse za bijeg od zombija motornim vozilima postaju nedosanjani san. Nedugo zatim dolazimo do fenomenalnog otkrića – krv zombija jedino sagorijeva i ona postaje zamjena za benzin, dizel, naftu i ostale naftine derivate. Ono što je dodatno originalno u tom filmu jest činjenica da je to možda jedini film u kojem se virus, osim ugrizom, prenosi i zrakom.

Što mislite otkuda pomanjkanje žanra u Hrvatskoj i kakvo je stanje sa žanrovskih filmovima u regiji uopće?

Nema pomanjkanja žanra. Žanr je Amerika. Na našem se kontinentu žanrovski filmovi oduvijek snimaju u puno manjoj mjeri. Mi imamo i ratne filmove i dječje filmove i komedije, čak i više nego bilo koja druga zemlja u Regionistanu.

Hoćemo li u budućnosti možda vidjeti dramu, film ozbiljnije tematike ili ćete nas nastaviti nasmijavati?

Meni je ovo što radim ozbiljno. Ako misliš da ću ikada smisliti film u kojem svi likovi pate od psiholoških, socijalnih ili zdravstvenih problema u beskrajno dugim kadrovima snimljenim iz ruke – neću, jer ja to ne znam. Probao sam jednom pisati nešto ozbiljno. Inspiriran svojim omiljenim evropskim redateljem, Claudeom Chabrolom, smjestio sam priču u primorski gradić u kišovitu kasnu jesen. Njih dvoje se jako vole, ali kad dođe treći lik iz velikog grada u mali grad, ona pada na njegov šarm… Počeo sam pisati, međutim već na trećoj stranici je počeo nuklearni rat, pa je sve propalo.

Određeni su vas internet portali napali, upravo zbog Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj, nazivajući vas pogrdnim riječima. Teleport Zovko je, pretpostavljam, za iste ljude bio jednako provokativan. Jeste li se navikli na prozivanje od strane radikalnih desničara? Pogađa li vas to ili samo znači da ste uspjeli u svojem naumu?

Misliš ona radikalna desnica koja konzumira kokain dok sluša srpske narodnjake? Jedino što me, kao ozbiljnog čovjeka, pogađa u cijeloj priči je njihova neozbiljnost.

Posljednjih godina svjedočimo postupnoj popularizaciji domaćih filmova, posebno s ovogodišnjim uspjesima na međunarodnim festivalima. Vaši filmovi definitivno pridonose genološkoj raznolikosti hrvatskog filma – Posljednji Srbin u Hrvatskoj je zombie-komedija, a i Teleport Zovko nadilazi okvire na kakve smo obično navikli u hrvatskoj kinematografiji. S obzirom na navedene uspjehe domaćih filmova i sve veće žanrovske šarolikosti – vidite li svjetlu budućnost za film u Hrvatskoj?

Napredak je vidljiv. Od devedesetih, kada je hrvatska kinematografija bila najgori trash u Regionistanu, danas se ista ta kinematografija može pohvaliti kao vodeća sila Regionistana. Onog trenutka kad se snimi dobra tinejdžerska komedija i dobar triler, svjetla budućnost je na vidiku.